|
Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Nalazimo se na kraju još jedne sezone, završetku školske i vjeronaučne godine. Na našoj regiji je već započela sezona godišnjih odmora koje mi svi s nestrpljenjem iščekujemo i kojima se radujemo. Drago nam je što ćemo moći otići do svog rodnog kraja do svoje kuće i avlije, do svojih roditelja, braće i sestara, što ćemo se vidjeti sa našim prijateljima, rodbinom i komšijama. Svi se veselimo ovim susretima, veselimo se danima odmora za koje smo naporno radili. Da bi došli do svog odredišta često sam put do njega nije nimalo lahak. Čovjek se mora pripremiti, zatim mora pripremiti svoje auto, spakirati stvari, te krenuti na put koji traje kod nekog 12 sati, kod nekog 20 sati a neko mora da putuje 24 sata pa čak i više. Bez obzira na sve teškoće koje put sa sobom nosi malo ko odustaje od putovanja, nego sabura i uporno savlađuje ogromne daljine kako bi stigao na odredište. Osnovno značenje riječi sefer je otkrivanje, pokazivanje, razjašnjavanje, objelodanjivanje i sl. Putovanje je - kako kažu islamski učenjaci - nazvano seferom jer otkriva i pokazuje ljudske ličnosti, prije svega njihov moral. Neki čovjek je pohvalio drugog čovjeka pred Omerom, radijallahu anhu. " Da li si putovao i trgovao sa njim, i da li si stanovao blizu njega" - upitao ga je on. " Ne" - odgovori. " Onda ga ne poznaješ" - sigurno će Omer.) Putovanje samo po sebi predstavlja poteškoću, zahtijeva fizičku i duhovnu spremnost, zato je Poslanik a.s., govorio: „Putovanje je dio azaba“, tj.dio ahiretske patnje. Imajući sve to u vidu, a ujedno uvažavajući čovjekovu prirodu Allah Uzvišeni propisuje musafiru određene olakšice u pogledu namaza, posta kao i abdesta. Dokaza da je putovanje uzrok olakšice ima mnogo, izdvajamo: Riječi Allaha, dželle šenuhu, : " Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ako se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša a ne da poteškoća imate" (El-Beqare, 185). Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : "Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza. (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Postoje dvije vrste putovanja: 1. Kratko putovanje - izlazak iz mjesta stanovanja u drugo mjesto ili uopćeni izlazak iz mjesta stanovanja, makar se radilo o kratkoj i neznatnoj razdaljini. Zbog ove vrste putovanja dozvoljeno je: ostaviti namaz u džematu, džumu namaz, i bajram-namaz, u slučaju da mjesto u kojeg čovjek ide nema džamije u kojoj se obavljaju pomenuti namazi i klanjati nafilu u prevoznom sredstvu. 2. Dugo putovanje. Na dugom putovanju je dozvoljeno: kratiti četverorekjatne namaze, spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom, prekidati obavezni post, ne prinjeti bajramsku žrtvu - kurban, potirati mestve tri dana i noći umjesto pranja nogu, i koristiti sve olakšice koje smo spomenuli kod prve vrste putovanja. Olakšice putovanja počinju važiti nakon što čovjek napusti stambeni (naseljeni) dio svog grada. Dovoljno je fizičko napuštanje i ne uvjetuje se da bude na udaljenosti sa koje ne vidi grad. Odrednicom "naseljeni dio grada" , isključuju se dijelovi grada koji su napušteni i ostavljeni, iako u njima još uvjek postoje tragovi stanovanja, dok se odrednicom "svog grada" isključuje neki drugi grad koji je blizu njega, toliko blizu da ih je teško razlikovati. Što se tiče skrrćivanja namaza, kaže Allah, dželle šenuhu, : "Kada budete putovali po zemlji, nije vam grijeh kratiti namaz, ako se pribojavate da bi vas nevjernici mogli napastovati." (En-Nisa, 101). Iako je u ajetu, kao uvjet za dozvolu kraćenja, spomenut strah od napastovanja nevjernika, ipak je dozvoljeno kratiti namaz i onda kada ne postoji strah od nevjernika. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Omeru: "To je Allahova milostinja vama, zato je prihvatite. " Omeru nije bilo jasno da li se ajet odnosi samo na ratne ili i na ratne i mirnodopske uvjete. