|
Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Za dva dana tj. 19.10. namiriće se pet godina od odlaska sa ovog svijeta jednog od najvećih sinova Bosne, odlaska jednog velikog čovjeka, iskrenog i predanog borca za islam i prava muslimana, jednog velikog mislioca, čovjeka koji je živio živi islam zbog kojeg je bio osuđivan, prvog predsjednika nezavisne države Bosne i Heregovine, rahmetli Alije Izetbegovića. Rahmetli Alija, sin Bosne, dedo Bošnjaka, heroj i gazija je 19.10.2003 godine u podnevnim satima ispustio svoju plemenitu dušu. Bosna, bosanski sinovi i kćeri, braća i sestre iz Sandžaka, Kosova, Mekedonije, kao i svi oni koji su ga znali i cijenili su zaplakali. Plemenita duša, plemenitog Allahovog roba se vratila svom Gospodaru. U dušama i srcima je ostala praznina koju niko neće moći da ispuni. 23.100.2003 godine na mezarju na Kovačima je klanjata dženaza našem voljenom predsjedniku rahmetli Aliji. Taj dan je padala sitna i topla kišica, kao da je i nebo samo plakalo za njim. Nemojmo se ovome čuditi, jer bilo je ljudi za kojima se znao i Allahov Arš (prijestolje) zatresti kao što je bio slučaj prilikom smrti Sada ibn Muaza i čiji su tabut i meleki nosili sa ostalim nosačima. Toga dana na Šehidskom mezarju Kovači je ukopan prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije Alija Izetbegović. Ispred zgrade Zajedničkih institucija više od 150 hiljada građana klanjalo je dženazu rahmetli Izetbegoviću koju je predvodio reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić. Skupu su se obratili visoki predstavnik Paddy Ashdown i član državnog Predsjedništva Sulejman Tihić. Posljednju počast Aliji Izetbegoviću odalo je hiljade građana u mimohodu u zgradi Predsjedništva, gdje se nalazio tabut. Na ispraćaju rahmetli Izetbegovića prisustvovala su brojna izaslanstva među kojima su izaslanstvo Turske, Irana, Francuske, Makedonije, Sjedinjenih Država, Grčke, Pakistana, Austrije, Hrvatske i Slovenije. Samim prisustvom ovolikog broja ljudi koji su došli ne samo iz Bosne i Hercegovine nego, iz susjednih zemalja, iz dijaspore pa čak je bilo ih koji su došli iz Turske i arapskih zemalja nam govori kakvu vrijednost, kakvo blago smo mi imali. Naša najveća mahana je što ne znamo da cijenimo ono što imamo, tek kada to izgubimo shvatimo njegovu vrijednost, zato nastojmo sve ono što je dobro i pozitvno da ističemo, da pohvalimo i da prije svega cijenimo. Na samoj dženazi su se obratile samo tri osobe koje su izrazile svoje mišljenje o velikom gaziji i prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću. Paddy Eshdown je rekao: "Danas i nebo iznad Bosne i Hercegovine plače. Alija Izetbegović je postao otac svog naroda i ličnost koja je uradila više nego bilo ko drugi u osiguranju opstanka moderne države Bosne i Hercegovine. On je crpio snagu i iz islamskog naslijeđa i iz evropskog porijekla", potvrdio je tvrdnju državnika i mislioca Cicerona da je karakter hrabrog i odlučnog čovjeka takav da neće pokleknuti pred nesrećom, niti napustiti svoj položaj. "Mogao je živjeti udobno, prihvatajući diktate historije i sklanjajući se iza vela ugodnog konformizma, ali je Alija Izetbegović umjesto toga proveo godine u zatvoru zbog političke vizije koja je često bila neshvaćena. Živio je normalnim životom, u kojem nije bilo nimalo cinizma i taštine", kazao je visoki predstavnik. Mnogi novinari koji su dolazili da intervjuišu rahmetli Iztebegovića su ostajali iznenađeni činjenicom da jedan predsjednik živi u malom stanu, a ne u vili ili kakvoj ogromnoj kući, da je namještaj jedne prosječne bosanske porodice bio bolji od njegovog. Koliko li je samo susosjećao sa svojim narodom govori nam i podatak da je u toku rata bio i po nekoliko mjeseci bez šećera, jer kaže: “ Ne mogu da u tome uživam dok moj narod pat i dok i ostali nemaju.” "Bez Alije Izetbegovića vjerovatno ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine", kazao je na dženazi Aliji Izetbegoviću član državnog Predsjedništva Sulejman Tihić. "Danas Aliju Izetbegovića, prvog predsjednika nezavisne Republike Bosne i Hercegovine i počasnog predsjednika Stranke demokratske akcije, ispraćamo kao historijsku ličnost, velikog