|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je ucinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braco i sestre, draga djeco i omladino. Svake godine se prisjecamo jednog dogadjaja koji nikada prije u historiji bosnjaka nije bio prisutan, momenat koji je direktno povezan sa nedavnim ratom i ratnim desavanjima. Odlukom rijaseta islamske zajednice Bosnjaka od prije sest godina je zakljuceno da 07.maj bude proglasen danom dzamija tako da se na ovaj dan prisjecamo svih nasih dzamija koje su porusene od strane cetnika i ustasa u nedavnom krvavom ratu. 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana je i porusena od strane srpskog agresora, Ferhadija dzamija u Banja Luci. "Dan dzamija", podsjeca na stradanje svih dzamija i drugih vakufskih objekata u BiH u toku krvavih agresija na BiH (srpske i hrvatske), u periodu 1992. - 1995. godina. Ferhat-pasina dzamija, sagrađena 1579. godine, je centralni objekat u Banjaluci i jedno je od najuspjesnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Dzamija je dimenzija 18m. X 14m.. Vrh kupole je visok 18m.. Munara je visoka 43m.. Ferhadija je 1950. godine uvrstena u kulturnu bastinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrstena na listu spomenika svjetske bastine pri UNESCO-u. Dzamija je djelomicno unistena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zlocinaca. Nakon prvog rusenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rusenje i ciscenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks dzamije. Ostaci rusevina su odvezeni na gradsku deponiju. Kratko nakon rusenja Ferhadije, srusena je i obliznja sahat-kula. Ferhadija je bila jedna od 16 Banjaluckih dzamija, koje su tokom agresije na RBiH od 1992. - 1995. godine, do temelja porusene. Dzamija za svakog vjernika igra ogromnu ulogu u njegovom zivotu, samo oni koji su nemarni i koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan, njima je svejedno da li u njegovoj blizini ima dzamija ili ne. Vjernik ne moze niti smije da zivi daleko od dzamije i od zajednice. Zbog ovog razloga nas Poslanik neka je na njega Allahov mir i spas je dosavsi u Medinu prvo sto je ucinio jeste odredjivanje lokacije za izgradnju dzamije. Nakon sto je podigao dzamiju u Kubau Poslanik s.a.v.s., je sagradio dzamiju u Medini. Jos u doba Poslanik ashabi su isli dalje donoseci i dostavljajuci do ljudi rijeci istine, rijeci imana i islama i gdje god su se zaustavili tu bi gradili dzamiju. Svaki naredni halifa je nastojao da ostavi nesto iza sebe, nesto sto ce biti ugodno dragom Allahu, korisno ljudima a i sto ce njemu koristiti. Mnogi vladari su dizali prelijepe dzamije sirom svijeta praveci time trajni vakuf od kojeg teku sevapi onome ko je dao da se taj vakuf ta dzamija izgradi. Od doba Allahova Poslanika s.a.v.s., pa do danas u svijetu je izgradjeno na milione dzamija. Prva dzamija je bila izgradjena na cistoj bogobojaznosti od Allaha Uzvisenog, od blata, lisca i prusca, ali je odisala snagom zivoscu i cvrstinom kojoj danas nijedna dzamija na svijetu ne moze da parira pa makar bila od samog celika izgradjena, jer prvu dzamiju je gradio Resulullah svojom mubarek rukom zajedno sa najboljom generacijom ljudi sa ashabima i ensarijama. Doista kada covjek proseta islamskim svijetom vidjece sa koliko ljubavi su gradjene Allahove kuce, vidjece sarenolikost islamske arhitekture, ljepotu, sklad, mir i tisinu koja vlada u ovim Allahovim kucama. Svaka dinastija je takoreci imala svoj stil i nacin gradnje dzamije. U nasim krajevima najzastupljeniji je stil kojim su gradili Turci Osmanlije gdje se malo ko mogao porediti sa ovim vrhunskim graditeljima. Gdje god su stigli oni su po uzoru na prijasnje generacije gradili dzamiju, cak se govori da se u Sloveniji i Austriji mogu naci ostaci od dzamija koje su bile izgradjene. Za vrijeme svoje petstogodisnje vladavine Turci su izgradili na hiljade dzamija sirom svog carstva, ali nikada nisu rusili tudje bogomolje, nikada nijedna crkva nije bila porusena, niti jedan manastir niti sinagoga. Voljeli su svoj Islam, ali su druge