|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahovog roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo u imanu i islamu, dragi moji muslimani. Govoreći o svom miljeniku, o posljednjem Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., Allah Uzvišeni kaže: وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ „a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. “ (El-Enbija, 107) Da li smo ikada razmišljali o značenju ovog ajeta? Zašto je Allah poslao svog Poslanika kao milost i to ne samo kao milost onima koji ga slijede nego čak i onima koji ne vjeruju u njega. Zašto je Poslanik milost, u čemu se ona ogleda??? Da bi odgovorili na ova pitanja i spoznali milost i rahmet našeg Poslanika potrebno je da pogledamo u Resulullahov život kako se ponašao i odnosio prema svemu živom i neživom. Poslanik s.a.v.s., se rodio kao siroče. Njegov babo Abdullah nije živ dočekao rođenje svoga sina Muhammeda. Poslanik dolazi na ovaj svijet bez svog voljenog babe. Ubrzo nakon što je osjetio toplinu majčine ljubavi, njenu samilost i brižnost i majka ga napušta tako da dječak od 6 godina ostaje bez oba roditelja. Tuga se ugnijezdila u srce tog malog dječaka, nema babe da ga pomiluje po kosi, nema majke da ga blago doziva i da mu tepa. Iz te tuge rađa se milost koja će ispuniti njegovo srce i ostati zauvijek u njemu. Njegova milost je milost snažnih i darežljivih, a ne slabih i jadnih. Poslanik s.a.v.s., se znao sa tugom u srcu prisjećati svojih roditelja. Ponekad se osjećao napušten i usamljen. Pitao se zbog čega sve ovo? Zašto je morao da bude jetim? Kako bi utješio Poslanika Allah mu objavljuje suru Ed-Duha u kojoj mu govori da nije sam i da ima svog Gospodara koji nad njim bdije. Kaže Allah Milosni: “Tako mi jutra. I noći kada se utiša - Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” (Ed-Duha, 1-11) Poslanik a.s., je uobičavao često reći:”Budite milostivi onima na Zemlji, vama će se smilovati Onaj na nebesima!” A ko su ti koji su milosrdni? Onaj ko nema taj i ne daje. Ko nema samilosti prema samom sebi taj ne može nikada imati samilosti prema drugima. “U vrijeme Božijeg Poslanika s.a.v.s., je bila jedna grupa ljudi koji su se raspitivali o njegovom ibadetu. Kad su dobili odgovor učinilo im se da je njihov ibadet beznačajan i nedovoljan u poređenju sa ibadetom Božijeg Poslanika a.s. Te rekoše: Gdje smo mi a gdje Božiji Poslanik? Njemu je Allah oprostio i prošle i buduće grijehe…-Na to je jedan rekao: -Ja ću da klanjam cijelu noć, nikako neću spavati- Drugi dodade:-Ja ću stalno da postim, nikako neću mrsiti… A treći će:-Ja ću izbjegavati žene, nikako se neću ženiti.” Gdje su prava ljudskog tijela u svemu ovome? Gdje je obaveza milosti prema njemu? Poslanik Mhammed a.s., u ovome ima posljednju riječ i on će zaštiti milost od svakog vida neprijateljstva, makar to bilo pretjerivanje u i badetu i dobroti! Zato ih on, čim je čuo šta su rekli pita: „Jeste li vi rekli to i to? Tako mi Allaha, ja imam veći strah od Allaha nego vi i bogobojazniji sam, ali ja postim i mrsim, ja klanjam i spavam, pa ko napusti moj sunnet nije moj.“ Jednom je čuo da Abdullah ibn Amr ibnul As neprekidno posti a po svu noć klanja, pa mu reče: „Čuo sam da danju postiš, a da noću klanjaš. Nemoj to činiti! Ti imaš obavezu prema tijelu, ti imaš obavezu prema svojoj duši, ti imaš obavezu prema svojoj supruzi! Posti i mrsi! Posti tri dana mjesečno! To se računa stalnim postom.