Draga braco i sestre u islamu i imanu.

       Pripovijeda se kada je u Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije proslo prvo auto, da su sve cetiri gume pukle od zavisti onih koji su gledali u to auto.

      Zavist draga braco je jedna opasna bolest i ruzno svojstvo koje razdire islamsko drustvo. To je prvi grijeh koji je pocinjen i to je Iblisov grijeh, zbog kojeg je zasluzio prokletstvo sve do Sudnjeg dana.

     Sjetimo se momenta kada Allah naredjuje Iblisu da ucini sedzdu Ademu alejhis-selamu zajedno sa ostalim melekima, sta on kaze: “(Allah) rece: “Sta te je zadrzalo da nisi pao na sedzdu kad sam ti naredio?” Rece: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovace.”

     Iblis je bio zavidan Ademu alejhis-selam zbog njegovog lijepog izgleda i zbog pocasti koje mu je Allah dao, zato nije mogao da mu sedzdu ucini.

      Kabil je ubio Habila jer nije mogao dozvoliti da Habilu pripadne ono za cim on zudi. Vidio je Habila kao prijetnju ostvarenja njegovih zelja pa iz te bolesne zavisti se javila ljubomora, mrznja i na kraju je ponikla zamisao da ga ubije. Takav je bio tragican zavrsetak Habila i Kabila ciji uzrok je bila zavidnost.

      Allah dz.s. je Zidove opisao sa ovim svojstvom, pa u Kur'anu kaze: "Zar zavide ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao." (sura Nisa', 54)

Kako i na koji nacin se pojavljuje zavist u ljudskom srcu?

      Zavidnost se javlja u svakom srcu. Kod nekoga manje, a kod nekoga bude vise izrazena. Zavidnost ce se prije pojaviti u onom srcu koje je daleko od Allaha, koje ga ne spominje, koje mu ne zahvaljuje nego u srcu onoga ko ga se boji.

Zavidnost nastaje usljed ljudske zelje za dunjalukom i dunjaluckim ljepotama koje covjek ne moze sve da ima. Onaj cija je najveca briga dunjaluk, on mu se odaje i zeli da ima sve. Bori se, trudi se, radi ali ako se ne pomiri sa cinjenicom da nafaka dolazi od Allaha, pozelice da ima ono sto drugi imaju i sto je jos gore, pozelice da doticni ni’met ode od onoga kome zavidi.

       Odlika pravog vjernika jeste da u njegovom srcu nema zavidnosti. Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U utrobi vjernikovoj se nece sastaviti prasina od borbe na Allahovom putu i dim od dzehennemske vatre, niti se u srcu vjernika moze spojiti vjerovanje i zavidnost." (Ibn Hibban)

     Onaj ko se ne bude cuvao zavidnosti moze mu se desiti da dodje na Sudnji dan, a nema sa sobom ni jednog dobrog djela, iako je klanjo i postio, i zekjat davao i dr. Kako to? U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre Allahov Poslanik s.a.v.s., nam to pojasnjava te kaze:

     "Cuvajte se zavidnosti, jer zaista zavidnost jede dobra djela kao sto vatra jede drva." (Ebu Davud i Bejheki)

      Zubejr r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "I među vas se uvukla bolest koja je bila u narodima prije vas: zavidnost i mrznja. Mrznja je ta koja sijece i brije. Ne kazem da brije kosu nego unistava vjeru." (Bezzar)
     Danas je ta bolest veoma izrazena. Danas ljudi zavide jedni drugima na svemu. Zavide na dobrom autu, i prizeljkuju da se doticnom sudar desi. Zavide na lijepom stanu ili kuci, i prizeljkuju da u vatri izgori. Zavide na imanju, te prizeljkuju da ga zemljotres ili kliziste odnese. Zavide na stoci, pa prave sihire da krava nema mlijeka ili da se razboli ili da livse. Zavide na djeci, pa prizeljkuju da djeca poskrenu sa pravog puta. Zavide na znanju i na ljepoti, pa prave zapise ne bi li doticni poludio itd. Nema nijednog ni’meta, a da nema zavidnika koji zavidi.

     Koliko je zavidnost opasna, najbolje nam svjedoci da nas Allah upozorava da se cuvamo zavidnika i da molimo Allaha da nas od njih zastiti.

Kaze Allah dz.s.,: Reci: “Trazim zastitu u Gospodara svitanja. Od zla onog sta stvara. I od zla tame kad zamraci. I od zla onih koje pusu u cvorove. I od zla zavidnika kad zavidi!”(El-Felek,1-5)

     Blago onome cije srce Allah ocisti od ove bolesti, jer ona nagriza zavidnika kao sto hrdja nagriza zeljezo i iz nje proisticu sve ostale lose osobine.

      Zavidnost je dakle kada covjek prizeljkuje da ono cime je Allah obdario neku osobu, da to ode od njega, bezobzira pripalo to njemu ili ne.

      Zavidnost nije kada se covjek necim zadivi i pozeli to isto, ali ne zeli da taj ni’met ode od doticnog. Jedino u cemu bi bilo dozvoljeno zavidjeti je, kada vidimo da neko zna ispravno i lijepo uciti u Kur'anu i poznaje kur'anske propise, te po njima postupa i kada vidimo covjeka da ima imetka pa ga dijeli na Allahovom putu, kako se to u poznatom hadisu kaze. U ova dva slucaja je dozvoljeno prizeljkivati da i mi imamo takvo nesto a ne prizeljkivati da ta osoba to izgubi a da nama pripadne.

     Kaze nas Poslanik s.a.v.s.,: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: covjeku kome je Allah darovao Kur'an, pa ga on uci i nocu i danju, i covjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on dijeli i nocu i danju."

     Da bi se covjek oslobodio ove bolesti mora prije svega znati da sve sto imamo to nam je od Allaha. Zatim, moramo biti duboko svjesni da smo mi samo prolazni vlasnici ovih prolaznih dobara i da Allah odredjuje ljudske sudbine. Allah daje kome hoce, a oduzima kome hoce. Allah cini nekog bogatim, a nekog siromasnim. Pripovijeda se da je jednog dana Nasrudin-hodza uzeo orahe da ih podijeli djeci. Upitao ih je kako hoce da im podijeli. Kao sto covjek dijeli ili kao sto Allah dijeli. Djeca rekose-kao sto Allah dijeli. On poce dijeliti te prvom dade jedan orah, drugom cetiri. Trecem nijedan i tako redom. Kad se oni pobunise on im rece: -Ovako Allah zaista dijeli.

     Na buducem svijetu, u dzennetu, Allah ce iz nasih srca iscupati zlobu, mrznju i zavidnost, ali onaj ko ne iscupa ove bolesti iz svog srca ovdje na dunjaluku mozda nece ni vidjeti dzenneta.

Molimo uzvisenog Allaha da nas sacuva ove ruzne i opasne osobine.Amin.