Hutbe u I.K.C. Ulm-Imam Bilal ef. Hodzic

   |Home | O namaAktivnosti I Hutbe I Vjeronauka I Mudrosti I Kviskoteka I Fotogalerija I Lokacija I E-Mail |

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Necete vjerovati sve dok se ne budete voljeli

Draga braco, postovane dzematlije, cijenjene sestre i majke, draga omladino.

Allahov Poslanik s.a.v.s., je tezio da njegova zajednica, njegovo drustvo, njegov ummet pociva na temeljima cvrste vjere u Allaha, njegovom bespogovornom slijedjenju i da clanovi te zajednice budu prozeti bratskom ljubavlju.

    Poslanik s.a.v.s., nas poziva ka medjusobnoj ljubavi, zapravo on medjusobnu ljubav cini znakom imana, vjerovanja, pa kaze: “Tako mi onoga u cijoj je ruci moja dusa, necete uci u dzennet dok ne budete vjerovali, a necete vjerovati dok se ne budete voljeli.”

Dakle draga braco i sestre, nema ulaska u dzennet bez imana, a nema imana bez ljubavi. Ljubav prema Alahu i njegovom Poslaniku je povezana sa ljubavlju prema ljudima i Allah za tu ljubav kaze da je to Allahov ni’met, Allahova milost.

“I sjetite se Allahovog ni’meta, Allahove milosti, kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah ulio ljubav u vasa srca te ste postali Allahovom miloscu braca, a bili ste na samoj ivici dzehennemske vatre pa vas je Allah te vatre spasio…”

     Doista nema vece tragedije kada Allah iz jednog drustva ili zajednice istrgne ljubav iz srca, a cim nema ljubavi u srcu njeno mjesto zauzme mrznja koja vodi ka dzehennemskoj vatri. Ako covjek nema ljubavi prema Allahu, kako da mu bude pokoran. Ako ne voli svoju vjeru za njega ce svaki ibadet biti teret kojeg ce s mukom da obavlja. Namaz ce smatrati otezanjem, a ne olaksanjem. Smatrace ga zamorom, a ne odmorom.

    Pogledajmo kako Poslanik s.a.v.s., cije srce je puno ljubavi prema Allahu i prema svojoj braci, pogledajmo kako on doziva Bilala, svog mujezina. Kada bi nastupilo vrijeme namaza on bi rekao mujezinu: “O Bilale, pozovi nas na namaz, i odmori nas namazom”.

A ne kao danas sto je slucaj, zacuje se ezan, te neki kazu: “Uh, zar opet namaz, ne mozes se ni rahat odmoriti”. Umjesto da zahvali Allahu kada je docekao jos koji namaz, kada je docekao jos koji susret sa Allahom, kada je docekao da jos koji put bude sto je moguce blize Allahu, on smatra namaz mukom i teretom jer mu ne prilazi sa ljubavlju, jer ne trazi smiraj putem namaza.

     Sjecam se svoje rahmetli nene, bijela samija sa kerama, vedar osmjeh, blago srce, koja je citav svoj zivot provela u namazu, u radu, podizanju djece, sjecam se kako je po nekoliko puta na dan pitala, je li vrijeme podne, je li nastupila ikindija, jos malo pa ce aksam, eto jos jaciju da klanjamo pa kud koji. Kada bi zavrsila namaz zahvaljivala bi Allahu sto je uspjela jos koji namaz da ugrabi i Allahu se oduzi. Tako je to kada neko iz ljubavi pripstupa vjeri i vjerskim obredima.

     Poslanik s.a.v.s., je volio sve ljude. Nije gledao na to da li je neko bogat ili siromasan, da li je ugledan ili bez titule, da li je lijep ili ruzan. Volio je ljude bez ikakve koristi ili interesa, volio ih je samo Allaha radi. Danas, kada pogledamo na nas same vidimo da je sve manje ljubavi u ime Allaha, a sve vise je u ime interesa, dunjaluka i koristi. Medjutim, Poslanik s.a.v.s., od nas trazi da se volimo u ime Allaha, da se volimo zato sto smo i ja i ti na istini, na pravom putu, da se volimo zato sto se trudimo da budemo Allahu pokorni i zato sto se borimo da dodjemo do dzenneta.

     Jednoga dana sa Poslanikom je sjedio jedan ashab. Pored njih je prosao covjek za koga je Poslanikov sagovornik rekao: “Boziji Poslanice, ja volim ovog covjeka”. “A jesi li ga obavijestio o tome? Pitao je Poslanik. :”Nisam” – rece ovaj. “Idi i reci mu to”. – rece Poslanik. On ga je stigao i rekao mu: “Volim te u ime Allaha!” “Volim i ja tebe u ime Onoga u cije ime ti mene volis, dodao je prolaznik”.

     A sta mislite zasto ga je ovaj volio. Nije ga sigurno volio zbog ovodunjalucke koristi, niti ga je volio zbog njegovog ugleda, niti zbog njegove cuvenosti. Volio ga je zato sto je ovaj bio pokoran Allahu, volio ga je zbog njegovog lijepog morala, volio ga je zato jer je bio brat musliman.

    Jesmo li mi takvi? Ima li koja osoba da je volimo u ime Allaha? Ako imamo takvu osobu Poslanik nam naredjuje:“Kada neko od vas zavoli nekoga, neka ga obavijesti da ga voli”.    