“ Ovaj reče:”Allahov Poslaniče, ja mogu više.” A Poslanik odgovori:”Onda dan posti a dan mrsi! To je Davudov post. To je najumjereniji post.” Ponovo će Abdullah:”Allahov Poslaniče, ja mogu više.” A Alejhisselam će: “Nema više.” Bezobzira što je ovaj ashab mogao svaki dan da provede u postu i što je mogao po čitavu noć da klanja alejhisselam ga upozorava da mora imati milosti prema sebi, prema svome tijelu, prema svojoj duši a isto tako da ima obaveze prema svojoj supruzi čije potrebe ne smije zanemarivati. Sam Poslanik a.s., o sebi priča: “Ja ustanem da klanjam s namjerom da ostanem duže u namazu, ali kada čujem plač djeteta, odustajem od prethodne namjere, jer neću da otežam majci.” Iz ovih primjera vidimo kako Poslanik a.s., stavlja na jedan tas vage milost a na drugi ibadet i kako tas sa milošću itekako pretegne. Jedan čovjek užurbanog koraka i sa radošću na licu ushićen dolazi Božijem poslaniku kako bi mu dao prisegu na vjernost i poslušasnost ali isto tako kako bi se borio na Božjem putu pod njegovom zastavom. Čujte razgovor Muhammeda a.s. sa njim: “Je li ti ko od roditelja živ?” “Jesu oba, odgovori čovjek. Vrati se roditeljima, s njima budi i čini im dobro”, odgovori Poslanik. Evo jednog drugog koji žurno dolazi Muhammedu a.s. govoreći: “Allahov Poslaniče, došao sam da ti dam vjernost na hidžru, a roditelje sam ostavio plačući.” Nato će Poslanik: “Njima se vrati, pa ih nasmij kao što si ih i rasplakao!” A treći će: “Allahov Poslaniče, ja želim u borbu, ali nisam u stanju.” Poslanik ga pita:”Imaš li roditelje?” „Da“-odgovori čovjek. Nato će Alejhisselam: „Traži susret s Allahom dobročinstvom prema roditeljima, i ako to budeš činio, ti si obavio mali i veliki hadž, ti si borac.“ Osmijeh koji se pojavi na usnama nježnog oca i osmijeh koji ozari lice tužne majke kod Muhammeda nema cijene za koju se može prodati, pa makar ta cijena bila borba koja će učvrstiti njegovu misiju i najudaljenijem horizontu istaći njegovu zastavu. Zato ga vidimo kako rasplakanim roditeljima vraća sina koji je došao da ide u borbu. Njima se vrati- poručuje mu Poslanik- pa ih nasmij isto onako kao što si ih rasplakao. Milost i dobročinstvo duše kod Muhammeda a.s. znači milost i dobročinstvo prema roditeljima, jer su oni izvor te duše. Ako se ibadet pretvara u mučenje kad se čini na račun milosti prema čovjeku, onda s on pretvara u grijeh kada se čini na račun milosti prema roditeljima. Poslanikova milost nema granica. Ona obuhvata i ljude i životinje pa čak i biljke. Tako Poslanik kada govori o milosti prema djetetu posebno naglašava nužnost milosti prema siročetu. Ne dozvoljava da se životinje pretovaraju, da kada ih koljemo da to činimo na najhumaniji način itd. Iz ovih primjera smo vidjeli samo jedan mali dio milosti našeg Poslanika, a u sljedećim hutbama ćemo spomenuti ostale događaje u kojima se ispoljava istina Milostivog Allaha kada kaže: „a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. “ (El-Enbija, 107) Molim Allaha Milostivog Samilosnog da i naša srca učini milostivim i da tu milost ispoljavamo u svakom našem djelu, riječi ili postupku. Amin. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahovog roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo u imanu i islamu, na prethodnoj hutbi sam govorio o milosti našeg Poslanika Muhammeda a.s. gdje smo iz nekoliko primjera iz njegovog života mogli da vidimo zašto ga Allah naziva rahmetom svih svjetova. Danas ću navesti još nekoliko događaja koji će nam još više približiti milost Allahovog miljenika neka je na njega Allahov mir i blagoslov. U svakom njegovom postuptku, u svakoj njegovoj riječi se ogleda milost. Poslušajmo ovaj događaj sa Ebu Zerrom koji je došao Poslaniku s.a.v.s. te ga pita: „Šta će spasiti čovjeka od vatre?