|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Danas ćemo ako Bog da govoriti o jednom od razloga zbog čega su
pojedini ljudi daleko od Allaha i zbog čega zanearuju Allahove
propise. Današnju hutbu sam naslovio “Znanje i rad po njemu”. Govorićemo
o znanju kao preteči svih ljudskih dijela, te o radu koji proističe
iz znanja. Da bi bilo šta učinili moramo imati znanje. Da bi vozili auto moramo
znati. Da bi radili na kompjuteru moramo znati. Da bi namaz obavili moramo
imati znanje kako se obavlja. Dakle vidimo da je znanje početak svih
naših aktivnosti. Uzvišeni
Allah kaže: “Znaj, da nema drugog Boga osima Allaha.” Što se tiče znanja ono se dijeli na dvije vrste. Prvo je znanje u
srcu, i to je korisno znanje, a drugo je znanje na jeziku, što će
biti Božiji dokaz protiv čovjeka. Ima ljudi kojima kada skrećeš pažnju da neke stvari nisu u redu, ili
da je nešto zabranjeno ili da je nešto pokuđeno, on samo odmahne
rukom i kaže: Ma znam ja to. Kaže da zna ali ne mijenja svoj odnos ili stav spram onoga što je loše. Ovo je znanje
na jeziku. I teško onome ko još kaže da zna ali neće toga da se
prođe. Pravo istinsko znanje je ono znanje koje dolazi do srca.
Znanje koje čovjeka sprečava od svega onoga što je loše, a
približava ga onome što je dobro i korisno. Islam je vjera koja počiva na unutrašnjem uvjerenju tj. imanu, zatim
se taj iman manifestiju putem jezika kao i putem ostalih djela. Svako ono
znanje koje nije pretočeno u praksu je u stvari jedna vrsta neznanja.
Znanje je svjetiljka koja obasjava naš životni put i onaj ko ima znanja
imaće tu svjetiljku. Kaže
Allah Uzvišeni: “O pravovjerni, bojte se Allaha i vjerujte u Njegovog Poslanika! On će
vam dati dvostruku nagradu od svoje milosti, dat će vam svjetlo uz
pomoć koga će te ići i oprostit će vam. Allah je onaj
koji prašta i milostiv je.”
(El-Hadid, 28) Oni vjernici koji se boje Allaha, i paze na Njegove propise, Allah im daje
poseban način rasuđivanja tako da ih nikada ne ostavlja u tmini
ili nedoumici. Kaže Allah Uzvišeni: “O vjernici, ako se Allaha budete bojali, On će vam dati moć
rasuđivanja (između dobra i zla između istine i neistine) i
odstranit će od vas vaše grijehe.” (El-Enfal, 29) Svako ono teoretsko znanje koje nije pretočeno iz teorije
u praksu u stvarni život liči hrani koja nije prerađena
i pretvorena u akciju, energiju i osjećaj. Poslušajmo kako Allah okreće ljude ka praktičnim stvarima, kako
ih poslije imana usmjerava ka radu i aktivnosti. Allah kaže: “Nije čestitost u tome da okrećete lica
svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u
onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka,
iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i
putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i
zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito
oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni
su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.
(El-Bekare, 177)
Nakon
što je Allah Uzvišeni objasnio nam da nije čestitost, tj. da nije
sav iman i vjerovanje u tome da se okrećemo na ovu ili onu stranu
nego da je to samo jedan mali dio od onoga što čini našu vjeru
islam. Tako u prvom redu navodi da su čestiti oni, tj. da su
bogobojazni oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet. Ovdje primjećujemo
da Allah često povezuje vjerovanje u njega sa vjerovanjem u onaj
svijet upravo zbog tog razloga kako bi shvatili i kako bi do naših srca
došla spoznaja da onaj u koga vjerujemo da ćemo mu se jednog dana
vratiti. Osnovna odlika islama jeste vjerovanje u budući svijet kao
mjesto na kojem će svako pojedinačno odgovarati za svoja djela.
Teoretski mi to znamo, ali gdje je praksa. Gdje je borba za onaj svijet.
Znamo, bar teoretski da je ahiret bolji i da je vječan, međutim
koliko radimo za dunjaluk a koliko za ahiret, je li ovo postalo samo
teoretsko znanje. Pogledajmo koliko se samo ljudi bore za dunjaluk, a
koliko za ahiret??? Nakon vjerovanja u Allaha dolazi vjerovanje u meleke koji
nas prate i bilježe naša djela. Da li smo svjesni njihovog prisustva, da li
znamo ne samo jezikom, nego i srcem da kiramen kjatibin stoje iza nas sa
podignutim perom i da bilježe svaki naš korak, svako naše djelo, pa i
onaj naš pogled koji bacimo misleći da to niko ne vidi, a meleki
stoje i pišu. Zatim poslije imana u meleke dolazi iman u Allahove kitabe
i vjerovjesnike. U kitabima su sadržane Allahove riječi, Allahov
govor, a poslanici su taj govor, to znanje pretakali u praksu i pokazali
nam kako i mi treba da živimo. Ovo su bile sve stvari imana, a pogledajmo koliko Allah
govori o djelima govoreći za one koji vjerju u sve ovo navedeno i
koji su se okitili lijepim djelima da su oni iskreni vjernici. Pravi vjernici dokazuju svoj iman time što imetak koji
iako im je drag, iako ga i oni sami vole, udjeljuju rođacima, i
siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz
ropstva. Dakle iman se dokazuje i time što čovjek dijeli svoj
imetak u ime Allaha. Zatim od svojstava pravih vjernika jeste da oni
namaze redovno obavljaju, da vode računa o svojim namazima, da im
nije svejedno kada im namaz prođe nego se bore na bilo koji način
da ga obave. Poslušajmo ovaj hadis Allahova Poslanika sallallahu alejhi
ve sellem, gdje kaže: “Prvo što je Allah propisao ljudima od vjere
je namaz. I zadnje što će ostati od vjere je namaz. I prvo za što
će se polagati račun Na Sudnjem danu je namaz. Allah dž.š.,
će reći: “Pogledajte namaz mog roba! Pa ako bude potpun, biće
takvim i upisan. A ako bude nepotpun reći će: “Vidite ima li
moj rob dobrovoljnih namaza” Pa ako bude dobrovoljnih namaza upotpuniće
se fardovi sa njima…” Zatim vjernici pored namaz daju svoj zekjat i čiste
svoj imetak pomažući siromahe i nemoćne. Vjernici kada preuzmu
kakav emanet oni ga i ispune. Oni ne daju prazna obećanja, nego dobro
paze šta govore i kome šta obećavaju. Zatim vjernici pokazuju svoj
iman time što su strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom.
Ovo su tri mogli bi reći teška iskušenja. Neimaština, bolest i
borba na Allahovom putu zahtjevaju poseban sabur kojeg samo vjernici
imaju. Zbog svega ovoga Allah opisuje ovu skupinu da su oni
iskreni vjernici. Vjernici koji znaju šta je dobro pa ga rade, koji znaju
šta je zlo pa ga se klone. Zato braćo draga kada čujemo nešto
i nekog da poziva na hajr prvi mu se odazovimo, a kada se poziva na zlo
prvi to osujetimo i osudimo. Molim Allaha da budemo pravi iskreni vjernici kojima
će Allah podariti lijepo znanje o našoj vjeri islamu, koji će
se natjecati u činjenju sobri djela, a zabranjivati da se čine
loša. Amin. |
|
|||||||||||||||||||||||||||
