Nuh a.s.

Sjecanje an Nuha a.s. I i II dio

Draga braco, cijenjene i uvazene dzematlije, postovane majke,draga omladino.

Draga braco i cijenjene sestre, usli smo ovih dana u novu 1425 hidzretsku godinu. Nalazimo se na pocetku prvog mjeseca naseg islamskog kalendara koji se zove muharrem a koji spada u red odabranih, svetih mjeseci ciji je deseti dan 'Jevmu-Asura'.

     O vrijednosti posta mjeseca Muharrema, kao i obavljanja nocnog namaza, govori slijedeci hadis:
     Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharema, a najbolji namaz poslije fard namaza je nocni namaz!' (Muslim)
     Kako stoji u predajama, Poslanik s.a.v.s. je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharema. Nakon dolaska u Medinu nasao je da Jevreji poste Asuru, pa je u tom smislu i slijedeca predaja:

Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je dosao u Medinu, nasao Zidove (Jevreje) kako poste Asuru, pa je rekao: 'Sta je ovo?' Rekli su: 'Ovo je lijep dan, dan u kojem je spasen Musa a.s. sa Benu Israelcanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.' Rekao je: 'Meni je Musa blizi od vas!' – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)

U Ahmedovoj predaji se jos nalazi:

'...To je dan u kojem se zaustavila ladja na brdu Dzudijj, pa ga je Nuh postio...' (Ahmed)
Ibn Abas nam pripovijeda da je Muhammed a.s. poslije posta mjeseca ramazana, najradje postio Dan Asure, kao sto stoji u slijedecoj predaji: Prenosi se od Ibn Abbasa r.a.: 'Nisam vidio Poslanika s.a.v.s. da sa vise zelje posti neki dan od Asure i ovoga mubarek mjeseca (misleci na ramazan).' (Buharija)

U Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Asure uzrok oprastanja grijeha ucinjenih u protekloj godini:

Rekao je Allahov Poslanika s.a.v.s.: 'Post Asure je uzrokom prastanja grijeha koji su ucinjeni protekle godine!' (Muslim)

Preporuka je Poslanika s.a.v.s. da se pored desetog dana muharema posti dan prije (ili dan poslije), kako bi se i na taj nacin Muslimani razlikovali od sljedbenika proslih knjiga, pa u slijedecoj predaji stoji:

Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. nakon sto je postio i naredio ashabima da poste Asuru receno: 'O Allahov Poslanice, to je dan koji obiljezavaju Zidovi i Krscani!' Rekao je Poslanik s.a.v.s.: 'U narednoj godini cemo insa-Allah postiti i deveti dan!' Pa on nije docekao narednu godinu, jer je Poslanik s.a.v.s. te godine preselio!' (Muslim)
Posteci deveti dan muharema, Muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Jevreja. S' time u vezi nalazimo i sljedeci hadis:'Postite jedan dan prije i jedan dan poslije' (Muslim).

Danas je 7.muharrem. Nedjelja je 9.dan a ponedjeljak 10.dan. Onaj kome je stalo do oprosta svojih grijeha ce se potruditi da ove dane tj. 9. i 10. a moze i 11. dan provede u postu.

Prosle godine smo govoreci o asuri se prisjetili mucenicke smrti unuka Allahovog Poslanika s.a.v.s., hazreti Husejna, danas cemo ako Bog da govoriti o jednom drugom dogadjaju koji se isto tako odigrao 10.muharrema. Navodi se u hadisu kojeg prenosi Imam Ahmed da se tog dana zaustavila Nuhova ladja na brdu Dzudijj, s toga cemo govoriti o Nuhu a.s., njegovom pozivanju ka Allahu, mukama koje je podnio na putu da‘veta, te o tragicnom zavrsetku svih onih koji nisu povjerovali u njegovo poslanstvo.

Nuh a.s., je prvi poslanik koji je dosao poslije Adema a.s. Negdje se navodi da je vremenski razmak izmedju njih dvojice bio nesto vise od 100 godina, a negdje da je proteklo i hiljadu godina. Za nas je bitna cinjenica da su sve generacije do Nuhovog naroda bile u Islamu tj.monoteizmu. U Nuhovom narodu se po prvi put pojavio sirk. Iscezla je prava vjera u Allaha, narod je poceo obozavati kipove mimo Allaha, tako da je Allah intervenisao i poslao im Nuha za poslanika. Uzviseni Allah kaze:

„I doista smo poslali Nuha narodu njegovom: “Uistinu! Ja sam vam opominjac jasni, da obozavate samo Allaha. Uistinu! Ja se plasim nad vama kazne Dana bolnog.(Hud: 25, 26)

Nuh a.s., im je obznanio svoju misiju, a to je da ih jasno opomene sta ih ceka ako ne budu Allaha obozavali. Ova poruka vazi i danas. Svaki onaj koji bude obozavao i slijedio nesto drugo mimo Allaha snaci ce ga Allahova kazna od koje nece moci umaci. Misija svakog daije treba da bude prije svega poziv ka obozavanju Allaha rijecima i djelima, zatim opominjanje bolnim posljedicama nevjerovanja u Allaha.