“ „Vjerovanje u Allaha“.-odgovori Poslanik. „Ali Božiji Poslaniče, uz vjerovanje ide i dobro djelo?“ „Da dijeliš ono s čime te Allah opskrbio“. „A ako je siromašan nema šta dijeliti?“ „Naređivaće dobro, a zabranjivati zlo“. „Ali ako ne može da naređuje dobro, a zabranjuje zlo?“ „Neka pomaže maloumnog“. „A ako ne može ni to?“ „Neka pomaže onoga kome je nanesena nepravda“. „Ako je slab i nemoćan i ne može pomoći onoga kome je nanesena nepravda?“ „A šta bi ti onda ostavio za svog prijatelja? Neka izbjegava vrijeđanje drugih!“ „A hoće li ući u džennet ako to bude radio?“ „Nema vjernika koji radi neko od ovih djela, a da ga ono neće uzeti za ruku i uvesti u dženet.“ Iz ovog hadisa vidimo kako Poslanik a.s. navodi brojne primjere putem kojih se može zaulužiti dženet čije zadobivanje nije uvjetovano vršenjem svih spomenutih radnji. Dovoljno je kad bi čovjek makar jedno od ovih djela radio da ga uvede u džennet. A zamislimo šta je s onima koji budu sve ovo navedeno radili. Njegova dobra djela će se sakupiti oko njega kao pčele oko cvijeta pa će svako nastojati da ga uzme za ruku i uvede u dženet. La ilahe illellah, koja milost!? Onaj koji ispravno vjeruje u Allaha i čini dobra djela, Allah će ga uvesti u dženet. Onaj dijeli svoj imetak, onaj koji naređuje dobro a odvraća od zla, onaj koji pomaže maloumnog, onaj ko bude izbjegavao vrijeđanje drugih, svako to djelo će biti karta za dženet, zato nastojmo da pribavimo te karte ovdje na dunjaluku putem vršenja svih vrsta dobrih djela. Interesantno je da najmanji vid dobrog djela koji će uvesti čovjeka u dženet jeste nevrijeđanje drugih. Ako nismo u stanju ništa od navedenog raditi makar zatvorimo usta, šutimo i imaćemo dženet. Koliko ima onih koji svojim jezikom kvare svoja dobra djela. Najbolji primjer za to je udjeljivanje na Allahovom putu gdje Allah kaže: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُبْطِلُوا صَدَقَاتِكُم بِالْمَنِّ وَالْأَذَىٰ كَالَّذِي يُنفِقُ مَالَهُ رِئَاءَ النَّاسِ وَلَا يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَمَثَلُهُ كَمَثَلِ صَفْوَانٍ عَلَيْهِ تُرَابٌ فَأَصَابَهُ وَابِلٌ فَتَرَكَهُ صَلْدًا لَّا يَقْدِرُونَ عَلَىٰ شَيْءٍ مِّمَّا كَسَبُوا وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. - A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put.“ (El-Bekareh, 264) Zato braćo draga ako želimo dženet, više spominjimo Allaha a manje ljude. Svako dobro djelo bez obzira kako bilo malo čuva čovjeka od velikih nedaća shodno Poslanikovim riječima: „Dobročinstva čuvaju od nesreća. Poslušajmo još nekoliko primjera u kojima nas Poslanik a.s. podstiče na milost. „Allah je jednog čovjeka, kome je dao imetak pitao šta je radio sa njim na ovom svijetu? Ovaj je odgovorio: Bože, dat mi je imetak, pa sam se bavio kupoprodajom, ali je u mojoj naravi bilo da praštam. Olakšavao sam imućnim, a pričekivao siromašne. Allah je onda rekao: Meni je to preče od tebe, oprostite tom čovjeku!“-pa ga je Allah uveo u džennet“. A u jednoj drugoj predaji se govori : „Bio jednom jedan čovjek koji nije činio nikakva dobra osim davanja u zajam. Taj čovjek je svom izaslaniku govorio: Uzimaj lakše, a ostavljaj teže! Praštaj, neće li i nama Allah oprostiti. Kada je umro, Allah ga je pitao: Jesi li činio ikakvo dobro djelo? Odgovorio je: Ne, samo sam imao jednog mladića, a inače sam se bavio davanjem u zajam, kome sam, kada bih ga poslao da kupi dugove, govorio: Uzimaj lakše, a ostavljaj teže! Praštaj, neće li i nama Allah oprostiti. Allah mu je odgovorio: Već sam ti oprostio!