Draga i postovana braco, cijenjene sestre, Uzviseni Allah dz.s., nam zapovijeda da se cvrsto drzimo njegovog uzeta tj. Allahove vjere islama  i da ne skrecemo sa pravog puta. Kaze Allah dz.s.,: “Drzite se cvrsto onoga sto smo vam dali.”(Bekare,63). Sta nam je to Allah dao, sta nam je odredio, sta je to cega treba da se drzimo? To nije nista drugo do li ova vjera islam sa svim svojim naredbama i zabranama.

    Medjutim ima ljudi koji se ne drze cvrsto svoje vjere, koji su veoma labavi i znaju navoditi na stotine razloga i opravdanja kako bi se opravdao u svojim ocima, zatim u ocima svog drustva i na kraju misli da je se opravdao i pred Allahom. Cesto cujemo cudne odgovore od ljudi kojima savjetujemo da se suoce sa svojim losim djelima i grijesima. Na primjer:

Zasto ne prestanes sa grijehom? Odgovaraju:

-Vremena su teska, a i vecina ljudi to cini.

-Jos nisam dobio uputu

Ili kad im se kaze na primjer, ta sala sto si sad rekao je krupna stvar i ismijavanje Islama, kazu:

-Moj nijet je ispravan, a ja sam se samo salio.

Ili kad ih pitamo, kako mozes raditi taj posao koji je haram, kazu:

-Ja nemogu naci drugi posao, zar cu umrijeti od gladi.

Ili kad ih pitamo, kako mozes se rukovati sa zenom kojoj nisi mahrem, kazu

-Srce mi je cisto.

Kada ih pitamo sto ne klanjaju, kazu:

Moze se i bez toga, ili kazu ne znam i ne moram da znam ili kazu tesko mi je nemam vremena itd.

Kad ih pitamo zbog cega ne bude djecu na sabah, kazu:

-Jadna djeca, nisu se naspavali a sutra imaju skolu.

Ili kad kazes nekoj zeni da nosi hidzab, kaze:

- Meni to fino ne stoji, sta ce mi ljudi reci, ne mogu disati pod ovim itd.

Kad im se kaze kako mozete donjeti neki haram u kucu, kazu:

-Zena i djeca me natjerali.

Zasto ne klanjas u dzamiji?

-Suvise je daleko, imam previse posla, u dzamiju dolaze samo oni koji su losiji od mene, a i ljudi dolaze naparfemisani raznim mirisima.

    Ovakvi ljudi iznalaze izgovore, jedan za drugim, za vece ili manje grijehe, u propaloj zelji da izbjegnu osjecaj krivice i izbjegnu savjete iskrenih ljudi. Sa namjerom da nadjemo rjesenje ovakvih stvari i naucimo vise o ovoj opasnoj pojavi, pozvacemo se na Allahovu Knjigu i Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s., kao i rijeci uleme. Neki od slucajeva laznih izgovora nalazimo u Kuranu. Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi primjere laznih izgovora, od kojih je vecina uradjena od strane munafika, kao sto su njihovi izgovori za neradjenje propisanih duznosti, od kojih je najveci dzihad na Allahovom putu, kao i druge duznosti. Kaze Allah: Kad se medju njih vrate oni (munafici) ce vam se pravdati. Reci: Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato sto nas je Allah o vama obavjestio. Allah i Njegov Poslanik ce vidjeti kako cete postupati, zatim vi cete biti ponovo vraceni Onome Kojem je poznat vidljivi i nevidljivi svijet, pa ce vas On o onome sto ste radili obavjestiti.(Tewbah,94).

      Kaze Ibn Kesir: Ovdje nam Allah kaze da kad su se muslimani vratili u Medinu, munafici su poceli da se izgovaraju. Pa Allahove rijeci "Ne pravdajte se, jer mi vam ne vjerujemo", znace da mi to ne uzimamo za istinu, nas je Allah vec o vama obavjestio, rekao nam istinu o vama, vasa djela ce biti znana ljudima na ovom svijetu, a Allah ce vas obavjestiti o vasim djelima, dobrim i losim i suditi vas prema njima.

