|
Draga braco i cijenjene sestre,
draga omladino. Hvala
Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najcasnijeg,
najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba,
Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga
slijede u dobru do kijametskog dana. I dalje se nalazimo u danima
rebiul-evvela. To je mjesec kada se najvise govori o licnosti naseg
Poslanika s.a.v.s. Danas cemo ponovo govoriti ili bolje receno zajednicki
razmisliti o jednom dogadjaju koji bi nas trebao natjerati na razmisljanje
kako bi ispravno usmjerili sebe, svoje zivote i svoje djelovanje na ovom
svijetu. Zelio bih da se svi mi zapitamo sta
bi bilo kada bi Allahov Poslanik s.a.v.s., Allahov miljenik odlucio da nas
posjeti, da dodje u nase kuce i stanove. Pitam se da li bi nas Poslanik
prepoznao? Pitam se kako bi ga mi docekali? Pitam se, da li bi se tom
susretu radovali? Da li bi nas bilo strah? Da li bi voljeli da Poslanik
s.a.v.s., sto duze ostane sa nama ili bi jedva cekali da on ode??? Ljude bi kada je Poslanik s.a.v.s., u
pitanju mogli podijeliti na tri grupe.
Prva grupa ljudi je ona koja bi s nestrpljenjem
iscekivala njegov dolazak. Koja bi se njegovoj posjeti radovala isto onako
kao sto su se Ensarije radovale dolasku Allahova Poslanika u Medinu, pa su
izlazili ispred Medine, penjali se na Senijjetil-veda’ ne bi li
Poslanika sto prije ugledali. Kada su ga vidjeli, kakva li je samo radost
zavladala Medinom. Bila je to radost od koje ljudska srca nisu mogla da
miruju, nisu mogla da sute. Medinom se zaorila poznata ilahija koju i mi
cesto ucimo. Sa svih strana se culo: Taleal bedru alejna min senijjetil
veda’…Puni mjesec nas obasjao od Senijjetil-veda’… Kakva li je
bila samo radost Medinelija. Svaki od njih se potajno nadao da ce Poslanik
s.a.v.s., bas njemu doci, da ce odsjesti u njegovoj kuci, da ce on moci da
ga ugosti i da sluzi. Pogledajmo braco draga kako su se Ensarije borile i
potajno radovale da Poslanik s.a.v.s., bude njihov gost. Danas cemo ovu
gostoprimljivost veoma tesko naci. Sta nam je? Jesmo li postali i mi pravi
zapadnjaci? Kod nas su dolazili razni gosti i musafiri, ali nazalost,
nisam vidio da se borimo i da se natjecemo kod koga ce musafir da prenoci,
ko ce da ga ugosti. Strah me je braco draga i sestre da pojedini ne bi
isto postupili pa cak i kad bi se radilo o Allahovom Poslaniku s.a.v.s.
Jedan od Ensarija zvani Ebu Ejjub El-Ensarijj je
tog dana bio najradosniji covjek na zemaljskoj kugli. Deva Allahova
Poslanika s.a.v.s., se zaustavila upravo ispred njegove kuce. Ebu Ejjub je
bio radostan, a ostali su bili tuzni. Bilo im je zao sto Poslanik s.a.v.s.,
nije kod njih svratio. Zamislite sta bi bilo kada bi se kod nas ovako
odlucivalo? Pa da gost ide od stana do stana i gdje mu auto stane, taj ga
mora primiti. Ebu Ejjub je pritrcao devi Allahova
Poslanika i uzeo ono malo njegovih licnih stvari kao da nosi najvece blago
ovoga svijeta. Nije to mala stvar. To je ogromna pocast za Ebu Ejjuba.
Poslanik s.a.v.s., ce biti njegov gost.
Kako li ga je samo Ebu Ejjub ugostio. Iznio je pred Resulullaha sve
sto je imao, ali ga je poceo muciti jedan problem. Htio je pod svaku
cijenu da Poslanik s.a.v.s., spava na gornjem spratu, a on i zena na
donjem. Poslanik je rekao da on zeli biti na donjem spratu. Te
mu Ebu Ejjub obrazlozi i rece:
„O Boziji Poslanice, ne mogu sebi dozvoliti da ispod mene spava Allahov
Poslanik s.a.v.s., i da na njega pada prasina dok se ja okrecem u postelji.
Subhanallah. Cak ni prasinom nije
htio da ezijeti Allahova Poslanika s.a.v.s. Da li smo i mi takvi? Da li
gledamo da ugostimo musafira sto je moguce bolje? Da li pazimo sta
govorimo i kako se izrazavamo? Dragi moj brate i sestro, ako bi
ovako na ovaj nacin docekali Poslanika kao sto ga je Ebu Ejjub docekao,
onda si ti od onih koji ga iskreno vole, a covjek ce na buducem svijetu
biti sa onim koga je volio na ovom. Druga grupa ljudi je ona koja uopste
ne mari za Poslanikov dolazak. Uopste ne postavljaju sebi takva pitanja.
