|
Draga
braco, postovane dzematlije, cijenjene sestre i majke, draga omladino.
Cesto se pitam, sta je to sa nama? Zasto ne uzimamo pouku u onome
sto cujemo, vidimo ili osjetimo? Zasto na nas ne djeluju Allahove rijeci i
rijeci Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? Gdje lezi bolest?
Zasto je to tako? Da li razmisljamo dovoljno o sebi, o ovom zivotu, o
Allahu, o smrti, o prozivljenju, o dzennetu i dzehennemu?
Ashabi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, su bili
ljudi kao i mi. Neki su se bavili trgovinom, neki lovom, neki
zamljoradnjom, neki su radili za druge. Imali su zene i djecu, kuce njive
i palmovike. Imali su kao prevozna sredstva deve, konje i magarce. Imali
su svoje ljudske potrebe kao i svi mi. Potrebe za jelom picem, i drugim
fizickim uzivanjima.
Medju njima je bilo tako grubih ljudi koji nikada nisu svoje dijete
poljubili. O ovome nam govori slucaj jedne grupe beduina koji su dosli
Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem te ga upitali: Ljubite li
vi svoju djecu?: Poslanik odgovori: Da. Oni ce na to: Mi to, bogami,
nikada ne cinimo. A Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, im rece: Sta je
mogu kada je Allah iz vasih prsa iscupao samilost.
Bilo je medju njima onih koji su svoju tek rodjenu zivu zensku
djecu zakopavali u pijesak, sto su oni radili iz svog dzahilijjeta,
neznanja.
Bilo ih je koji su toliko mrzili Allahova Poslanika s.a.v.s., da su
bili spremni da ga ubiju. Primjer Omera ibnul Hataba nam najbolje o tome
govori. Kada je Omer, taj silni Omer, krenuo sa isukanom sabljom da
prolije Poslanikovu krv, ali je zacuvsi Kur’an, zacuvsi Allahove rijeci,
stao, raznjezio se, i nakon sto ga je bijes prosao, primirio se, ocistio,
proucio kur’anske ajete koji su bili na papiru, zaputio se Allahovom
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i primio Islam.
Bilo ih je koji su cinili zinaluk, koji su pili alkohol, i koji su
radili druge u Islamu nedozvoljene stvari.
Bilo je medju ashabima koji su bili nepismeni, koji su bili
dzahili, neznalice, koji nisu znali kako da se ophode prema Allahovom
Poslaniku, kako da se ophode prema Allahu, prema svojoj braci, ali su sve
to naucili i u praksu primjenili.
Sta je to sto je ove ljude izmjenilo? Sto ih je ucinilo najboljim
ummetom, najboljom generacijom? Ono
sto ih je izmjenilo jesu samo dvije rijeci. Rijeci koje su ih pokrenule i
pokretale citavog zivota, a to su KALELLAHU VE KALE RESULULLAH - REKAO JE
ALLAH I REKAO JE ALLAHOV POSLANIK.
Islamska ulema kaze: Onoga koga ne izmjeni Kalellahu ve kale
resulullah, nista ga ne moze izmjeniti.
Ashabi su shavtili da ono sto dolazi od Allaha i Njegovog Poslanika
da je to najveci zakon, da su to rijeci koje u sebi nose dobro koje mora
da se cini ili koje nose u sebi zabranu i ono sto mora da se ostavi.
Njihova srca koja su bila tako gruba poput kamena, koja su bila
prazna poput pustinje, koja su bila zedna poput pustinjskog pijeska, kada
se na njih izlio Mudri Kur’an, njihova srca su ozivjela, zabujala,
ispunila se cvrstim imanom, ljubavlju i samiloscu. Njihova srca su
smeksala, jer su ih potpuno predali Allahu, jer su mu se pokorili, jer su
samo za Allahovim zadovoljstvom tezili. Allah nam govori o ovom slucaju u suri El-Hadid u 16 i 17 ajetu, te kaze: "Zar nije
vrijeme da se vjernicima srca smeksaju kad se Allah i Istina koja se
objavljuje spomene i da oni ne budu kao oni kojima je jos davno data
Knjiga, pa su srca njihova, zato sto je proteklo mnogo vremena, postala
nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici. /16/ Znajte da Allah daje zivot
vec mrtvoj zemlji! Mi vam objasnjavamo dokaze da biste razumjeli."
