|
Neka je hvala Allahu koji nas je stvorio, koji nam daje zdravlje, koji nas obasipa neizmjernim blagodatima. Neka je mir i spas na njegovog Poslanika Muhammed a.s., na njegovu porodicu i časne ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Draga braćo, danas je za nas poseban dan, dan u kojem se svi Allahovi robovi vesele i bajramluke dijele. Bajramu se svi mi radujemo, dočekujemo ga sa posebnom radošću u krugu svojih porodica, rodbine i prijatelja. Obilazimo jedni druge, unosimo radost u razne domove, otvaramo vrata svim onima koji se raduju Bajramu, dijele se bajramski pokloni i dr. Svi mi koji smo danas ovdje došli svjedočimo ovim činom svoju pripadnost Islamu, i znajmo da se Allah raduje svima nama što smo danas ovdje u Allahovoj kući i što smo došli da Bajram namaz obavimo. Pogledajmo braćo draga, Allah voli sve one koji njega vole i koji tu ljubav svojim djelima dokazuju. Zasigurno možemo reći da Allah više voli onoga koji je češće sa Njim, koji se više Allahu obraća i koji ga se češće u svojim dovama sjeća od onoga koji to čini samo ponekad. Znajmo da samim tim što nas Allah spaja ovdje na ovom mjestu je znak Allahove milosti prema nama i na tome treba Allahu biti zahvalan i truditi se da postignemo da Allah bude sa nama zadovoljan. Postizanje Allahovog zadovoljstva bi trebao da bude cilj naših života, a ne postizanje samo svog ličnog zadovoljstva. Zapitajmo se braćo draga, da li je Allah zadovoljan sa nama, ovakvi kakvi smo sada? Zapitajmo se, jesmo li mi zadovoljni sa samima sobom i sa svojim životom? Da li je dobro šta radimo i čime se bavimo? Danas čovjek čitav svoj život posvećuju da nađe svoje lično zadovoljstvo, kupuje auto koje se njemu sviđa, gradi kuću onako kako on voli, bavi se onim sportom koji ga čini zadovoljnim itd. Međutim, zapitajmo se koliko činimo da Allaha zadovoljimo? I kako i na koji način da Allah bude zadovoljan sa nama? Svi ljudi teže da roditelji budu s njim zadovoljni, da poslodavac bude zadovoljan, da prijatelji budu snjim zadovoljni, a šta je sa Allahom? Da li smo učinili i našeg Gospodara nama zadovoljnim? Postoje putevi ili bolje rečeno određene stvari kojima Allah biva zadovoljan, a postoje i stvari koje Allah nevoli i koje izazivaju Allahovo nezadovoljstvo. Zasigurno je da ako ne započneš svoj dan sa Bismilom, Allah neće biti zadovoljan. Ako ne klanjaš sabah, Allah neće biti zadovoljan. Ako budeš propuštao ostale namaze, Allah neće biti zadovoljan. Ako još i pored toga budeš činio harame tog dana, znaj da Allah sa nama takvima neće biti zadovoljan. Ali ako se potrudiš pa nastojiš da izvršavaš ono što Allah od nas traži, a kloniš se onoga što Allah zabranjuje na taj način ćeš postići da te Allah voli i da bude s tobom zadovoljan. Allah nije zadovoljan kada vidi nekoga da griješi, kada se odaje haramima, kada se ne odazivu Allahu, kada se ne odaziva namazu, ali ga zato raduje i najmanji korak koji mi učinimo ka njemu. U hadisu kudsiju stoji kako prenosi naš Poslanik s.a.v.s., da je Allah rekao: „Kada mi se moj rob približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim za dužinu lakta. Kada mi se moj rob prbliži za dužinu lakta Ja mu se primaknem jedan korak, a kada mi se moj rob primakne za jedan korak Ja mu krenem u susret trčeći“. Doista je ogromna Allahova radost zbog tako sitnih i malih djela, a kako li se tek Allah raduje onima koji su čitav svoj život posvetili da Allaha zadovolje. Da bi Allah bio s nama zadovoljan, to zadovoljstvo započinje sa zadovoljstvom naših roditelja. Ni jedan čovjek ne može postići Allahovo zadovoljstvo, ako roditelji nisu sa njim zadovoljni. Zato gledajmo svoje roditelje, činimo ono što će ih usrećiti, ne budimo prema njima nemarni, jer ništa od naših dobrih djela neće se uzdići ka Allahu sve dok roditelji nisu zadovljni sa nama. Poslušajmo pouke radi kako ima tvrdih srca, kako ima nezahvalne djece, i kolika je ljubav jedne majke prema svom evladu. Ova istinita priča govori o jednoj majci koja je imala samo jedno oko. Radila je kao čistačica u istoj školi koju je pohađao njen sin. Međutim, sin se stidio majke i nije joj dozvoljavao da se pojavljuje pred njegovim drugovima i da ga sramoti. Želio sam, kaže ovaj nezahvalni sin da što prije završim školu i da odem daleko od svoje majke čija pojava bi me uvijek dovodila u nezgodan položaj. Marljivo sam učio, završio školu, zatim sam otputavao u jednu daleku zemlju i tamo nastavio studiranje. Oženio