Ne raduju se njegovom dolasku i ne bi zeljeli da ih Poslanik s.a.v.s.,
posjeti. Zasto? Zbog cega?
Razlog je sasvim jednostavan. Prije nego bi Poslanik s.a.v.s.,
dosao morao bi temeljito ocistiti svoju kucu. Isprazniti regale i podrume
od alkohola i pivskih gajbi. Morao bi pobaciti u smece kojekakve revije i
casopise. Morao bi unistiti video kasete nemoralnog sadrzaja. Morao bi
ukloniti iz kuce razne postere, slike i kipove. Hazreti Aisa r.a., je
okacila na prozor zavjese sa likovima zivih bica, kada je to Poslanik
vidio rekao joj je da to skine, te rece: “Tako mi Allaha, meleki ne
ulaze u onu kucu u kojoj se nalaze slike, kipovi ili pas”. A
zamislimo one koji su i cuku ucinili dijelom svoje porodice. Zamislimo sta
bi Poslanik na to rekao onima koji su dozvolili da im pas mirno seta po
kuci. Zatim, zar bi se smio u Poslanikovom
drustvu ponasati kao sto je i prije. Ne bi se smio ruzno izrazavati. Ne bi
smio psovati. Zar bi zena smjela izaci pred Poslanika bez marame bez
hidzaba? Za ovakve Poslanikov dolazak bi bio cista blamaza. To bi bio
teret koji ne bi mogao da podnese. Ako pripadas ovoj grupi onda si ti od
onih koji odbijaju da udju u Dzennet. Ima
i onih koji govore da bi voljeli da Poslanik s.a.v.s., dodje i u njihov
dom ali su neiskreni u svojoj ljubavi. Takvi bi sve ovo pomenuto uklonili,
dodvoravali se Poslaniku, sa njim najljepse razgovarali, ali cim bi
Poslanik s.a.v.s., otisao nastavili bi da zive po starom. Primjer ovih ljudi Allah spominje u
Kur’anu te kaze:
“A kada ti munafici dodju govore mi
svjedocimo da si ti doista Allahov Poslanik, Allah najbolje zna da si ti
uistinu Njegov Poslanik, Allah svjedoci da su munafici pravi lazljivci.” (El-Munafikun, 1) Mi mozda ne mozemo ni da shvatimo sta
znaci imati Poslanika pored sebe, jer nismo sa njim zivjeli, ali su nam
zato oni koji su zivjeli sa Poslanikom to najbolje pokazali. Poslanik je
bio uzor koji se slijedi, u svemu sto cini i radi. Jedne prilike je
Poslanik s.a.v.s., dok je klanjao izuo svoju nanulu, te su svi ostali
ashabi to isto uradili misleci da se tako mora uciniti. Poslije namaza
Poslanik s.a.v.s., im je objasnio da mu je dosao melek Dzibril i
obavijestio ga da je njegova nanula necista. Vallahi, mene bi bilo strah
da bilo sta ucinim u prisustvu Poslanika. Bojao bih se za svoje postupke,
za svoje rijeci, za svoje misli. Zasto??? Zato sto je Poslanik s.a.v.s.,
taj koji uvodi u Dzennet, a izvodi iz Dzehennema. Zamisli da uvrijedis
Poslanika s.a.v.s. Zamisli da se Poslanik s.a.v.s., na tebe naljuti. Ja Rabb, kako ne osjecamo da se
Poslanik doista na neke razljutio, jer ga nisu kako treba prihvatili u
svojoj kuci. U tim kucama se ne cuju Allahove rijeci, niti rijeci
Poslanika. Ne cuje se: Kalellahu ve kale resulullah-rekao je Allah i rekao
je Allahov Poslanik s.a.v.s. Ali se zato cuje: Rekao je Huso i Haso, rekla
je Fata i Zlata. U tim kucama ima mjesta za sve drugo ali nema mjesta za
Poslanika. Poslanika s.a.v.s., ne mozemo ugostiti kao zivu licnost, ali ga
mozemo svaki dan u svojoj kuci imati. Oni koji zive i rade onako kako je
Poslanik zivio i radio oni su ugostili Poslanika na najljepsi moguci nacin,
a oni koji ga ne slijede oni odbijaju da im Poslanik s.a.v.s., bude gost. Ja Rabb, Ti nas ucini od onih koji
slijede Poslanika, koji rade ono sto je najljepse i koji se vesele susretu
sa njim u dzennetskim bascama. Amin.
|
||||||||||||||||||||||||
