|
Upucivanje cestitki sljedbenicima Knjige povodom njihovih praznika Draga
braco i sestre u dinu i imanu.
Prije neki dan sam dao intervju za Südwest Presse vezan za nacin
doceka Bozica i Nove godine kod muslimana. Upitan sam kako muslimani
docekuju Novu godinu i Bozic, da li je obiljezavaju, da li joj se vesele,
da li kupuju poklone jedni drugima, da li kite jelke i da li svojoj djeci
kupuju poklone.
Ovo pitanje se postavlja ne samo meni, nego i mnogima od vas. Ako
vas niko mozda nije upitao kako se muslimani odnose spram nemuslimanskih
praznika, zasigurno ce vam neko cestitati Weinacht (Bozic) ili ce vas
mozda vasa firma pozvata na veceru i tsl.
Kako jedan musliman treba da se odnosi spram ovih stvari? Sta treba
da ucini? Da li da im cestita njihov praznik ili ne? Da li im smije davati
poklone ili od njih poklone primati? Ovo su zasigurno pitanja koja nas sve
interesuju.
Ovo pitanje je veoma vazno i osjetljivo imajuci na umu da mi zivimo
ovdje na zapadu gdje se uspostavljaju sa nemuslimanima razne vrste veza
koje su sastavni dio nasih zivota. Neki od nas imaju radnog kolegu ili
vise njih, neki imaju komsije nemuslimane, neki skolske prijatelje, neko
dolazi u dodir sa kolegama na treninzima ili utakmicama, neki su cak i
rodbinski povezani sa nemuslimanima.
Kakav odnos jedan musliman da zauzme spram ovih nemuslimana koji
zive sa njim u lijepim odnosima bez neprijateljstva, a nisu u ratu sa
njima niti ih izgone iz njihovih zavicaja.
Kur’an Casni koji regulise medjusobne odnose ljudi nam daje
odgovor na ovo pitanje. U suri El-Mumtehine, Allah Uzviseni kaze: „Allah
vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne
ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vaseg ne izgone -Allah
zaista voli one koji su pravedni- Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa
onima koji ratuju protiv vas i koji vas iz zavicaja vaseg izgone i koji
pomazu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi
nepravdu cine. (El-Mumtehine, 8-9)
Casni ajet je napravio razliku izmedju onih koji zive u miru sa
muslimanima i onima koji protiv njih ratuju. Kur’an nam naredjuje da
postupamo pravedno sa onima koji zive sa nama u miru te nam govori da je
lijepo drugima uciniti uslugu, pomoci, izaci u susret itd. Esma,
kci Ebu Bekra r.a., je dosla kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te ga
upitala: „O Allahov Poslanice, dosla mi je majka koja je mnogoboskinja i
ona zeli da bude prisna sa mnom i da joj budem naklonjena. Hocu li biti
ljubazna prema njoj“? Pa je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Budi ljubazna
prema svojoj majci“. Poslanik joj je naredio da bude ljubazna prema
svojoj majci koja je mnogoboskinja, a stav islama prema sljedbenicima
Knjige je blazi i potpuno drugaciji nego prema idolopoklonicima.
Poslanik s.a.v.s., je uvijek podsticao na ljubaznost i lijepo
ophodjenje sa svima, ali je isto tako upozoravao na grubost i nasilje. Kad
je nekoliko zidova uslo kod Poslanika rekli su mu: „Es-samu alejke, o
Muhammede“. (Umro ti Muhammede), pa ih je Aisa cula i rekla: „Vi da
ste umrli i da ste prokleti, Allahovi neprijatelji“, pa je Vjerovjesnik
ukorio zbog toga, a ona je rekla: „Zar nisi cuo sta su rekli, o Allahov
Poslnice?“, pa je Poslanik odgovorio: „Cuo sam i rekao: „Ve alejkum“.
Odnosno sve sto ste vi meni pozeljeli to isto i ja vama zelim. O Aisa,
Allah voli blagost u svemu“.
Imajuci u vidu da krscani cestitaju nama nase praznike vidimo da je
dopusteno i njima cestitati njihove praznike. Na dobro se uvijek treba
dobrim uzvratiti.
Prenosi se da je jedan poklonik vatre rekao Ibn Abbasu: „Esselamu
alejkum“. Pa je Ibn Abbas odgovorio: „Ve alejkumusselam ve rahmetullah“.