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je pojasnio da je ajet općeg karaktera i da odrednica " ako se pribojavate da bi vas nevjernici mogli napastovati" , u ovom slučaju ne igra veliku ulogu. Većina islamskih učenjaka je stava da je kraćenje namaza na putu mustehabb - pohvalno i da onaj ko upotpuni namaz ne čini nešto što je pokuđeno, argumentujući svoje mišljenje riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : " To je Allahova milostinja vama, zato je prihvatite. " Dok učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je kraćenje obaveza. Ako čovjek zaboravi klanjati četverorekjatni namaz dok je kod kuće i sjeti se na putu da nije klanjao, klanjat će potpun namaz, a ako je zaboravio na putu i sjetio se kod kuće dozvoljneo mu je kratiti. Kada musafir klanja za mukimom - domaćinom, obavezan je upotpunjavati, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : "Imam je postavljen da bi se za njim povodilo." (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Upitan je Abdullah ibn Abbas: " Zašto musafir kada klanja sam klanja dva rekeata, a kada klanja za imamom klanja četiri rekata?" , i odgovorio je: "Zato što je to sunnet - prakasa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čak i onda kada stigne na zadnja dva rekjata, obavezan je upotpuniti. Putniku je pored skraćivanja četverorekjatnih namaza dozvoljeni i spajanje, tj. da spoji podne i ikindiju ili akšam i jaciju. Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, u slučaju putovanja prije nego sunce prijeđe polovinu neba, odgađao podne do ikindijskog vremena, zatim je silazio sa jahalice i spojio ta dva namaza, a u slučaju putovanja nakon nastupanja podnevskog vremena, klanjao je podne i krenuo na put." (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Dozvola spajanja namaza na putu nije ograničena samo na neprekidno putovanje, nego važi i za putovanje u kojem se čovjek povremeno odmara i odsjeda (na primjer putuje iz Sarajeva za Džeddu, (ili Iz Njemačke za Bosnu pa se odmara u Austriji, Sloveniji ili Hratskoj) i odsjeda jedan dan u Istanbulu. Za vrijeme boravka u Istanbulu dozvoljeno mu je spajati namaz iako odmara i nije u pokretu). Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spajao namaze na Tebuku, a nije bio u pokretu." (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu-Davud i Nesaija a vjerodostojnim i potvrđenim ga je ocjenio Ibn-Abdulberr u " Temhidu" , 12/194). Što se tiče posta kaže Allah, dželle šenuhu, : "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ako se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša a ne da poteškoća imate" (El-Beqare, 185). Putniku je dozvoljeno da posti ili da ne posti dok traje putovanje shodno njegovom zdravstvenom stanju. Ako mu post ne škodi postiće, ako narušava zdravlje neće postiti taj dan, ali ga je dužan što prije da naposti. Putniku je pored svih navedenih olakšica dozvoljeno potiranje po mestvama ili čarapama. Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio musafiru da tri dana i tri noći uzima mesh po mestvama, a onome ko je kod kuće, dan i noć." (hadis je zabilježio Muslim). Na našim prostorima malo su poznati propisi musafira, i olakšice na koje on ima pravo. Ljudi se boje kratiti namaz, prekidati post, uzimati mesh, iako je Allahu draže da se na putu koriste olakšice koje nam je dao nego da se ibadeti izvršavaju identično i na putu i kod kuće. Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : "To je Allahova milostinja vama, zato je uzmite" , " Allah voli da koristite Njegove olakšice , kao što prezire činjenje grijeha" , ne ostavljaju nimalo prostora za sumnju i neodlučnost. I jedno i drugo je Allahova vjera, a Allahovu vjeru treba prihvatiti u potpunosti, sa naredbama i olakšicama. Molim Allaha da svima nama olakša naše putovanje da hairli stignemo do svojih odredišta i da se živi i zdravi vratimo odakle smo krenuli. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
Zaista
sva zahvala pripada Allahu