/17/ Pogledajmo
ove rijeci Allaha Uzvisenog: "Zar
nije vrijeme da se vjernicima srca smeksaju kad se Allah spomene?",
tj. vrijeme je da njihova srca postanu blaga i mehka pri spomenu Allaha,
dz.s., pri slusanju i primanju poruke Kur'ana, te da ga razumijevaju i
poslusno ga slijede. Kratko receno, srca trebaju slusati Allaha i pokorna
Mu biti. Ibn-Abbas kaze: "Allah je sacekao vjernike ruzeci ih na
pocetku trinaeste godine od objave Kur'ana, te je uslijedila objava ovih
ajeta." Trinaest godina je proslo otkako ashabi slusaju Kur’an, i
za tih trinaest godina Allah ocekuje, cak stavise ruzi one koji toliko
dugo slusaju i uce Kur’an, a njihova srca jos nisu smeksala. Da li se na
nas odnose ovi ajeti? Svakako. Jer i mi slusamo Kur’an otkako smo se
rodili, neko jednom u godini, neko
u mjesecu, neko sedmicno, neko svaki dan. Pa zar i nama nije doslo vrijeme
da nam se srca smeksaju kad se Allah spomene? Ako tvoje srce dragi brate i
sestro jos nije omeksalo, onda ti jos zivis u dzahilijjetu, kao i svaki
onaj ko ne haje za Kur’an.
U drugim predajama se navodi da je Allah cekao samo cetiri godine,
kao sto je u sljedecoj predaji od Muslima koji biljezi od Ibn-Mes'uda,
koji kaze: "Od kada se pojavio islam medju nama, pa do objave ovih
ajeta kojima nas kori Allah, dz.s., nije proslo vise od cetiri
godine." Ako uzmemo po ovoj drugoj predaji, onda meksanje srca mora
sto prije da uslijedi. Allah
navodi razlog zbog cega ih kori te im kaze:
"I da oni ne budu kao oni kojima je jos davno data Knjiga, pa
su srca njihova, zato sto je proteklo mnogo vremena, postala
nemilosrdna."
Uzviseni Allah zabranjuje vjernicima da oponasaju one koji su imali
Knjigu prije njih - jevreji i krscani - zbog toga sto su tokom duzeg
vremena vrsili izmjene Allahove Knjige, cineci to svojim rukama, zarad
ovosvjetske koristi. Odbacivali su Allahovu Knjigu, ostavljajuci je za
ledja, a prihvatili druga shvatanja, slijedeci druge ljude u pitanju druge
vjere i uzimali svoje svecenike i monahe kao bozanstva, mimo Allaha, dz.s.
Tada su i otvrdjela srca njihova, te nisu mogla prihvatiti i shvatiti
nikakve poruke, prijetnje i kazne.
Kad god covjek izbaci Kur’an iz svog zivota, kada ga rijetko
slusa, zasigurno je da njegovo srce nece smeksati niti ce iz njega pouku
uzimati. To je razlog, zasto pouku ne primamo. To je razlog zasto cujemo
hadisa i hadisa, ajeta i ajeta, ali opet ostajemo isti.
Drugi razlog zasto pouku ne uzimamo jeste sto u tim ajetima i
hadisima ne trazimo sebe. Znajmo dobro da svaki ajet govori o meni i tebi,
i da svaki hadis govori o mojim ili tvojim svojstvima. Kad god cujemo neki
ajet ili hadis, razmislimo gdje sam tu ja. Ako Allah govori o vjernicima i
opisuje njihova svojstva pogledaj sta imas pri sebi. Ako Allah govori o
munaficima, pitaj se da nemas koje
munaficko svojstvo pri sebi, ako govori o nevjernicima pogledaj kakav si
ti, ako govori o osobinama onih koji ce uci u dzennet, pogledaj jesi li ti
medju njima ili si medju onima koji ce uci u dzehennem itd… Onaj
koji prekrsi svoj zavjet dat Allahu, a to je zavjet na pokornost, biva
proklet od Allaha, tako Uzviseni kaze: "Ali, zato sto su zavjet
svoj prekrsili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim ucinili. Oni su
rijeci s mjesta na kojima su bile uklanjali,
dobar dio onoga cime su bili opominjani izostavili." (5:13)
Zato Allah, dz.s., zabranio je vjernicima da oponasaju ehlul kitabije u
bilo kakvim temeljnim i sporednim stvarima.
"Znajte da Allah daje zivot vec mrtvoj zemlji.
Mi vam objasnjavamo dokaze, da biste razumjeli."
Ovim se ukazuje na to da Uzviseni Allah raznjezuje srca nakon
tvrdoce njihove i upucuje na Pravi put nakon njihova lutanja, uklanja
brige koje su ih pritiskale. Pa, kao sto ozivljava obamrlu zemlju
blagodarnom kisom, isto tako On omeksava otvrdjela srca kur'anskim
pojasnjenjima i dokazima, provlaci kroz njih svjetlo, nakon sto je
ugaseno. Neka je hvaljen Onaj Koji nakon zablude upucuje koga hoce, neka
je hvaljen Mudri, Pravedni i Blagi, Kome je sve poznato. 11.06.2004.
I.K.C. Ulm |
Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm? Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila. Kliknite na ovaj link
|
|||||||||||||
