Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije.

Ramazan je ostao iza nas. Jedan vremenski period je završen, jedna sezona je prošla, onaj ko je iskoristio blagodat ramazanskih dana blago njemu, a onaj ko to nije uspio neka kori samog sebe.

U nedjelju ako Bog da 29.10.2006 dolazi do prelaska sa ljetnjeg na zimsko računjanje vremena, što znači da ponovo moramo vratiti naše satove za jedan sat unazad, s tim u vezi moramo obratiti pažnju da se i vremena namaza pomjeraju za jedan sat unazad.

Vrijeme je bitan faktor u životu, a posebno bi vjernici trebali da budu svjesni njegove važnosti i da svoje vrijeme ne razbacuju na ono što im neće koristiti onoga dana kada se susretnu sa Allahom.

Koliko je samo vrijeme bitno govori nam i činjenica da se Allah Uzvišeni kune vremenom, a znamo dobro da zakletve i ono čime se Allah Uzvišeni zaklinje u Kur’anu imaju veliki značaj kod Allaha a trebalo bi da imaju i kod nas.

Sura u kojoj se Allaha zaklinje vremenom je svima nama poznata, ali koliko se zadržavamo na njenom značenju i koliko o njemu razmišljamo???

Uzvišeni Allah kaže:

"Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje". (El-Asr, 1-3) 

Zašto se Allah zaklinje vremenom? Jesmo li svjesni koliki značaj ima vrijeme u našim životima? Da li ga koristimo racionalno, ili ga rasipamo kao da nema nikakve  vrijednosti za nas?

Amr ibn el-‘As spominje da ga  je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: "Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu /tj. Muhammedu/?" Amr je rekao: "Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura." "Koja?", upitao je, pa mu je rekao:

"Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", pa je Musejleme malo razmislio i rekao: "I meni je objavljeno nešto slično." Amr je upitao: "Šta je to?", pa je rekao:"O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.”  Zatim je upitao: "Amr, kako ti se sviđa?" Amr mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da lažeš."

            Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno." 

Poslanik s.a.v.s., nas podstiče da mudro iskrištavamo vrijeme pa nam kaže sljedeći hadis:

«Iskoristi pet stvari prije drugih pet:

život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti, i bogatstvo prije siromaštva.

       Dok se na jednoj strani uređaji koji mogu sačuvati vrijeme sve više umnožavaju, na drugoj strani ljudi bivaju zauzetiji više nego ikad. Mi nemamo puno primjera koji bi pokazali da čovjek sada ima više vremena. Suviše smo zauzeti! Ali na kraju dana ne možemo reći čime smo bili zauzeti. Gdje je svo sačuvano vrijeme nestalo?
            Zamislimo samo da je internetom omogućen prelet informacija kroz cijeli svijet za samo jednu sekundu. Ali umjesto da nam to uštedi vrijeme vidimo da se isti taj medij koristi za rasipanje nebrojenih sati na besplodne diskusije u chat-sobama ili na besmisleno surfovanje!

 Razmotrimo vrijeme prvih muslimana kada ništa od današnjih čudesnih dostignuća nije bilo dostupno. Postoji uvriježeno mišljenje da su ti ljudi tada živjeli lagahno, u mirnim gradićima i da su imali vremena na pretek. Međutim, bio je to period aktivnosti bez presedana u svim sferama života. Bio je to period intenzivne aktivnosti, kako socijalne, kulturne i edukativne, tako i ekonomske i političke, tokom kojeg je pola, tada poznatog, svijeta prigrlilo islam (to tadašnji muslimani sigurno nisu mogli postići drijemajući na šiltetu).

            Oni su došli iz dotada, najzaostalijeg dijela svijeta, ali su bili bogobojazni i svjesni postojanja Boga, bili su istinski muslimani, donijeli su svijetu jednu humanu i potpunu civilizaciju. Individualno, oni su mnogo više vremena provodili u ibadetu nego što to mi činimo danas: većina njih su provodili veći dio noći u dobrovoljnim namazima.

            Ni komunikacije među ljudima nisu bile brze kao što su danas. Često su morali putovati na konju nedjeljama i mjesecima da bi, recimo, uzeli hadis od čovjeka koji ga je čuo neposredno od Muhammeda, neka je selam i salavat na njega. Ipak su tokom ovog perioda, uprkos svim ovim teškoćama, sakupili stotine hiljada hadisa koje su izradili u vidu raznovrsnih zbirki, koje su i danas dostupne. To je samo jedan od vidova njihovog rada.

            Kako su oni u takvom svijetu našli vremena za tako nešto? Odgovor je jednostavan. Oni su u glavama imali drugu ideju o vremenu. Oni su cijenili vrijeme kao dar od njihova Stvoritelja i razumjeli da će dobra ili loša upotreba te blagodati odrediti ishod za vječnost. Oni su slušali Muhammeda, s.a.w.s. kada kaže: "Postoje dvije blagodati koje većina ljudi zapostavlja: zdravlje i vrijeme."(Buhari) Oni su ozbiljno shvatili njegov savjet kojeg smo prethodno naveli: "Iskoristi pet stvari prije pet drugih: mladost prije starosti, zdravlje prije bolijesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije nego postaneš prezauzet, i život prije smrti."(Tirmizi)
            Abdullah bin Hasan, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da kad god bi se dva Poslanikova ashaba sastala, nebi se razišli dok ne proučili suru al-'Asr jedan drugom, podsjećajući sami sebe na vječni gubitak koji bi napravili ako bi svoje vrijeme uludo potrošili. Oni nisu trošili ni trenutak svoga života u besmislena ćaskanja, brbljanja i ogovaranja.

            Svaki dan koji nam prođe čini nas jednim danom starijim. Jednog dana naše će vrijeme isteći, naš kader sahat će da se zaustavi i napustićemo ovaj svijet zauvijek. Šta će se onda desiti zavisiće od toga kako smo koristili svaki trenutak koji nam je bio na raspolaganju, prije posljednjeg, koji je siguran, ali i nepoznat. Vrijeme je život. Ono što se stavlja na kocku je cijela vječnost.

         Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji će cijeniti blagodat vremena, koji ga neće rasipati u ono što im neće koristiti kod Allaha, nego će ga koristiti kako bi zadobili Allahovu milost i Allahove blagodati. Amin.