Kada im je Nuh a.s., ovo saopstio: „Tad rekose uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: “Vidimo te samo kao smrtnika slicnog nama, i vidimo da te slijede samo oni koji su najnizi nasi, nesmotreno, i ne vidimo nikakvu vasu vrednotu nad nama; naprotiv, smatramo vas lazovima.“(Hud: 27)

I danas mozemo cuti u potpunosti iste komentare, pa nekada kada ih cujem osjetim se kao da zivim u doba Nuha a.s. Culi smo vjerovatno komentare onih koji ne dolaze u dzamije kao kazu: U dzamijama su sve sami lopovi. Tamo se krade. Tamo se svadja. Sta su bolji oni koji idu u dzamiju. Kad vidim ko je sve u dzamiji ne mili mi se doci. Zar ovi komentari nisu u duhu Nuhovog naroda? Zar se ovim komentarima ne govori da smo najnizi, da nemamo vrijednosti, a eto ko biva takvi imaju. Ali neka, Nuhov narod je zbog toga bio potopljen, jednostavno ih je nestalo sa lica zemlje, voda ih je progutala, tako ce Allahova kazna na ovom ili ahiretska na onom svijetu progutati i sve one koji Allaha ne obozavaju i koji na sedzdu Allahu ne padaju.

Zatim Nuh rece: “O narode moj! Da li vidite, ako sam ja na jasnom dokazu od Gospodara svog - a dao mi je od Sebe milost- pa vam nejasnim ucinjen, zar cemo vas primorati na to, a vi njegovi mrzitelji?”(Hud: 28)

Pogledajmo, oni optuzuju Nuha a.s., da je lazov, a on im se ipak blagim rijecima obraca. Sta bi bilo da nama neko kaze dok govorimo o Allahu: Ti si lazov. Ko zna da li bi se mogli savladati i blagim rijecima obratiti. Nuh a.s., kao i ostali poslnici su najbolji primjeri kakav treba da bude jedan daija. Da treba kako Allah kaze da poziva na sljedeci nacin: „Pozivaj putu Gospodara svog mudroscu i savjetom dobrim, i s njima raspravljaj onako kako je najbolje.“(En-Nahl: 125) Ili dok Allah salje Musaa i Haruna a.s., faraonu, koji negira Allaha, koji se neuzubillahi izdaje za bozanstvo, kaze im: „Pa mu recite rijec blagu, da bi se on poucio ili pobojao.“(Taha: 44)

Zato im Nuh a.s., objasnjava da ga ne vodi nikakav materijalni interes, niti od njih trazi bogatstvo, on se uzda u nagradu od Svog gospodara, te im kaze:

“I o narode moj! Ne tražim od vas za to imetak. Nagrada moja je jedino do Allaha; a nisam ja progonitelj onih koji vjeruju. Uistinu, oni će sresti Gospodara svog. Međutim, ja vas vidim narodom koji ne zna.” (Hud: 29)

Daija, onaj koji poziva Allahu, ako zeli da njegova misija uspije ne smije imati nikakvih materijalnih interesa u svom pozivu. Jer ce na taj nacin dokazati da je doista istina ono za sto se bori, da to nije komercijalna roba za prodaju, da to nije nikakva reklama, nego da je to cisti poziv ka istini, ka Allahu. Resulullahu su nudjena sva bogatstva ovog svijeta, da mu se dolina Mekke ucini od zlata, da se imenuje kraljom, ali Allahova nagrada se ne moze mjeriti ni sa kakvim blagom ovog svijeta. Zato Nuh im govori da od njih ne trazi imetak, da je njegova nagrada kod Allaha, jer vjerovanje svakog pojedinca ce samo njemu koristiti, dok ce nevjerovanje biti na stetu onoga koji ne vjeruje. Allah kaze: „A onaj ko luta, on na svoju stetu luta.“

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini od onih koji ga se boje i tajno i javno, koji ce samo njega obozavati, na Njega se oslanjati i u Njega pouzdati. Amin.