    Kab ibn Malik r.a., prica sta se desilo kad je izostao iz pohoda na Tebuk. On kaze: "Kad sam cuo da se Poslanik s.a.v.s., vraca sa Tebuka, ispunio sam se kajanjem i poceo sam razmisljati o lazi koju bih rekao da bih izbjegao Poslanikovu s.a.v.s., srdzbu pa sam se posavjetovao sa nekim rodjacima. A kad sam cuo da se Resul s.a.v.s., primakao Medini, ovakve misli su me napustile i znao sam da ne bih nikad mogao naci izlaz laganjem, pa sam odlucio da kazem istinu. Ujutro je Resul s.a.v.s.,usao u Medinu, pa je kao i obicno otisao prvo u dzamiju, klanjao dva rekaata i cekao ljude. Pa kad je to ucinio, oni koji su izostali iz pohoda, poceli su da se pravdaju i zaklinju. Bilo ih je oko 80. Poslanik s.a.v.s., je primio njihovo javno izvinjavanje i njihove zakletve, i zamolio je za njihov oprost, ostavljajuci njihove skrivene misli Allahu. Zatim sam ja izasao i poselamio ga, a on mi se nasmijesio kao sto se ljut covjek nasmijesi i rece: Pridji. Pa sam prisao i sjeo ispred njega. Kaze: Sta je tebe zadrzalo da ne ides? Zar nisi imao jahalicu? Ja mu odgovorih: Jesam. Allaha mi, da sam sjedio sa bilo kim drugim na ovom svijetu, vjerovao bih da bi se mogao izvuci iz ovakve situacije i izbjeci njegovu ljutnju, praveci razna ispricavanja, jer sam vjesto baratao argumentima. Ali Allaha mi znao sam da kad bih slagao a ti prihvatio kao izgovor, vrlo brzo bih navukao Allahovu srdzbu na mene. A ako ti kazem istinu, koja cete naljutiti, ja se nadam Allahovom oprostu. Ja nemam izgovora. Nikad nisam bio jaci niti bogatiji nego kad sam izostao iz pohoda. Kaze Resul savs: Dosad sto si rekao je istina. Idi i cekaj sta ce Allah odrediti u tvom slucaju. Pa sam otisao a i neki ljudi iz Benu Salima su ustali za mnom i rekli mi: Allaha nam, mi nismo nikad znali da si ti pocinio neki grijeh, do sada. Zasto i ti nisi kao i drugi koji su izostali, dosao sa nekim izgovorom? Bilo bi dovoljno da je Poslanik ucinio dovu za tvoj oprost. Allaha mi, toliko su me zadrzali da sam pomislio da se vratim i da nesto slazem. Ali sam ja njih onda upitao: Ima li ko od vas da je u istoj situaciji kao i ja? Kazu: Da, imaju dvojica ovdje koji su rekli nesto slicno kao i ti, pa su dobili isti odgovor. Pa sam ih upitao: Ko su oni? Kazu: Muraara ibn Rabii i Hilal ibn Umejja. Oni su mi spomenuli ova dva imena od dvojice dobrih ljudi, koji su bili na Bedru i imali izuzetne kvalitete. Ja sam ostao bez teksta kad sam cuo njihova imena."Boziji Poslanik im nije oprostio, nego je cekao odgovor od Allaha, a dotle je naredio ashabima da prekinu svaku dalju komunikaciju sa ovom trojicom, zbog cega su oni osjetili tjeskobu u dusi. Izolacija je dostigla vrhunac kada im je nakon cedrdeset dana samoce naredjeno da se moraju odvojiti od svojih zena. To je potrajalo jos novih deset dana. Poslije toga Allah objavi njihovo pokajanje rekavsi: “A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kada im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dusama njihovim i kad su uvidjeli da nema utocista od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubuduce kajali jer Allah, usitinu prima pokajanje i milostiv je.”

    Iz ovog primjera vidimo da ce Allah neka opravdanja uvaziti i to samo ona koja su iskrena i koja su istinita, munafici mogu druge svojim opravdanjima zavarati, ali Allaha ne mogu.

Molim Allaha dz.s., da nas ucini od onih koji se cvrsto drze Allahove vjere i koji su iskreni prema Allahu, prema vjernicima i ostalim ljudima. Amin.