“ Poslanik a.s. nam govori o čovjeku koji nije imao nikavih dobrih djela osim jednog a to je da je bio milosrdan i strpljiv prema dužniku kojeg nije požurivao sa vraćanjem duga, i Allah ga nagrađuje sa dženetom. Koliko je dug težak i opasan i koliko zadaje glavobolja to znaju najbolje oni koji su prezaduženi. Kada se na to doda još i nemilosrdan zajmodavac koji svaki dan zove telefonom i pita za vraćanje duga koji po svakom šalje poruke da mu se novac što prije vrati onda nesreća postaje još veća. Zbog toga je Poslanik a.s. prije svega molio Allaha da ga između svih ostalih stvari sačuva duga. Znajući da svima Allah nije podjedanko rasporedio i da nismo svi istog materijalnog stanja i da ljudi ponekad kako bi ostvarili elementarne stvari u životu kao što su izgradnja kuće, školovanje djece, kupovina prehrambenih stvari itd. moraju pozajmljivati od drugih Poslanik nas savjetuje da i tu budemo milostivi. Hvali one koji daju u zajam, hvali one koji su milostivi prema dužniku, a onima koji oproste njima će i Allah oprostiti i u dženet ih uvesti. Vallahi u svemu se ogleda milost. Poslanik je i došao da nam pokaže šta je istinska milost. Allah ga u Kurani Kerimu opisuje sljedećim riječima: لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. „(Et-Tevbe, 128) Naš Resul neka je na njega Allahov blagoslov i mir nam govori da svako dobro djelo koje činimo prema drugima je u stvari dobročinstvo prema Alalhu. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah će na Sudnjem Danu reći: Čovječe razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obiđem kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Čovječe, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Čovječe, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?" Bilježi Muslim. Svako djelo koje činimo Allah za njega zna. Svako dobro djelo, svaku milost koju ukazujemo jedni drugima je u stvari iskazivanje naše odanosti i ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Molim Allaha da ne dozvoli našim srcima da poskrenu nakon što nas je pravim putem uputio i da nam podari svoju milost, zaista si Ti Onaj koji neizmjerno daje. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas je izveo iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahovog roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Milost našeg Poslanika a.s. je kako smo mogli vidjeti ogromna. A kako i ne bi bila kada je Poslanik ovu milost upijao od svog Gospodara od Milostivog Er-Rahmana i Samilosnog Er-Rahima. Zato je Poslanik a.s. koristio svaku priliku da obraduje svoj ummet tom neograničenom milošću kako ljudi ne bi padali u očaj i izgubljenost nego da bi znali da imaju svog Allaha koji je prema svojim robovima milostiviji i od same majke prema svom djetetu. Ljudi danas žive u strahu. Život im je ispunjen nekakvim strahovima. Jedan se boji za svoj posao, drugi strahuje od neimaštine, treći strahuje od ljudi, onaj se pribojava raznih bolesti, neko se boji Allaha, strahuje za svoj završetak itd. Najveća milost koja može biti učinjena jeste osloboditi ljude tog straha. Strah je nesreća koja uništava mir i sigurnost ljudi. Kada strah ispuni nečije srce onda čovjek samo o tome misli. Allahov Poslanik neka je na njega mir i spas želi da oslobodi svoj ummet bilo kakve vrste straha osim straha od Allaha. Ali strah od Allaha nije to ona vrsta straha koja parališe čovjeka koja mu ne daje nikakvu nadu, nikakav izlaz, naprotiv to je sličan onaj strah koje dijete