Sjecanje na Nuha a.s. II dio

U Kur’anu postoji mnogo prica o Allahovim poslanicima koje Allah iznosi pred nas kako bi iz njih izvukli pouke. Jedna od prica o kojoj smo poceli govoriti jeste o Nuhu a.s. i tragicnom zavrsetku njegovog naroda. Nakon sto se u njegovom narodu pojavilo idolopoklonstvo Allah ga salje kako bi ih vratio na pravi put. Nuh a.s., je zivio kako Kur’an kaze 950 godina. Svo vrijeme svog zivota je proveo pozivajuci ih ka vjerovanju u Jednog i Jedinog Boga, Allaha dz.s. On ih je pozivao na svaki moguci nacin, na svim mjestima, i javno i tajno, i danju i nocu, ali je Allah zapecatio njihova srca tako da nisu htjeli da mu se odazovu. Izigravali su se sa njim ne vjerujuci u ono sto im govori, pa mu se kako Kur’an navodi obratise sljedecim rijecima:

„Rekose: “O Nuhu! Vec si raspravljao s nama, pa si povecao raspravljanje nase; zato nam daj to cime nam prijetis, ako si od istinitih.” Rece: “Samo ce vam Allah to dati, ako hoce, a niste vi ti koji ce umaci. I nece vam koristiti savjet moj, ako zelim da vas posavjetujem, ako Allah bude zelio da vas zavede. On je Gospodar vas i Njemu cete se vratiti.”(Hud,32-34)

Oni nisu vjerovali da ih Allah ako hoce moze kazniti jos na ovome svijetu, kao sto danas ima onih kojima Allah posalje svoju kaznu, svoju opomenu, ali oni nece da se opamete, nego misle da su imali nesretan dan, da privjesak za srecu nije djelovao itd. Nuh a.s., im prijeti kaznom od Allaha, a oni ga izazivaju da im dodje vec jednom ta kazna, mada kada ona dodje oni ce proklinjati momenat kada su se izigravali sa Allahom.

Nuhu je bilo tesko sto nece da ga poslusaju, jer je dobro znao ako Allah odluci da ih unisti niko ih od Njegove kazne nece moci spasiti, zato Allah rece: “I bi objavljeno Nuhu: “Niko nece vjerovati iz naroda tvog, izuzev ko je vec vjerovao. Zato se nesekiraj zbog onog sta cine. (Hud,36)

Nase je da opomenemo. Nase je da radimo, da dostavimo istinu. Nismo mi ti koji upucujemo na pravi put, Allah upucuje na pravi put koga hoce. Iako je to tako, ponekad nam biva tesko sto se ljudi ne odazivaju Allahu, sto se ne odazivaju na namaz, sikiramo se, brinemo se, i dobro je ako je tako, jer to ukazuje da nam nije svejedno sta ce biti sa nasom bracom i sestrama i kakav ce biti njihov zavrsetak. Nasu snagu i brigu treba da usmjerimo ka onima koji su daleko od Allaha, i da ih privucemo ka vjeri, a ne da je trosimo u raspravi sa onima koji su vec u vjeri.

Zatim Allah naredjuje Nuhu a.s., da pocne sa pripremama, da izgradi ladju prije nego nastupi Allahova kazna u obliku sveopceg potopa. Allah mu rece:

„I gradi ladju pred ocima Nasim i objavom Nasom i ne obracaj Mi se zbog onih koji su cinili zulm. Uistinu! Oni ce biti potopljeni.”. I gradio je ladju; i kad god bi kraj njega prosli uglednici iz naroda njegovog, smijali bi mu se. Rece: “Ako nam se smijete, pa uistinu, mi cemo se smijati vama, kao sto se smijete. Pa znacete onog kome ce doci kazna, sramoteci ga, i na koga ce se sruciti kazna trajna.” (Hud,37-39)

Nuh a.s. se nalazio na podrucju gdje nije bilo velikih, plovnih rijeka, niti je more bilo u blizini. Njegov narod se cudio zasto gradi ladju na suhom, kuda ce to ona ploviti. Ismijavali su se sa njim govoreci da je poludio i da ne zna sta radi. Ali kako god su se oni smijali Nuhu tako ce i on imati priliku da se njima smije kada potop nastupi.

Nuh je gradio ladju i strpljivo cekao Allahovu odredbu. Kada dodje Allahova odredba bi mu naredjeno da od svake vrste ukrca po dvoje, musko i zensko i da u ladju smjesti sve one koji su vjerovali sa njim, a tih vjernika je bilo veoma malo. U nekim predajama se govori da ih je bilo trinaestero, negdje osamdesetoro. Zasigurno se zna da njihov broj nije prelazio vise od stotinu ljudi. La ilahe illellah, 950 godina svog zivota Nuh je proveo u pozivanju ka Allahu, a odazvao mu se tako mali broj !!!

Kada su se u ladju ukrcale sve zivotinje, vjernici i vjernice Allah naredi nebesima da se otvore, da iz zemlje pokuljaju izvori i rijeke, tako da je voda nadolazila sa svih strana, iz neba i iz zemlje. Oni koji su bili na ladji, bili su spaseni, a oni koji su ostali bice potopljeni.

