ZIVJETI ZA ISLAM
 
Draga braco i sestre u dinu i islamu.
     Danas cemo govoriti o jednoj veoma interesantnoj temi, temi koja je svima nama veoma bliska, i manje vise poznata, ali i pored toga veoma potrebna.
Kako moja pripadnost Islamu me obavezuje da budem musliman u svom akidetu (uvjerenje), u ibadetu, u ahlaku, u svojoj porodici, da zivim islamski u svojoj dusi i okruzenju, ta pripadnost me isto tako obavezuje da zivim za Islam. S toga ce tema danasnje hutbe biti: Zivjeti za Islam, u okviru koje cemo razmotriti sljedece:
 
1.Grupa ljudi koja zivi za dunjaluk.
2.Grupa ljudi koja luta u zivotu.
3.Grupa ljudi koja smatra dunjaluk zitnicom ahireta.
4.Kako zivjeti za Islam.
5.Osobine onih koji zive za Islam.
 
     1.Sto se tice prve skupine ljudi, onih koji zive za ovaj prizemni svijet, to su puki materijalisti, kako uvjerenjem tako i postupcima. Takvi su govorili poslanicima sljedece: “I rekli bi:’Nema zivota osim na ovome svijetu i mi necemo biti ozivljeni!” (El-En’am,29)
“Posotoji samo zivot nas zemaljski, zivimo i umiremo, jedino nas vrijeme unisti-govore oni. A oni o tome bas nista ne znaju.” (El-Dzasijeh, 24)
    Kada covjek negira da poslije ovozemljskog zivota postoji zivot u kome ce svako odogovarati za svoja djela, tada dunjaluk postaje njegova najveca briga, on zivi za dunjaluk i utapa se u pozude i strasti koje takav svijet nudi bez granica. Tesko li onome ko robuje dunjaluku, a ne Allahu. Primjera pukog materijalizma mozemo vidjeti posvuda oko nas, jer mi zivimo upravo u doba sustog materijalizma.
     Najzesci neprijatelji vjere u savremenom dobu su bili komunisti koji su svojim ateistickim i materijalnim nazorima odgajali generacije koje treba da vjeruju samo u ono sto vide. Koje treba da negiraju Boga kao Stvoritelja, koje treba da vjeruju u laznu teoriju da je citav svemir nastao sam od sebe i da je covjek nastao od majmuna,  da ne vjeruju u prozivljenje, Sudnji dan, da zive samo za dunjaluk i dunjalucke naslade. Mnogi su nasjeli ovoj ideologiji pa tako i danas mozemo naci Muju ili Sulju kako se izjasnjava kao ateista-nevjernik.
     Lenjin, utemeljitelj komunizma je govorio: “Ovaj svijet nije stvorio nikakav bog niti covjek, bio je i bice zivi plamen zauvijek. Zapalice se i ugasiti, naravno prema odredjenim zakonima.”
     2. Druga vrsta ljudi su oni koji lutaju, koji formalno potvrdjuju da su vjernici, da vjeruju u Allaha i Sudnji dan, dok je njihova realnost potpuno suprotna njihovim uvjerenjima. Oni su u sustini materijalisti pa makar kod njih mozemo vidjeti neke vjerske rituale. Takve ljude opisuju rijeci pjesnika: “Krpimo nas dunjaluk cjepanjem nase vjere, pa nemamo ni vjere, niti onoga sto krpimo.”
     Imam – Sehid, Hasan el Benna (osnivac udruzenja “Muslimanska braca” - Ihvanul muslimin) kaze: “Doista je Kur’an odredio ciljeve ovoga svijeta i odrednice ljudi na njemu, pa je objasnio da je najveca briga nekih ljudi u zivotu – uzivanje i hrana. Uzviseni Allah kaze:”...A oni koji ne vjeruju – koji se nasladjuju i zderu kao sto stoka zdere – njihovo ce prebivaliste vatra biti!” (Muhammed, 12)
 
     3. Treca vrsta ljudi su oni koji smatraju dunjaluk zitnicom ahireta. Ovo su istinski vjernici. Oni su svjesni istinske sustine ovog zivota, i takodjer su svjesni kakvu vrijednost ima dunjaluk u odnosu na ahiret. Oni imaju na umu Allahove rijeci: “Zivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je zaista bolji za one koji se Allaha boje. Zasto se ne opametite.” (Ez-Zarijat,56)
Zbog toga njih ovaj dunjaluk ne odvraca od ostvarivanja osnovnog cilja zbog kojeg su na zemlji, a to je robovanje Allahu Uzvisenom.
Vjernici znaju da je ovaj dunjaluk bezvrijedan u odnosu na ahiret, zato zude za njim, bore se za njega, bore se za najljepse mjesto u dzennetu, tj. dzennetul-firdevs. Vjernicima su na umu i ove rijeci Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada je prosao kroz pijacu pa je vidio krepalo i culavo jare (sa malim usima) te ga je uzeo za uho, a zatim je rekao: “Ko zeli ovo kupiti za dirhem?” Odgovorise :”Niko za njega ne bi nista dao, i ne znamo sta bi smo s njim radili!” Zatim je ponovo rekao: “Pa biste li voljeli da je on vas?” Oni odgovorise: “Tako nam Allaha da je ziv, bilo bi sramota, jer je s malim usima, a kamoli jos kad je mrtav.” On tada rece: “Tako mi Allaha, dunjaluk je bezvrijedniji kod Allaha, nego sto je ovo jare kod vas.”
     Dunjaluk kod Allaha malo vrijedi, nije to ona valuta koju Allah od tebe trazi, valuta kojom ce se najbolje trgovati jesu tvoja dobra djela. A koliko li samo ima onih koje je upravo taj dunjaluk koji ne vrijedi kod Allah ni koliko krilce od komarca zaveo i odvratio od namaza, od posta, od zekjata, od sadake, od hadzdza. Vallahi ima ljudi koji potrose u toku godisnjih odmora na hiljade i hiljade maraka, a kada treba da ide na hadzdz, kaze ne mogu nemam para. Tu se najbolje vidi ko se zasto bori, da li za dunjaluk ili za ahiret.
     Oni koji istinski vjeruju u Allaha stalno imaju na umu Allahove rijeci:
”I ahiret vam je bolji i vjecan je. Ovo doista ima u listovima davnasnjim. Listovima Ibrahimovim i Musaovim”(El-E’ala,17-19)-zato se za njega bore, a dunjaluk smatraju samo njivom koju treba sto je moguce bolje da posiju, kako bi na ahiretu poznjeli plodove svoga rada i truda.
    U narednoj hutbi cemo ako Bog da govoriti o tome kako zivjeti za islam, i o osobinama onih koji zive za njega.
     Molim Allaha dz.s., da nas ucini od onih koji zive za islam, koji se bore da uzdignu Allahovu rijec i da ljudima preporucujemo istinu i strpljivost. Amin.