državnika, istinskog demokratu, humanistu i velikog čovjeka". Rahmetli Alija Izetbegović je bio čovjek mira i neupitan borac za Bosnu i Hercegovinu, koji nije dozvoljavao niti podržavao revanšizam. Zahvaljujući Aliji Izetebegoviću, bosanski Srbi i Hrvati danas nemaju Srebrenicu, Kozarac, Ahmiće, Brčko, Zvornik, Višegrad, Foču. "Tokom agresije vodio je pregovore o miru i bio je prinuđen pregovarati čak i s ratnim zločincima. Kada je procijenio da je nepravedan mir bolji od nastavka rata, jer garantira opstanak Bosne i Hercegovine, smogao je hrabrosti i potpisao Daytonski sporazum. U tim okolnostima pristao je i na teške kompromise, uključujući i postojanje entiteta Republika Srpska". Njegovo ime će ostati zapamćeno kao sinonim borbe za pravdu, slobodu i demokratiju. A reisul ulema Mustafa ef. Cerić je rekao: "Ispraćamo Aliju Izetbegovića tamo gdje nema laži, prevara, pregovora, nagovora, izgovora i praznih obećanja". "Tamo je sve istina i tamo će svako govoriti samo istinu i cijelu istinu o sebi i svome djelu, makar bilo koliko zehra, i o svom nedjelu, makar koliko zrno. Ako nam se čini da je to tamo daleko, pitajmo srce, ono će reći da nam je Alija sada sve bliži i bliži, jer u njegovom životu prepoznajemo sudbinu i kod njegove smrti molimo Boga za savjesnu slogu". Aliju Izetbegovića su voljeli svi oni koji su voljeli istinu, pravdu i slobodu, te ga cijenili svi oni koji su cijenili čovjeka koji je na Zapadu bio istinski prijatelj Istoka, a na Istoku uvjerljiv tumač Zapada. "To je bio Alija Izetbegović, predsjednik, učitelj, brat i prijatelj, kojeg smo više voljeli u njegovoj dobroj naravi, nego što smo ga cijenili u njegovoj velikoj brizi i istinskom naporu da svijetu pokaže da je moguće biti dobar vjernik i koristan čovjek. Rahmetli Alija je dobro znao i duboko vjerovao da se jednom umire, ali dva puta živi, u Božijoj istini i čovjekovoj sudbini, te da smrti, zapravo, i nema, kao što nema kraja u vječnosti i kao što nema mraka u svjetlosti. On je bio čovjek koji je znao od kuda je došao, te je vjerovao i spremao se kamo treba poći - pred Stvoritelja nebesa i zemlje, koji je rekao 'O ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među pokornike Moje, i uđi u džennet moj'", rekao je Cerić. Historija će ga upamtiti kao izuzetno iskrenog čovjeka što je inače svojstvo velikih ljudi, koji se ne boje ni vlastite ni tuđe slobode.
I na kraju dr.
Mustafa ef. Cerić nam je poručio na dženazi sljedeće: Mi nemamo pravo na
dvoličnost. Mi moramo biti pravedni, jer to je naš dug prema drugima. Mi
moramo raditi za mir i pomirenje, jer to je naš dug prema domovini.
Zajedništvo je, dakle, uvjet da očuvamo vjeru u srcu i da nađemo sreću u
domovini. Jedinstvo u namjeri da svi živimo u radosti vjere onako kako nas
je naša mati naučila i da u domovini Bosni i Hercegovini zajedno radimo
onako kako ćemo svi biti sretni, najsnažnija je poruka koju trebamo
zapamtiti od predsjednika Alije Izetbegovića", i još je dodao da je
Izetbegović imao veliko srce, te da je zato halalio mnogima koji su mu
nepravdu učinili. "Nećemo nikad saznati koliko je rana bilo na njegovom
srcu od uvreda i nepravdi, ali hoćemo uvijek znati da nijedna strijela
nije mržnjom otrovala Ovom hutbom sam htio da se prisjetimo jednog od najvećih sinova BiH, i trebalo bi ovaj dan 19.okotbar proglasiti danom državne žalosti ili makar danom sjećanja na ovog velikog čovjeka, velikog gaziju, i prvog predsjednika nezavisne republike Bosne i Hercegovine. Molim Allaha da podari našem voljenom Aliji Izetbegoviću džennetul-Firdevs, da ga nagradi svojom najljepšom nagradom, da ga obaspe svojim rahmetom, da ga prekrije svojim magfiretom i da ga učini da bude u društvu poslanika, šehida i dobrih ljudi. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
Zaista sva
zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta
i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga
Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da
nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik
koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je
salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one
koji ga slijede u dobru do kijametskog dana.
