|
|
|
Stav islama spram Nove godine
Draga braco i sestre u dinu i imanu.Na
prosloj hutbi smo govorili o odnosu koji mora da ima jedan musliman spram
svojih komsija nemuslimana, gdje smo objasnili kakav stav treba da ima
jedan vjernik spram krscanskih blagdana od kojih su najpoznatiji Weinacht
(Bozic) i Uskrs. Rekli smo da musliman smije cestitati ove blagdane, ali
da se ne smije poistivjetiti i uzeti tudje blagdane za svoje. Sto
se tice Bozica, koji pada 25. decembra, on je bio i ostao krscanski
katolicki praznik, tako da smo to mi uvijek respektirali, svojim komsijama
ga cestitali, ali nismo u tome ucesca uzimali.
Jedan drugi praznik koji dolazi je daleko poznatiji, jer je postao
internacionalan, jer se obiljezava sirom svijeta. Praznik o kojem cemo
govoriti se zove Nova godina (Silvester) koji je uzeo toliko maha da ga
slave kako nemuslimani tako i mnogi muslimani.
Obiljezavanje nove godine kod nas u nasim krajevima nije bilo
poznato sve do zavrsteka drugog svjetskog rata. Kada su komunisti dosli na
vlast uveli su neke svoje praznike ka kojima su zeljeli da usmjere ljude,
a s druge strane da ih odvrate od njihovih vjerskih praznika. Mi to nismo
toliko ni osjecali niti primjecivali. Nekima je bilo svejedno, a onima
kojima to nije, mogli su da se bune, ali iza zatvorskih resetki. Neke od
tih praznika smo i mi jos kao djeca obiljezavali i njima se radovali kao
sto je 1.maj Dan rada. 27.juli Dan ustanka u BiH. 31.decembar. Nova godina,
itd.
Vjerskim blagdanima se nije posvecivalo paznje, stavljani su u
pozadinu dogadjaja i najcesce se prolazili bez ikakve medijske paznje.
Kada smo to mi imali priliku da pratimo preko televizije prenos klanjanja
bajram-namaza. Kada smo mogli cuti da nam nas uvazeni reis preko haber
kutije cestita dolazak ramazana, dolazak bajrama itd. Svi
mi koji se nalazimo ovdje smo rodjeni u doba komunizma, a komunizam je
tezio da ispere ljudski um od svih drugih ideja i ubjedjenja osim
komunistickih. Posebno su komunisti tezili da „oslobode“ covjeka od
vjerskih stega, da covjek ne robuje Bogu nego da robuje njima i njihovim
idejama.
Jedan od tih praznika koji se poceo kod nas obiljezavati je bio i
Nova godina. Na proslavu Nove godine su se trosile silne pare.
Organizovali prijemi, igranke, koncerti, doceki po restoranima i hotelima.
Na televiziji je bio poseban novogodisnji program. Gradovi su bili
ukraseni, posebne pjesme su se pjevale itd…Sve ovo je uticalo da su
mnogi podlegli ovom uticaju te prihvatili slavljenje Nove godine kao svoj
praznik iako sam nacin njenog obiljezavanja uopste ne dolikuje jednom
muslimanu.
Prije svega, mi muslimani imamo svoje blagdane koje na svecan nacin
obiljezavamo. Mi imamo dva Bajrama. Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s.,
dosao u Medinu zatekao je Ensarije kako se vesele u odredjenim danima, pa
ih je upitao o tome, a oni su mu rekli da su to njihovi praznici. Zatim im
je Poslanik rekao: Allah vam je zamijenio te praznike sa boljim od njih,
to su ramazanski i kurban bajram.
U nasim blagdanima nema nemorala, nema ispijanja alkohola, nema
razvratne pjesme i muzike, nema divljanja, nema ludorija. Neki nazivaju
31.noc mjeseca decembra najludjom noci. Zbog cega? Zasto? Haman zato sto
izgube pamet, sto polude ili zbog necega drugog. U ovoj noci se ispije
najvise alkohola. Konzumira se droga. Neki planiraju da u ovoj noci izgube
nevinost itd. Zar sve ovo dolici jednom muslimanu??? Ne tako mi Allaha.
Jedan vjernik dobro zna da je najvrednija stvar koju mu je Allah
dao razum, a onaj ko razuma nema zna se gdje mu je mjesto. U
nasim blagdanima mi nikada ne zaboravljamo svoju vezu sa Allahom. Mi mu se
zahvaljujemo na blagodatima koje nam daje. Istina je da se mi veselimo,
ali u tome ne pretjerujemo. Istina je i da se zaigra i zapjeva, ali
umjereno. Mi imamo svoje blagdane kojima se radujemo i ne bi smjeli
prihvatati nesto tudje kao svoje.
Poslanik s.a.v.s., nas upozorava da se cuvamo oponasanja i
slijedjenja drugih, jer islam ima svoj ponos, svoj cast, svoj ugled. Islam
je jedinstven. On ne oponasa druge, jer on je kako kaze nas Poslanik
s.a.v.s.,: „Islam je iznad, nad njim se nista ne uzdize“. Koliko
je opasno oponasati druge govori nam i sljedeci hadis gdje Poslanik
s.a.v.s., kaze: „Onaj ko oponasa jedan narod, njemu i pripada“. Nasa pripadnost islamu je sasvim jasna i zasigurno da ne zelimo da pripadamo necemu drugom mimo islamu, zasigurno je da vec kad smo rodjeni u islamu da zelimo u njemu i da ostanemo. Zasto? Zato sto nam Allah obecava srecu i uspjeh ovog i onoga svijeta, a uspjeh je ono ka cemu mi svi tezimo. Uzviseni Allah kaze: „Ti obraduje one koji vjeruju i
koji cine dobra djela da njima pripadaju dzenetske basce kroz koje ce
rijeke teci, i kad god probaju kakav plod iz nje reci ce kao da smo ovako
nesto prije probali, a bice im dato nesto slicnog ukusa, u njima (dzennetskim
bascama) ce imati ciste zene i u njima ce vjecno ostati“.(El-Bekare, 25)
Allah nam
obecava u islamu ponos. Omer r.a., kaze: „Mi smo narod kojeg je Allah
uzdigao islamom, i kad god budemo trazili ponos u necemu drugom, Allah ce
nas poniziti. Kad
god se okrenemo od izvornog islamskog ucenja to ce za nas znaciti
nazadovanje i ponizenje. Kad god prihvatimo tudje praznike za svoje to ce
nas uniziti. Jednom prilikom je Hasan El-Basri bio
upitan o kur’anskom ajetu:
”Zaista
sav ponos pripada Allahu, Njegovom Poslaniku i mu’minima...”
Muslimani su danas ponizeni, obespravljeni i zulum im se cini pa gdje je
taj ponos? Te mu on odgovori: Ne pitaj gdje je ponos, nego pitaj gdje su
vjernici, gdje su mu’mini, jer kada bude mu’mina, Allah ce im dati
ponos. Zato
obratimo paznju na islam i njegova nacela, postujmo ih i primjenjujmo u
svojim zivotima kako bi nas Allah obradovao svojom najljepsom nagradom. Ja
Rabb, Ti nam budi na pomoci da ocuvamo svoj identitet i da nikada ne
zaboravimo ko smo i sta smo. Amin.
|
Slicne teme: |
|||||||||||||||||||||||
|
(c) 2004 I.K.C. Ulm |
Impressum |
24.12.2004 |