sam se i dobio djecu. Jednoga dana, neko je zazvonio na vratima. Moja kćerka je izašla i ugledala jednu staru ženu sa jednim okom kako stoji vani. Djevojčica je počela da joj se smije, ali kad je nena htjela da zagrli svoju unuku, djevojčica je počela vrištati. Izašao sam i prepoznao je. Smračilo mi se pred očima. Zašto si dolazila ovamo? Ko te je zvao? Što si došla da mi djecu prepadaš? Gubi mi se s očiju, ne želim te nikad više vidjeti!!! I tako sam otjerao majku sa kućnog praga. Poslije nekoliko godina otputovao sam u svoju zemlju radi nekog sastanka. Navratio sam do naše stare kuće kad me jedan komšija obavijesti da mi je majka preselila na ahiret i da mi je ostavila jedno pismo. Počeo sam čitati pismo i njemu je bilo sljedeće: Dragi sine, mnogo sam razmišljala o tebi. Možda dok budeš čitao ovo pismo ja više neće biti među živima. Nisam nikada željela da ti smetam, i da te svojom pojavom ponižavam, ali bih htjela samo da znaš ovo. Dok si bio mali, imao si saobraćajnu nesreću i ostao si bez jednog oka. Nisam mogla dopustiti da odrasteš tako, zato sam se podvrgla operaciji i dala ti svoje oko. To oko kojim danas gledaš je moje oko. Tvoja majka. La ilahe illellah, izvucimo braćo draga pouku iz ove priče i ne budimo tvrdih srca spram roditelja niti spram Allaha koji nam je dao oba oka kojima mi danas gledamo. Koji nam je dao uši da njima slušamo, usta i jezik da njima govorimo, ruke da njima dobro činimo, noge da njima ka hairli mjestima hodimo, koji nam je dao srce koje kuca svaki dan i noć održavajući nas u životu. Vallahi ima mnogo onih koji se odnose spram Allaha kao što se odnosio ovaj mladić prema svojoj majci. Koji umjesto da budu Allahu zahvalni psuju i vrijeđaju Allaha, koji ga tjeraju od sebe i koji ništa ne čine Allaha da zadovolje. Zato braćo moja, upamet. Ovdje sam namjerno govorio o Allahovom zadovoljstvu kako bi malo bolje mogli da shvatimo islamski propis kada je Nova godina u pitanju. Već sutradan dolazi Nova godina. Što se tiče Nove godine i njenog obilježavanje ili bolje rečeno proslavljanja moramo znati da proslavljanje Nove godine nije nikakv islamski praznik. Nova godina predstavlja samo jedan vremenski period gdje se prelazi iz jedne u drugu godinu. U Islamu taj momenat nema nekog posebnog značaja niti je ikada zabilježeno da se u doba hilafeta obilježavao ovaj datum. Još dok smo živjeli u doba komunizma nametalo nam se mnoštvo neislamskih stvari, ka tome smo usmjeravani i vođeni. Nova godina je postajala u sve više naših domova sasvim normalna stvar. Priređivana su novogodišnja sijela, slavila se Nova godina, kupovale jelke i ukrašavale kako bi se ispratila stara a dočekala nova godina. Problem ne leži u samom dočekivanju Nove godine, problem je u načinu na koji se ona dočekivala i na koji se ona dočekuje. Znamo dobro da mnogi nazivaju tu noć «najluđom noći» i da bi se adekvatno provela ta noć moraš i ti malo da budeš lud, a da bi bio lud tj. da bi izgubio razum mora se šejtanskog hošafa popiti i tek onda ugođaj biva potpun. Pogledajmo sam taj izraz «najluđa noć», Islam takvo nešto ne poznaje. Islam poznaje mubarek noć, odabrane noći, blagoslovljene noći itd. Vjerovatno je da će biti mnogo onih koji će ovu noć provesti u slavlju, igri, zabavi i pjesmi, koji će probdjeti čitavu noć u nepokornosti Allahu, koji će piti ono što je Allah zabranio i nazvao ga majkom svih zala, a kada se od istih traži da noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci provedu u ibadetu kažu da je to teško, da se mora spavati, da su umorni itd. Ovim se razdvajaju pravi mumini koji nastoje da Allah bude zadovoljan sa njima i da izbjegnu sve vrste griješenja od onih kojima je svejedno za počinjene grijehe i kojima je svejedno za Allahovo zadovoljstvo. Da bi čovjek ostavio grijeh i griješenje mora se pokajati i mora moliti Allaha da mu iman, Islam i ihsan (dobročinstvo) omili u srcu, a da mu omrzne i učini odvratnim nevjerstvo, griješenje, i nepokornost. Bajrami su naši praznici i Bajrame dočekujmo kako im dolikuje, radujmo se njima i veselimo se u tim danima, a ostale praznike ostavimo onima kome i pripadaju. U svoje lično ime, kao i u ime I.K.C. Ulm svima vama kao i vašim porodicama želim ugodne i lijepe bajramske dane, da ih u zdravlju, veselju i rahtluku provedete sa svojim porodicama i svim onima koje volite i koji vas vole. Amin. Bajram šerif mubarek olsun.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