”I rece (Nuh): “Ukrcajte se u nju! U ime Allaha je plovidba njena i pristanak njen. Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik, Milosrdni. I ona je plovila s njima na talasu kao brda. I zovnu Nuh sina svog - a bio je odvojen: “O sincicu moj! Ukrcaj se s nama i ne budi s kafirima!” (Sin) rece: “Pribjeci cu planini, zastitice me od vode.” (Nuh) rece: “Nema zastitnika danas od naredbe Allahove, izuzev kome se smilovao. I nadodje izmedju njih dvojice talas i bi od potopljenih. (Hud,41-43)

Interesantno je da sin Nuha a.s., kao i njegova zena nisu bili vjernici zato se nisu ni ukrcali na ladju, zato su bili potopljeni sa narodom nevjernickim. Ovo nam ukazuje da ako zelimo da udjemo u dzenet sa svojim porodicama moramo svi uskociti na ladju spasa, jer onaj ko bude pokraj ladje on nece uspjeti. Ako je otac glava porodice i ako se ukrcao na ladju, duzan je da se pobrine da i njegova djeca i njegova supruga budu na njoj. Ako ti klanjas, pitaj se da li ti supruga i djeca klanjaju? Ako dolazis u dzamiju, pitaj se da li ti supruga i djeca takodje dolaze? Ako se cuvas harama, da li to i tvoji ukucani cine? Nije bitno samo ti da se spasis, nego je bitno je da spasis i sebe i svoju porodicu.

Nuhov sin je mislio ako se popne na kakvo brdo da ga voda nece dostici, ali Allahova kazna je bila brza. Dok se on penjao ka brdu nadodje val i potopi ga. Nuhu je bilo zao, jer je to ipak njegov evlad iako je bio grijesnik, zato je kasnije kada je ladja 10. muharrema pristala na brdu Dzudijj upitao Allaha o njemu:

“I bi receno: “O Zemljo! Progutaj vodu svoju!” I: “O nebo! Prestani!” I opade voda, i naredba bi izvrsena i nasuka se na Dzudijj, i bi receno: “Daleko bio narod zalima!”
I zovnu Nuh Gospodara svog, pa rece: “Gospodaru moj! Uistinu, sin moj je iz porodice moje, a uistinu, obecanje Tvoje je Istina, a Ti si Najmudriji od sudaca!”

Rece: “O Nuhu! Uistinu, on nije od porodice tvoje; uistinu, on je posla drugacijeg od dobrog, zato Me ne pitaj o onom o cemu ti nemas znanje. Uistinu, Ja te savjetujem da ne budes od dzahila.” Rece: “Gospodaru moj! Uistinu, ja trazim zastitu u Tebe da Te ne upitam ono o cemu ja nemam znanje. I ako mi ne oprostis i ne smilujes mi se, bicu od gubitnika.” (Hud,44-47)

Nakon duge plovidbe ladja Allahovom voljom pristade na brdu Dzudijj, te Nuh zamoli Allaha da mu sina spasi, da mu grijehe oprosti, ali ga Allah obavijesti da za kjafire nema spasa pa makar to bio i rodjeni sin. Zato cuvajmo sebe i svoje porodice, savjetujmo svoju djecu, svoje supruge kako bi zajedno bili na na najljepsem mjestu, u Dzennetu.

„Bi receno: “O Nuhu! Sidji sa selamom od Nas i blagoslovima tebi i narodima od onog ko je s tobom. A narodi - dacemo da oni uzivaju, zatim ce ih od Nas dotaci kazna bolna.”
To su neke vijesti nevidljivog koje ti (Muhammede) objavljujemo. Nisi ih znao ti niti narod tvoj prije ovoga. Zato se strpi. Uistinu, ishod je za bogobojazne. (Hud,48-49)

Ove ajete, ovu pricu Allah objavljuje svom Poslaniku, svom miljeniku kako bi ucvrstio srce njegovo na siratil-mustekimu, kako bi mu ulio strpljenje te da bi shvatio da ce uvijek biti ljudi koji ce se odazivati Allahu, ali da ce biti i onih koji se nece nikada niti dozvati niti odazvati, bez obzira koliko se ti trudio i koliko napora ulagao, bez obzira koliko nekog volio i zelio da ga Allah na pravi put uputi.

Gospodaru nas, smiluj nam se, nama i nasim roditeljima. Uputi nasu djecu na pravi put. Popravi stanje nase omladine, popravi stanje islamskog svijeta, osnazi Islam i muslimane na svakom mjestu i svakom vremenu. Amin.

Posebne rubrike

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?

Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.

Kliknite na ovaj link