Danas je 28 dan mjeseca ramazana. Ostala su još samo dva dana do odlaska ovog nama svima dragog gosta. Ramazan je gost koji se dočekuje sa ogromnom radošću, a ispraća se sa žalošću. Bar tako ramazan doživljavaju vjernici, jer će njima zasigurno nedostajati i sehuri i iftari, i zajedničko druženje, i klanjanje teravije i noćnih namaza i slušanje Kur’ana i predavanja. Za ovog gosta ne vrijedi ona narodna poslovica: “Svakog gosta tri dana dosta”, nego za njega vrijedi hadis Allahova Poslanika s.a.v.s., kada kaže: “Kada bi moj ummet znao vrijednost ramazana poželio bi da ramazan traje čitavu godinu”.

Onaj ko želi da ramazan traje čitavu godinu govori da se njegovo srce nije nasitilo te predivne Allahove blagodati i da želi da ta blagodat i dalje traje. Nekima će možda biti drago što ramazan prolazi pa će reći neka ide sve svojim tokom. On će bez sumnje i ići svojim tokom, ali mi moramo iz ovog ramazana ponijeti sa sobom pouke koje nam je ovogodišnji ramazan donio.

Prije svega ramazan nas je učvrstio u našoj vjeri, osnažio je naš iman, osjećamo se jači i bolji vjernici, zato nastojmo da održimo žar tog imana do sljedećeg ramazana, ne dozvolimo da se žar našeg imana ugasi čim se klanja bajram.

Kada sam 1991 godine bio na ramazanskoj praksi u blizini Travnika, otišli smo na Bajram u čaršiju i kada smo se vraćali svratili smo na kahvu, međutim za jednim od stolova mojih dojučerašnjih džematlija se našla i piva i one male čašice sa ljutim pićem. Kad me vidje jedan od njih požuri da se opravda govoreći: Ja efendija nisam nikako u toku ramazana pio, ali evo ramazan je prošao pa rekoh malo da se opustim. Estagfirullah, na prvi dan Bajarama on je krenuo da griješi, da pobriše svo ono dobro, sve one sevape koje je stekao u ramazanu, pitam se kakve je fajde imao od svog posta??? Ama baš nikakve, od posta nije imao ništa osim gladi i žeđi, spalio je sve svoje sevape okrenuvši se u tom prvom bajramskom danu onome što Allah naziva majka svih zala, čim je prigrlio majku za njom će doći i kćerke i sinovi. Vallahi braćo draga i sestre, ovo je jedan ibret, molim Allaha Milostivog Samilosnog da mi očuvamo ono što smo stekli u ramazanu.

Ramazan nas je podučio iskrenosti. Iskrenost prema Allahu, prema samom sebi kao i prema ostalim vjernicima i vjernicama. Zbog koga i zbog čega smo se budili na sehur svaki dan? Zbog Allaha. Zbog koga smo ostavljali i hranu i piće i pušenje i polno uživanje od zore pa do zalaska sunca. Zbog Allaha. Zbog koga smo čekali i onu zadnju sekundu gledajući u izloženu hranu i piće koje nam stoji na dohvat ruke, a nismo posezali za njim sve dok ne nastupi vrijeme iftara. Zbog Allaha. Da nas je neko natjerao da 30 dana ovako radimo i da ovako gladujemo odmah bi se pobunili, međutim postu smo prilazili drage volje, radosni i raspoloženi, sa iskrenim nijjetom i željom da nam Allah ukabuli naš post. Niko ne može znati da li neko doista posti ili ne. Niko ne može znati da li si možda namjerno napio se vode dok si abdest uzimao, ili si možada nešto u stomak ubacio, onako u prolazu. Ovo ostaje između Allaha i njegovog roba kako bi rob bio iskren i kako ne bi varao ni Allah ni sebe. U svim drugim ibadetima čovjek može zavaravati sebe da to čini iskreno i u ime Allaha, ali kod posta to je nemoguće.

Post nas je naučio da uz čvrstu odluku i jak nijjet čovjek može ostvariti i neke na prvi pogled teške i nedostižene stvari i ciljeve. Kada smo ulazili u mjesec ramazan donijeli smo nijjet da ćemo ga ako Bog u potpunosti prepostiti. Za one koji nemaju jakog imana to izgleda teško i nedostižno, međutim za vjernika je to lahko, jer njegov nijjet je baziran na čvrstom imanu da je to naredba od Allaha Gospdara svih svjetova i da će ga Allah zbog toga nagraditi s jedne strane, a nepoštivanje rmazana je težak grijeh koji vodi čovjeka u džehennemsku vatru.