Jer ljubav u ime Allaha je najjaci vid ljubavi koja ne prolazi, koja se ne mijenja. Sve druge ljubavi su prolaznog, kratkotrajnog karaktera. Npr. Mladic voli djevojku sve dok ne nadje drugu, ljepsu, a dotle je bio spreman za svoju djevojku i zivot dati, cim dodje druga, zaboravi da ju je ikada volio. Sef voli svog radnika sve dok ovaj moze da radi za njega, a cim oslabi izda ga snaga kao da ga nikada nije poznavao. Trgovac voli musterije sve dok dolaze i kupuju kod njega, ako dolaze samo da gledaju, nema tu ljubavi.

Zbog svega ovoga, Poslanik s.a.v.s., visoko uzdize upravo ljubav u ime Allaha te za nju kaze:”Medju Bozijim slugama ima ljudi koji nisu ni poslanici ni sehidi, ali kojima na Sudnjem danu mogu zavidjeti i  poslanici i sehidi, na mjestu koje ovi imaju kod Allaha.”

“Reci nam Boziji Poslanice, ko su ti ljudi”. Odgovorio je: “To su oni koji su se u ime Allaha voljeli, iako nisu bili krvno ni imovonskim interesima povezani. Tako mi Allaha, njihova lica su svjetlo, bice na svijetu, nece se plasiti kad se svijet bude plasio, niti ce se zalostiti kad se svijet bude zalostio…” Zatim je citirao ovaj kur’anski ajet: “I neka se nicega ne boje i ni za cim ne tuguju Allahovi sticenici”.(10:62)

     Sve ovo nam Poslanik s.a.v.s., govori kako bi se mi medjusobno voljeli, kako bi bili prijatelji, kako bi imali zdravu zajednicu. Poslanik vodi racuna o lijepom, prijateljskom ponasanju pa nam preporucuju da cinimo samo ono sto ce jacati nase prijateljske veze, a savjetuje nam da se klonimo svega onog sto bi moglo tu ljubav da narusi.

Tako nas Poslanik s.a.v.s., kaze: “Ako su trojica, neka se dvojica ne sasaptavaju mimo treceg, jer to moze da ga razalosti.” Ili cak sta vise moze pomisliti da govore nesto protiv njega ili da ga ne zele u svom drustvu, zato nema sasaptavanja u drustvu. Isto tako ako se stranac nalazi medju nama duznost nam je da govorimo jezikom koji svi razumiju. Nekulturno je o nekome bilo sta govoriti ako doticni ne razumije, a pogotovu nazivati nekoga pogrdnim izrazima ili imenima.

     Prijateljstvo i ljubav je stvar koja se izgradjuje tako nas Poslanik uci stvarima kojima se unosi ljubav u ljudska srca te kaze: “Kada neko od vas dodje u drustvo, neka nazove selam. Kada hoce da ode, neka opet nazove selam. Jer, prvi pozdrav nista nije preci od drugoga.”

    Jednom drugom prilikom alejhisselam kaze: “Tri stvari ti garantuju naklonost tvoga brata: da ga poselamis kad ga susretnes, da mu napravis mjesto u drustvu i da ga zoves njemu najdrazim imenima.”

    Desi se da i medju prijateljima dodje do nesuglasica, da se naljute jedan na drugoga. U tom slucaju Poslanik s.a.v.s., nas upucuju na dvije stvari. Prvo: Ne smijes ostati duze od tri dana sa njim u zavadi i drugo:kada ga vidis prvi mu nazovi selam i rukuj se sa njim, jer putem rukovanja mrznja odlazi. Poslanik s.a.v.s., kaze:”Ko napusti svoga brata godinu dana kao da mu je krv prolio.”

    Znajuci da svadje i prepirke nagrizaju prijateljske odnose Poslanik s.a.v.s., nam upucuje sljedeci savjet: Cetvorica ashaba su se raspravljala o jednom vjerskom pitanju, ali ishod prepirke nije slutio na dobro. Pojavi se Resulullah s.a.v.s., te se naljuti kad ih je cuo kako se prepiru pa im rece: “Polahko Muhammedovi sljedbenici. Prije vas su propali oni koji su tako postupali. Ostavite prepirku, jer od nje imate malo koristi. Ostavite prepirku, jer se vjernici ne prepiru. Ostavite prepirku, jer onaj ko se prepire dozivljava propast. Ostavite prepirku, jer je ionako dovoljno grijeha. Ostavite prepirku, jer se ja na Sudnjem danu necu zauzeti za onoga ko se prepire. Ostavite prepirku, jer ja cu biti starjesina tri mjesta u dzennetu- u bascama, u sredisnjem i najvisem dijelu- za onoga ko istinski napusti prepirku. Ostavite prepirku, jer prva stvar koju mi je Gospodar zabranio poslije  obozavanja kipova je prepirka.”

    U ovom govorenju protiv prepirke je sadrzana  predanost Muhammed a.s., ljubavi, za koju zeli da se rasprostrani i da zagospodari ljudskim srcima.

    Gospodaru nas ti nam podari ljubavi, da se volimo samo u Tvoje ime i da jedni drugima samo dobro zelimo i cinimo. Amin.

Posebne rubrike

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?

Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.

Kliknite na ovaj link

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

02.09.2004