osjeća spram svog roditelja kojeg voli i poštuje, ali ga se ujedno i pribojava da ga neće kazniti za loše djelo koje je počinio. Naš Poslanik je u svojim hadisa pokušavao da nam predstavi sveobuhvatnost Allahove milosti kao što je podsticao da polažemo nadu u Allahovu milost i ljubav prema njemu. Poslušajmo ovaj hadis gdje Poslanik s.a.v.s., kaže: عن أبي هريرة رضي الله عنه عن رسول الله صلى الله عليه وسلم : ( أنّ رجلاً أذنب ذنباً فقال : أي ربّ أذنبت ذنباً فاغفر لي ،فقال : عبدي أذنب ذنباً فعلم أنّ له ربّاً يغفر الذّنب ويأخذ به ، قد غفرت لعبدي ، ثمّ أذنب ذنباً آخر ، فقال : ربّ إنّي عملت ذنباً فاغفر لي ، فقال : علم عبدي أنّ له ربّاً يغفر الذّنب ويأخذ به قد غفرت لعبدي ، ثمّ عمل ذنباً آخر فقال : ربّ إنّي عملت ذنباً آخر فاغفر لي ، فقال الله تبارك وتعالى : علم عبدي أنّ له ربّاً يغفر الذّنب ويأخذ به ، أشهدكم أنّي قد غفرت لعبدي فليعمل ما شاء „Jedan čovjek pogriješi i kaže: - Bože, oprosti mi!“ – A Uzvišeni će Allah na to: - Moj rob je spoznao da ima Gospodara koji će mu oprostiti grijehe i ja sam mu već oprostio. Ali taj čovjek opet pogriješi i reče: - Bože, oprosti mi! – A Uzvišeni će Allah na to: - Moj rob je spoznao da ima Gospodara koji će mu oprostiti grijehe i ja sam mu već oprostio. Međutim, taj čovjek opet pogriješi i reče: - Bože, oprosti mi! – A Uzvišeni će Allah na to: - Moj rob je spoznao da ima Gospodara koji će mu oprostiti grijehe i ja sam mu već oprostio i neka radi šta hoće...“ Najbitnije što izvlačimo iz ovog hadisa jeste ogromna Allahova milost koju On spušta na onoga koji pogriješi i zamoli Ga za oprost. I sam grijeh može biti način na koji čovjek stiže do čišćenja svoje duše pogotovo kada zna da ima svog Gospodara kojem se može pokajnički obratiti. Ali ne smijemo ovaj hadis razumjeti da možemo stalno griješiti, niti da poslije pokajanja možemo raditi šta želimo. Ovim izrazom „neka radi šta hoće“ nije cilj oslobađanje od odgovornosti niti dozvola činjenja grijeha, već je to verbalni izraz kojim se upotpunjava slika Božije milosti prema ljudima koju Poslanik prikazuje. Sličan primjer imamo roditelja i djeteta. Sin ili kćerka želi nešto da uradi i moli oca da mu to dopusti. Na kraju roditelj popusti i kaže: Ma radi šta hoćeš, iako ovim ne misli da može raditi šta hoće. Naprotiv može da učini samo ono što je dobro i pozitivno ali ne i ono što je zabranjeno. U jednom hadisu Poslanik a.s. nam predstavlja veličinu Allahove milosti te nam kaže: „Allah je milost podijelio na stotinu dijelova. Za sebe je zadržao devedesetdevet, a samo jedan dio je spustio na Zemlju. U ovaj dio ulazi i međusobna samilost među živim stvorenjima. Čak i životinja pazi gdje će stati nogom da ne zgazi svoje mladunče.“ Dakle svi oblici milosti koje susrećemo na Zemlji su samo jedan od stotinu dijelova milosti. Zamislimo devedestdevet dijelova koje je Allah zadržao za sebe da se smiluje ljudima na Dan kada potreba za Njegovom milošću bude mnogo veća. Ovo je prava slika Allahove milosti koja iz srca tjera svaki strah. Nju Poslanik pojačava slikom majke koja je nježno privila svoje dijete. Vidjevši to on se okrenu svojim drugovima i upita ih: “Mislite li da bi ova bacila svoje dijete u vatru?” Oni odgovoriše: “Bogami, ne bi, Božiji Poslaniče!” A on će na to: إن الله أرحم بعباده من الأم بولدها. “Allah je sigurno milostiviji prema svojim robovima od majke prema svome djetetu”. Poslanik a.s. takođe kaže: “Vjernik će se na Sudnjem danu približiti Gospodaru i priznati svoje grijehe. Allah će ga upitati: - Znaš li za taj i taj grijeh, znaš li za taj i taj grijeh? – Čovjek će priznati: - Bože, znam. – A Allah će odgovoriti: Ja sam ti te grijehe pokrio na dunjaluku, a sada ću ti ih oprostiti. Potom će mu dati listu njegovih dobrih djela…” Pokajanje je kao otvorena vrata između Allaha i Njegovih stvorenja koja ih sa Njim vežu noću i danju, to su vrata koja se nikada ne zatvaraju. Allah se raduje kada se čovjek pokaje i kada napusti grijeh više nego što se raduje nježni otac koji u pustinji izgubi sina pa ga iznenada sretne živog i zdravog. Kaže Allahov Poslanik a.s. u hadisu kudsij, Uzvišeni Allah kaže: مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا وَمَن جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ .وإن تقرب إلي بشبر تقربت إليه ذراعا ، وإن تقرب إلي ذراعا تقربت إليه باعا ، وإن أتاني يمشي أتيته هرولة - Ko uradi dobro djelo biće desetorustruko nagrađen ili ću Ja povećati… A ko uradi hrđavo djelo biće samo prema zasluzi kažnjen ili ću ja oprostiti. Ko mi se približi za jedan pedalj Ja ću se njemu približiti za jedan aršin. Ko mi se približi za jedan aršin Ja ću se njemu približiti za jedan hvat. Ko mi dođe hodeći Ja ću njemu doći trčeći. Ko Me sretne sa grijehom kao Zemlja velikim Ja ću njega sresti sa oprostom isto toliko širokim. Poslanik a.s. se bori protiv svih onih koji obeshrabruju u nadi u Allahovu milost, on ih jako prezire i navodi im sljedeći primjer: “Bila jednom dva brata. Jedan se molio Allahu, a drugi griješio. Jednog dana onaj što se molio upita drugoga: - Nije li došlo vrijeme da se opametiš? Bogami, ući ćeš u džehennem, Allah ti neće oprostiti! Kada ih je Allah uzeo sebi, stadoše pred Njega i On upita onoga što se molio: - Ko ti je naredio da budeš ohol prema Meni, odnosno da raspolažeš Mojom milošću i da se zaklinješ onim čime ne raspolažeš? Vodite ga u džehenem! A drugom će reći: Mojom milošću uđi u dženet. Ovaj hadis djeluje kao mehlem za griješnike koji su ogrezli u grijesima, vraća im nadu u Allahovu milost, u Allahovu dobrotu. Međutim da ne bi neko pogrešno shvatio ovaj hadis pa rekao evo vidiš kako Allah uvede u dženet onoga ko nije ni klanjao ni postio a onoga što se Allahu molio nije. Ovaj slučaj je jedinstven i nije općenit, jer ovdje se htjelo ukazati da niko nema pravo određivati kome će se Allah smilovati i koga će uvesti u dženet. Da je ovaj što je bio bogobojazan šutio i kako naš narod kaže da se nije petljao u božije i on bi posredstvom Allahove milosti ušao u dženet. Poslušajmo samo ovaj hadis u kako bi još više bili svjesniji Allahove milosti prema nama. Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s.,: “Nema dana da nebo ne kaže: - Bože, dozvoli mi da u komadima padnem na čovjeka jer on kuša Tvoja dobra, a odbija da Ti se zahvali. Nema dana da Zemlja ne kaže: - Bože, dozvoli mi da progutam čovjeka jer on jede Tvoje blagodati, a odbija da Ti se zahvali. Nema dana da more ne kaže: - Bože, dozvoli mi da potopim čovjeka jer on jede Tvoje blagodati, a odbija da Ti se zahvali. Nema dana da brda ne kažu: - Bože, dozvoli mi da smrvim čovjeka, jer on jede Tvoje blagodati, a odbija da Ti se zahvali. A Allah subhanehu ve teala im odgovara: - Da ste ga vi stvorili i vi biste mu se smilovali. Pustite vi mene i moje robove. Ako se pokaju ja sam im prijatelj, a ako se ne pokaju ja sam im liječnik. Šta reći nakon svega ovoga nego samo uputiti dovu Allahu sadržanu u ajetu iz sure Ali-Imran koja glasi: Bože ne dozvoli našim srcima da poskrenu nakon što si nas pravim putem uputio i podari nam od sebe milost-rahmet, zaista si Ti Onaj koji neizmjerno daje. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
