Draga bra}o  u dinu, po{tovane i cijenjene d`ematlije.

 Na pro{loj hutbi smo govorili o nu`nosti skra}ivanja nade u dug `ivot, jer upravo ta nada ~ovjeka zna odvesti od pravog puta tako da ~ovjek odga|a ~injenje dobrih djela misle}i da ima vremena kada }e mo}i da grije{i, ali i da }e mu se ostaviti vremena da se popravi. Jedan vjernik se treba postaviti spram dunjaluka kao da je stranac u nekom nepoznatom mjestu, preokupiran jedino brigom kako }e se vratiti u svoju domovinu ili kao putnik koji se na svome putu do ku}e nigdje ne zaustavlja vi{e od jednog dana ili no}i.

  Danas }emo govoriti o razlozima koji daju ~ovjeku la`nu nadu, a oni bi se mogli svesti na dva osnovna razloga, a to su: privr`enost ovom svijetu i neznanje.

Prvi razlog: je ~ovjekova privr`enost ovom svijetu, jer kada se ~ovjek srodi s njim, upozna ga, pa ga zavoli, onda se oda prohtjevima i navikne na u`ivanje u njegovim blagodatima, te{ko mu pada pomisao da }e jednog dana morati umrijeti i sve {to je na ovom svijetu napustiti.Svaki ~ovjek pri`eljkuje da ostane na ovom svijetu {to je mogu}e du`e, pa tako govori da mi je jo{ samo koju godinu, da mi je jo{ to da do~ekam itd., zbog toga ~ovjek neprekidno zami{lja planira i procjenjuje {ta mu je za ostanak potrebno, pa nastoji ste}i {to vi{e imetka, djece, ku}a, prijatelja, stoke i drugih potreba za `ivot, tako da mu se srce navikne na razmi{ljanje o tome, zanemaruju}i smrt i ne ra~unaju}i da se ona primakla. Ukoliko se ponekad i sjeti da se smrt primakla i da se nije za nju dovoljno pripremio, okupiran svakodnevnim poslovima, razmi{ljanje o tome, on naj~e{}e, odgodi za neku drugu priliku i pomisli: “Ima jo{ dana pred tobom, ostavi pokajanje i razmi{ljanje o tome kada pro|e mladost!”, a kada pro|e mladost, pomisli: “Ostavi za stare dane!”, a kada do`ivi starost pomisli:”Samo jo{ dok zavr{im ovu ku}u ili dok sredim imanje, ili dok se vratim sa puta ili uradim to i to!”, tako da pokajanje, ~injenje dobra i razmi{ljanje o smrti, stalno produ`ava i odga|a. Ve}ina stanovnika D`ehennema }e dospjeti u njega i u njemu zapomagati zbog toga {to su mislili i govorili da ima jo{ vremena, zaboravljaju}i jadnici da }e ih isto ono {to ih na odga|anje navodi danas, navoditi i sutra.

   Drugi razlog: je neznanje i to zato {to se ~ovjek, dok je mlad, zavarava  i oslanja na svoju mladost, isklju~uju}i mogu}nost smrti i u mladosti, zaboravljaju}i istovremeno, da su rijetki oni koji do`ive duboku starost. Koliko li samo ima mladih ljudi koji umiru u najboljim godinama svog `ivota. Bilo da se radi o saobra}ajnoj nesre}i, o nezgodi na poslu, o iznenadnoj smrti. Danas vi{e umire omladina nego li stariji svijet. Koliko li samo imamo d`enaza koje ispra}amo a uop{te i ne pomi{ljamo da }e do}i vrijeme kada }e drugi i nas isto tako ispratiti.

   Ovi razlozi koji ulivaju tu la`nu nadu u dug `ivot predstavljaju jednu vrstu bolesti za ljudsko srce, a za svaku bolest je Allah stvorio lijek, osim {to nema lijeka od starosti i smrti.

   [to se ti~e privr`enosti ovom svijetu, znaj da je srce od njega te{ko odvojiti i da je to opaka bolest koja se te{ko lije~i, bolest s kojom su se nosile i ranije i potonje generacije, te da je jedini valjani lijek protiv nje vjerovanje u onaj svijet, sa svim {to ~eka ~ovjeka na njemu, `estokom kaznom za lo{a djela ili predivna nagrada za dobra djela. Samo se kod onog ko se u navedno potpuno uvjeri, iz srca mo`e i{~upati ljubav prema ovom svijetu.

   [to se pak ti~e lijeka protiv neznanja, dovoljno je da ~ovjek pogleda u sebe i svoje tijelo te razmisli o svom sigurnom zavr{etku, a to je da }e jednog dana i on u tamni kabur le}i, te }e ga crvi rasto~iti, kosti raspasti, a kompletno njegovo tijelo }e crvima hrana biti. ^ovjek mora biti svjestan da }e njegove o~i kojima gleda i njegov jezik kojim govori jednog dana crvi pojesti.

   Kada sve ovo znamo moramo po`uriti sa ~injenjem dobrih djela kao {to nas i Omer bin el-Hatab, r.a., poziva rije~ima:”U svakoj stvari je bolje sa~ekati i ne po`urivati, izuzev kada se radi o dobrim djelima za onaj svijet.”

 A El-Hasan je u jednom od svojih vazova rekao: “Po`urite, po`urite, sa dobrim djelima, jer se radi o trenucima udisaja i izdisaja! Ako oni prestanu, presta}e i va{a djela kojima se pribli`avate Uzvi{enom Allahu. Neka se Allah smiluje svom robu, koji pogleda na sebe i zapla~e zbog svojih grijeha.”

   Ima ljudi koji se uop{te ne sje}aju smrti, to su oni koji su se prepustili u potpunosti ovome svijetu, ili ako se i sjete smrti to biva samo zbog `aljenja za ovim svijetom i kada je treba grditi i psovati.

   Ima ljudi koji se kaju i koji se ~esto sje}aju smrti kako bi u srcu pobudili strah i bojazan. ^ak iako ~esto spominju smrt nisu u svakom momentu spremni da napuste ovaj dunjaluk a takva je ve}ina ljudi.

   Imamo i tre}u vrstu koja je spoznala pravu smisao smrti i u svakom momentu je spremna za susret sa Svojim Gospodarom. To su ljudi koji ~eznu za onodunjalu~kim ukrasima i ljepotama, koji znaju da je ahiret zasigurno ljep{i od ovog praha i blata kojeg mi po Dunjaluku gazimo. To su istinski mu’mini.

   Ibn el-Muti’ je jednog dana pogledao u svoju ku}u pa mu se dopala. Zatim je zaplakao i rekao: “Tako mi Allaha, da nije smrti ja bih ti se radovao. Da nije tjeskobe kaburova, radovali bi se ovom svijetu.”

   [to god se vi{e ~ovjek prisje}a smrti to }e mu lak{e biti da se odvoji od ovoga svijeta i da se njegova du{a oslobodi ovozemaljskih okova i vrati svome Gospodaru koji ju je stvorio.

Molim Allah d`.{., da izlije~i na{a srca od svih njegovih bolesti, da se ~esto prisje}amo momenta rastanka sa ovim svijetom i da spremno do~ekamo taj momenat. Amin!