postovali, gradili su dzamije ali tudje bogomolje nisu rusili. Turci su ostavili iza sebe ogromno duhovno i materijalno blago, ostavili su nam prelijepe dzamije, ducane, mostove, kutubhane, javne kuhinje, medrese, bolnice itd. Gazi Husrevbeg, je uvakufio pola Sarajeva, izgradio toliko dzamija, bolnica i jednu od najstarijih naucnih ustanova Gazi Husrevbegovu Medresu iz koje i dan danas izrastaju mladici i djevojke koji u svojim srcima nose ljubav prema Islamu. Uopceno govoreci Islam je preporodio cijeli svijet donio kulturu, jedan novi nacin zivljenja, prosperitet i slobodu. Dok je Evropa camila u srednjem vijeku, dok je ljudima bila uskracena svaka sloboda, Islam i njegove nauke su cvjetale i napredovale. Pored toga sto je veliki broj dzamija bio izgradjen zalosno je sto je isto tako veliki broj dzamija bio porusen, zapaljen i do temelja unisten. Nekadasnji Endelus koji je imao na hiljade dzamija danas ih ima samo nekoliko. Nekadasnja Alhambra, nekadasnja prelijepa dzamija u Kordobi, u Sevilji, i dr. gradovima Endelusa vise ne postoje kao dzamije nego kao muzeji. U Srbiji je bilo na hiljade dzamija, medresa i mekteba, a danas je sve to unisteno tako da im se ni za temelje niti za imena zna. Po Aziji je isti takav slucaj, po Indiji, i dr. mjestima. A najnoviji danak mrznje prema dzamijama je zaplatila nasa domovina Bosna, a bilo je rusenja i paljenja dzamija po Kosovu i Makedoniji, dok su u Albaniji za vrijeme vladavine Envera Hodze dzamije bile pretvarane u citaonice, kafane, magacine i dr. Interesantno je spomenuti da prvo na sto se zapucalo pocetkom rata jesu bile munare. Napad na munare je bio direktni napad na Islam i muslimane koji tu zive. Ovim cinom se htjelo reci da im smeta prisustvo Islama, prisustvo muslimana, dzamija, munara i ezana. Neprijatelj ne samo da je htio da nas unisti fizicki nego je to htio da ucini i duhovno i vjerski, ali ipak Allahu hvala kada covjek ima izgradjenu dzamiju u svom srcu niko je ne moze porusiti. Mnogi nasi bosnjaci i bosnjakinje su nosili dzamiju u srcima, zato su cim su se vratili na svoje ognjiste zasukali rukave i krenuli u obnovu svojih prelijepih dzamija. Za vrijeme posljednje oruzane agresije na BiH potpuno je poruseno 614 dzamija (534 od strane srpskog agresora, a 80 od hrvatskog agresora), dok je osteceno 307 dzamija (249 od srpskog agresora, a 58 od hrvatskog agresora), sto cini 80,5% od ukupnog broja 1144 dzamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdzida (dzamija bez munare), potpuno poruseno njih 218 (od srpskog agresora 175, a od hrvatskog agresora 43), dok je ostecen 41 mesdzid (21 od srpskog agresora, a 20 od hrvatskog agresora), sto cini procenat od 46,40%. Ovome treba dodati jos 14 potpuno unistenih i 18 ostecenih mekteba, 4 potpuno unistene i 5 ostecenih tekija, 37 potpuno unistenih i 7 ostecenih turbeta, te 405 unistenih i 149 ostecenih drugih vakufskih objekata, sto znaci da je je ukupno potpuno unisteno 1337, a osteceno 527 objekata. Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna sta mu se desilo u bliskoj proslosti, ima sansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, jer kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture, blizu je i bioloski nestanak jednoga naroda. Rijaset IZ-e u BiH je donio Odluku da se danas insa-Allah, u svim dzamijama u BiH i Bosnjackoj dijaspori organizira sergija za pomoc u temeljitoj rekonstrukciji porusene Hasan Nazirove - Sarene - Aladza dzamije u Foci, koja je izgrađena 1550/1551. godine. Punih 443 godine je odolijevala svim iskusenjima ovoga svijeta, da bi je srpski agresor 01. avgusta 1992. godine, do temelja porusio, kao i sve ostale dzamije na podrucju Medzlisa IZ-e Foca. Molim Allaha dz.s. da nas ucvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda s.a.v.s. ucini onima koji ce uspostavljati red i sprjecavati nered na Zemlji, da nas sacuva iskusenja koja necemo moci podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u obecane dzennete, u drustvu sa: poslanicima, sehidima i dobrim ljudima!Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
