|
Draga braco, postovane dzematlije, cijenjene sestre i majke, draga omladino.
Mjesec rebiul-evvel je mjesec kada se najcesce prisjecamo Allahovog
Poslanika Muhammeda s.a.v.s., mada mi nastojimo da svaki nas dan bude sa
Poslanikom. Onaj koji redovno obavlja namaz ne prodje mu ni jedan dan a da
se ne prisjeti onoga koga Allah naziva rahmetom svih svjetova. Dok smo u
namazu mi donosimo salavate na njega govoreci, Allahumme salli ala
Muhammedin ve ala ali Muhammed…- Boze moj, neka je salavat na Muhammeda
i na Muhammedovu porodicu…Dok ustajemo iz postelje, dok pristupamo jelu,
dok se abdestimo, dok klanjamo u svemu tome mi oponasamo naseg Poslanika.
U narednim hutbama zelio bih da pojasnim zasto je nas Poslanik
dobio tako visoko mjesto kod Allaha, zasto za sebe kaze: „Ja sam
poklonjena milost.“? Cime je to Poslanik osvajao ljudska srca? Zasto je
bio voljen od strane vjernika, a postovan od strane nemuslimana?
Danas cemo ako Bog da govoriti o plemenitim osobinama naseg
Poslanika i sustini njegovog poziva koji se ogledao u sljedecem: Milost
je
bila sustina njegovog zivota. Pravednost
predstavlja zakon po kojem se zivi. Ljubav je oslikavala
njegovu prirodu. Savrsenstvo morala i rjesavanje ljudskih problema
je bio ibadet za Allahovog Poslanika s.a.v.s., i trajna preokupacija. U
Poslaniku vidimo milosrdnog covjeka cijem osjetljivom srcu ne promice ni
najmanja pojedinost kad su u pitanju ljudske zelje i patnje. Vidimo
covjeka koji tadasnjim vladarima pise i od njih trazi da napuste ispraznu
oholost, zatim s dobrodoslicom i zadovoljstvom, slusa bosonogog beduina
koji iz neznanja kaze: „Muhammede, budi pravedan, jer imetak nije tvoj
ni oca tvoga“!… Vidimo
poboznog pokajnika koji klanja namaz i uci dugi odlomak iz Kur’ana,
omamljen i radostan, i koji tu slast ne bi zamijenio za citavu zemlju
napunjenu kraljevskim krunama i zlatom. Ali
to ne potraja dugo. Cim je cuo plac dojenceta cija majka klanja za
Poslanikom u dzamiji, zrtvuje svoju veliku radost i iz milosti prema
dojencetu koje placem doziva majku brzo zavrsava namaz. Vidimo
covjeka pred kojim pokorno stoje svi oni koji su ratovali protiv njega,
koji su ga mrzili i koji su nakazili tijelo njegovog amidze, sehida
hazreti Hamze, cije su srce i dzigerice zvjerski kidali i zvakali, vidimo
kako im kaze : « Idite slobodni ste ». Vidimo covjeka koji svojim saborcima dok su na putu sakuplja drva da naloze vatru i skuhaju hranu. Onoga koji zadrhti kad vidi zivotinju natovarenu vise nego sto moze ponijeti. Onoga koji muze ovce, krpi odjecu, popravlja obucu. Onoga koji stoji medju svijetom govoreci : « Koga sam udario po ledjima, evo mojih neka me udari ! ». Dakle vidimo covjeka u najsvjetlijem, najciscem i najvelicanstvenijem obliku.
Allah je dao da Muhammeda kolijevka zaljulja kao siroce. Dok su
njegovi vrsnjaci zastitu nalazili u svojim ocevima i klicali uz njih poput
rajskih ptica, dotle je Muhammed upirao pogled u nebo…On nikada nije
rekao „oce“, „babo“, jer nije imao oca da ga tako zove, ali je
veoma cesto i gotovo stalno govorio: „Allahu moj“, „Boze moj“.
Iz ovog jetimluka se razvila neizmjerna ljubav prema Allahu, a iz
te ljubavi proistekla je milost prema svim zivim i nezivim bicima. Milost
koja nije imala granica koja je obuhvatala i ljude i dzinne, i zivotinje i
biljke, zato je Allah nazvao Poslanika milost svim svjetovima. Njegovu
milost ce nam najbolje objasniti njegove rijeci i djela.
Bozijem Poslaniku s.a.v.s., dolazi jedan covjek uzurbanim koracima,
radostan da mu da prisegu da se bori na Allahovom putu pod njegovom
zastavom. A Poslanik s.a.v.s., ga pita: “Je li ti ko od roditelja
ziv?“ „Jesu oba“, odgovori. „Vrati se roditeljima, s njima budi i
cini im dobro“, odgovori Poslanik.
Kada mu dodje jedan mladic govoreci:“Allahov Poslanice, dosao sam
da ti dam vjernost na hidzru, a roditelje sam ostavio placuci.“ Nato ce
Poslanik:“Njima se vrati pa ih nasmij kao sto si ih i rasplakao“.