Kaže Poslanik s.a.v.s., u hadisu kojeg prenosi El-Hakim od Ebu Hurejre:

“Propao je i ponižen onaj koji, kada se u njegovom prisustvu moje ime spomene ne donese salavat na mene. Propao je i ponižen onaj koji, dočeka i isprati ramazan a grijesi mu ne budu oprošteni. Propao je i ponižen onaj kod koga njegovi roditelji dožive starost a ne uvedu ga u Džennet.”

 Dakle ramazan nam je pokazao da ako čovjek nešto doista želi, ako ima jak nijjet da će to uz Allahovu pomoć i ostvariti. Mnogi oni koji koriste duhan znaju da je najbolji lijek za ostavljanje duhana jak, čvrst i iskren nijjet, i da slabe fajde ima od flastera, lijekova i koječega drugog. Isto tako za ostavljanje i prolaženje bilo čega najbitniji je nijjet. Sve se može ostaviti samo uz jak i iskren nijjet. Jedan Egipćanin koji je inače pio alkohol je iskreno zamolio Allaha prije ramazana da ga Allah sačuva tog zla, da ga spasi i kada je prošao ramazan, šejtan ga je navratio da ponovo okuša alkohol, ali on kaže: Kada sam ponovo stavio alkohol u svoja usta osjetio sam vatru koja prži moju nutrinu, više nisam mogao hvala Allahu alkohol piti.

Ono što treba da izvučemo iz ovog ramazana kao najveću pouku jeste istikamet, da budemo ustrajni na siratul-mustekimu za kojeg mi Allaha svaki dan nebrojeno puta molimo dok učimo.  

“Uputi nas na pravi put, put onih kojima si ti darovao svoje blagodati, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti na put onih koji su zalutali”. (El-Fatiha, 6 i7)

Kaže Allah Uzvišeni:   

“Oni koji kažu Allah je naš Gospodar zatim ustraju na tome njima silaze meleki koji im govore da se ničega ne boje niti da se i za čim žaloste, obraduju ih Džennetom koji im je obećan. Mi smo vaši zaštitnici na Dunjaluku, a i na Ahiretu u kojem ćete imati sve ono što vaše duše žele i imaćete sve ono što vam je obećano”. (El-Fussilet, 30 i 31)

Poslanik s.a.v.s., nam je preporučio da poslije ramazana postimo još šest dana mjeseca ševala, kako bi učinili još jedan dodatni napor, kako bi zaradili još više sevapa kod Uzvišenog Allaha. Tako Resulullah kaže: “Ko isposti ramazan, a nakon toga šest dana ševvala kao da je postio cijelu godinu.”

     Post u mjesecu ševvalu je nafila koju nisi dužan, nego ako hoćeš. Ovdje se stavlja čovjeku da sam odluči hoće li postiti ili ne. Iz iskustva vam mogu reći da je post ovih šest dana teži nego čitav ramazan. Mi smo shvatili da je ramazan obaveza, da se mora i bilo koju stvar kada čovjek posmatra ovako on će je izvršiti bezobzira na teškoću. Dočim što se tiče ovog posta znamo da je dobrovoljan i da ne moramo, jedino što nas može motivisati to je nagrada od Allaha, tu se mi dokazujemo. Oni koji osjećaju iskrenu žalost zbog prolaska ramazana oni će nastojati da zarade još koji sevap, jer nije mala stvar da nam se post mjeseca ramazana i šest dana mjeseca ševvala uračuna kao čitava godina. Resulullah s.a.v.s., ovo pojašnjava u jednom hadisu gdje kaže da mjesec ramazan vrijedi kao deset mjeseci, a šest dana ševvala kao šezdeset dana tj. dva mjeseca što zajedno čini godinu dana.

Molim Allaha da nam ukabuli naš post, da primi od nas naš sadekatul-fitr i zekjat i da primi sva ona dobra djela koja smo učinili u toku ramazan i da ih pridoda ostali našim djelima. Amin.