Neki ashabi ga upitase zasto je dodao jos i rahmetullah, nasto on
rece:“Pa zar ne zive u Allahovoj milosti?!“
Ovo se takodjer potvrdjuje ako zelimo da ih pozovemo u islam i da
mu ga ucinimo bliskim, a to sigurno necemo postici gruboscu. Danas i pored
toga sto se o islamu govori uz negativne konotacije i sto se islam
povezuje sa stvarima koje su sa njim nespojive, sve vise ljudi se
interesuje za islam. Kako da predstavimo islam drugima, kako da im
objasnimo nacela islama, kako da im govorimo o ljubavi, o Allahovoj
milosti, ako nemamo ispravan odnos spram njih.
Uobicajene rijeci koje koriste krscani prilikom cestitanja svojih
praznika ne sadrzavaju nista sto je oprecno sa vjerom islamom. Najcesce se
koristi fraza: „Freue Weinachten“- nek je sretan Bozic. Ili prilikom
pozdrava najcesce koristen pozdrav ovdje u Njemackoj je: „Grüß
Gott“- pozdrav Bogu. Kada bi ovu rijec preveli na arapski dobili bi
jedan izraz koji mi svi koristimo i to u namazu. Prevedeno na arapski
znaci: Ettehijatu lillahi.
Nasim cestitanjem njihovog praznika ne znaci da priznajemo da su
oni na uputi, naprotiv to je jedan od koraka da se ujedinimo oko jedne
rijeci koja je zajednicka i nama i njima, a to je da obozavamo samo Allaha,
Jednog i Jedinog i da mu nikakav sirk ne cinimo. Cak
stavise nema zapreke da se prihvataju od njih pokloni i da se istom mjerom
uzvrati. Poslanik s.a.v.s., je primao poklone od muslimana i od
nemuslimana, ali pod uvjetom da poklon ne bude ono sto je u osnovi haram.
Jedan musliman kao poklon ne treba da primi alkohol i alkoholna pica bez
obzira koliko da su ti pokloni skupi, kao sto ne treba drugima alkoholna
pica poklanjati. Kao poklon moze biti bilo sta sto u osnovi nije haram.
Ovdje moramo navesti da je bilo i da ima islamskih ucenjaka koji
zabranjuju bilo kakvo cestitanje nemuslimanima njihovih praznika, bilo
kako sudjelovanje i tsl., kao sto je sejhul-islam Ibn Tejmije.
Uvazeni doktor Jusuf el-Kardavi ( najpriznatiji alim danasnjeg
vremena) je rekao za ovu njegovu fetvu sljedece: „Da se uociti da je Ibn
Tejmijje donio fetvu o ovom pitanju u svjetlu prilika koje su vladale u
njegovom vremenu, da je zivio-Allah mu se smilovao- u nasem vremenu i da
je vidio isprepletenost veza medju ljudima i medjusobno zblizavanje
svijeta, tako da je svijet postao poput malog sela, i da je vidio potrebe
muslimana da saradjuju sa nemuslimanima, koji su nazalost postali
profesori muslimanima u velikom broju nauka i tehnologija, i da je vidio
potrebu islamske da’ve da im se priblizi i potrebu da se musliman
predstavi u ljubaznom a ne u nasilnickom liku, koji ce oko sebe okupljati
a ne razgoniti, i da je vidio da cestitanje muslimana svom komsiji, kolegi
i profesoru ovih praznika ne nosi sa sobom nikakvu saglasnost muslimana sa
krscanskom dogmom, niti opravdanje za njihovo vjerovanje. I ne samo to,
vec kad bi vidio da ni krscanin vise ne slavi te praznike kao cin vjere
kojim ce ga Bogu pribliziti, vec da je to, u ogromnom broju slucajeva
postalo navika, ili drzavni ili nacionalni obicaj, na koji su se ljudi
navikli, da je zivio do naseg doba i sve to vidio-Allah najbolje zna-ali
bi zasigurno, promijenio svoje misljenje ili bi malo popustio u svom
strozijem stavu. Jer on je rahimehullah, u svojim fetvama uzimao u obzir
vrijeme, mjesto i prilike“.
Zato prilikom uzimanje fetve nije dovoljno samo vracati se onome
sto su nasi dobri prethodnici rekli, jer su oni zivjeli u drugom vremenu i
drugim okolnostima, nego je potrebno uzeti misljenje onog alima koji zivi
u danasnjem vremenu i koji dobro poznaje razlicite prilike i uvjete gdje
muslimani zive. Rezime
svega ovoga je da musliman smije cestitati drugim konfesijama njihove
praznike, smije davati i primati poklone, ali ne smije slaviti njihove
praznike kao sto slavi svoje bajrame. |
|
|||||||||||||||||||||||