Poslanik ne zeli da ikoga rasplace, da bude tuzan, nesretan, on
zeli da unese radost u srca svih ljudi, zeli da ih ta milost koju nosi u
sebi prekrije kako bi i oni nasli svoje duse mir, zato vraca mladica
njegovim roditeljima, jer zna kako su teske i bolne suze koji roditelji
liju za svojom djecom. Tu milost nalazimo u raznim oblicima dobra,
korisnim akcijama i medjusobnoj saradnji.
U vezi s ovim Ebu Zerr nam prenosi jedan svoj razgovor s
Poslanikom: „Sta ce spasiti covjeka od
vatre?“ « Vjerovanje u Allaha ». « Ali,
Boziji Poslanice, uz vjerovanje ide i dobro djelo ? » “Da,
da dijelis ono s cim te je Allah opskrbio”. „A ako je siromasan i nema
sta da dijeli?“ „Naredjivace dobro, a zabranjivati ono sto je
nevaljalo“. „Ali ako ne moze da naredjuje dobro, a zabranjuje zlo?“ „Neka
pomaze maloumnog.“ „A ako ne moze ni to ?“ „Neka pomaze onoga
kome je nepravda nanesena“. „Ako je slab i nemocan i ne moze pomoci
onoga kome je ucinjena nepravda?“ “A sta bi ti onda ostavio za svog
prijatelja? Neka
izbjegava vrijedjanje drugih!“ „A
hoce li uci u dzennet ako to bude radio?“ „Nema vjernika koji uradi
neko od ovih djela, a da ga ono nece uzeti za ruku i uvesti u dzennet“. Ovaj hadis se odnosi na sve nas.
Svi mi smo u stanju uraditi makar jedno od svega ovog nabrojanog. Ako nisi
u stanju da dijelis drugima, mozes da naredjujes dobro a odvracas od zla.
Ako nisi u stanju da pomognes onome kome je nepravda ucinjena onda mozes
izbjegavati da vrijedjas druge. Bilo
sta da ucinis od navedenog bices uveden u dzennet. Blago li onome ko ima
pri sebi sva ova svojstva.
Pogledajmo drugi slucaj vezan za jednog beduina koji dolazi
Poslaniku i pita o radnji koja ce ga pribliziti dzennetu a udaljiti od
dzehennema pa mu Resulullah kaze: „Govori istinu i cini dobro“. „ Boga
mi nisam u stanju da svakog casa govorim istinu niti da cinim
dobro “. „Onda hrani one koji su potrebni
pomoci i siri selam“. “I
to je tesko.” “A imas li deve?” “Da”. “Onda tovari svoje deve
mjesinama vode i poji one porodice koje rijetko piju vodu, jer tvoje deve
nece propasti niti se mjesine poderati, a tebi ce biti obezbijedjen
dzennet…”
Sve ovo navedeno podstice covjeka da preispita svoj ahlak, svoje
ponasanje da vidi da li u njegovom srcu ima milosti za druge, ili je tu
milost zamijenila grubost i oholost.
“Hocete li da vas obavijestim kome ce biti zabranjena
vatra”?…Svakom mirnom, blagom i dobrocudnom…” Ovako nas Poslanik
govori svojim ashabima te im dalje kaze: Kada Allah sakupi stvorenja,
telal ce viknuti: -Gdje su zasluzni? Ustace manja grupa i brzo se uputiti
prema dzennetu. Sresce ih meleki i pitati: -Vidimo da zurite u dzennet, ko
ste vi? –Mi smo zasluzni-odgovorice. –A u cemu je vasa zasluga? –
ponovo ce ih upitati? – Bili smo strpljivi kad nam je nanosena nepravda,
bili smo blagi kad smo vrijedjani. – Udjite u dzennet, divna li je
nagrada radinih.
Iz svoje neogranicene milosti koju nosi u svome srcu Poslanik zeli
da ta milost zavlada i medju nama pa da budemo kako Allah kaze samilosni
jedni prema drugima: “Muhammed
je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a
samilosni medju sobom.(El-Feth,
29). Da bi ovo postigli moramo se povinovati savjetima i uputama naseg
Poslanika i sprovoditi ih u praksi. Dovoljno bi bilo kada bi samo ovaj
hadis praktikovali i nasli bi milosti za sve. Kaze Allahov Poslanik
s.a.v.s.,: “Nemojte jedan drugom zavidjeti…nemojte jedan drugom ledja
okretati, nemojte jedan drugog mrziti i budite Bozji robovi, budite
braca…” Molim Allaha Uzvisenog, Milostivog, Samilosnog, da nas prekrije svojom miloscu i da se volimo bratskom ljubavlju bez mrznje, zavisti i oholosti. Amin.
|
Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm? Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila. Kliknite na ovaj link
|
||||||||||||||
