Draga braco i sestre u imanu i islamu.

     Proslo je tacno osam godina od pada Srebrenice u agresorske ruke. 11. jula, 1995 godine su krvozedni koljaci i ubice napali zasticenu zonu Srebrenica i u nekoliko dana na najsvirepiji nacin ubili izmedju 8 i 10 000 ljudi. Kada bi covjek ubio 10 000 golubova bilo bi puno, a kamoli 10 000 ljudi. Medju njima je bilo odraslih muskaraca, malodobne djece, starih i iznemoglih osoba koje su svoje kosti ostavili po bosanskim sumama, provalijama ili masovnim grobnicama. Poslije ovih dugih osam godina mnogi od njih nisu jos pronadjeni, a hoce li biti to samo Allah zna. Danasnji dan, 11. juli je proglasen za “Dan Srebrenice” kako bi se svake godine podsjecali na golgotu i stradanje kroz koje je prosao neduzni bosanski narod. Podsjecanja radi vracamo se u 1995. godinu kada se cetnicka masinerija priprema da zauzme zasticenu zonu ciju sigurnost i nepovredivost su trebale da garantuju medjunarodne snage. Muslimani u Srebrenici su prije toga jos 1993. godine bili razoruzani i satjerani kao ovce u tor u tu “zasticenu zonu” nadajuci se da ce tu naci zastitu medjunarodnih snaga. Sredinom juna 1995.g.  Americke i Francuske tajne sluzbe su imale saznanja da je u toku opsezna priprema za napad na Srebrenicu, a jos prije toga je Zanvije trazio pred Savjetom sigurnosti da povuce snage iz “zasticenih zona”. Komandant Holandskog bataljona Karemans je pred napad na Srebrenicu, krajem juna poslao na godisnji odmor 200 vojnika. U napadu na Srebrenicu ucestvovalo je 8 000 agresorskih vojnika, potpomognutih sa 250 artiljerijskih orudja.

     Holandski bataljon je kao nagradu okupatoru ostavio: 14 transportera, 18 terenskih “mercedesa”, jedan kamion, 6 minobacaca, 6 raketnih lansera, 18 mitraljeza i veliku kolicinu pjesadijskog naoruzanja.

     Bernard Zanvije je na jednoj konferenciji za stampu, na pitanje: “Sta mislite o Ratku Mladicu?” odgovorio; “Mislim da je on profesionalni vojnik, koji pokusava da odbrani svoj narod?”- Doduse, nije kazao od koga. Od koga je trebao da brani srpski narod u Zepi, kada su u Zepi Bosnjaci bili u 100% procentu. A na pitanje o izostajanju zracnih udara je govorio: “Ako nas neko upita zasto nema zracnih udara, uvijek mozemo odgovoriti da bi to bilo preopasno za nase trupe.”

     Komanda holandskog bataljona je unistila video kasetu koju su snimili holandski vojnici, prilikom strijeljanja Bosnjaka u Potocarima. U Zagrebu je spisak od 239 predatih Bosnjaka srpskim snagama od strane holandskog bataljona “zagubljen”, a Holandski pukovnik Ton Karemans je pohvalio zlocinca Mladica za “odlicno izvedenu vojnu akciju”.

A sta se desavalo sa jadnim i napacenim narodom. Dok su tv kamere snimale, gledali smo srpske vojnike kako dijele nasoj djeci cokolade i bombone, a te iste kamere nisu zabiljezile kako su cetnici tek rodjene bebe nabijali na bajonete ili ih bezdusno gazili kao mrave. Poslusajmo tuznu pricu Dzemile Delalic iz sela Dobrak kod Srebrenice: “Sjedim ja medju onim narodom u Potocarima, kad vidim, mlada zenica, stisla se, znoj joj tece, grc na licu. Pridjem, pitam je sta joj je, kaze:”Radjam!” De sine, velim ja njoj, ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu...Tako i bi, oduprije se zena na nas, musko dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hocu da mu zavezem pupak, kad cetnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano...Cetnik pridje, nogom stade djetetu na vrat...crijeva izletise...”

Ili sljedece svjedocenje: F. S. iz sela Hrncici (opstina Bratunac). Majka troje djece. “Kad sam se vracala vidim svoje dijete, stoji iza ograde, a neka se djeca popela na ogradu i drvo. Cetnik im govori: - Silazite odozgo! - i drzi nesto sjajno u ruci, kao zica. Nije to bio noz. Djeca su poskakala sa ograde, a prvo dijete koje je skocilo, cetnikje onom zicom dohvatio u skoku i glavu mu odrubio. Skocio je i drugi djeckic i njemu isto odsijece glavu koja se odvoji od trupa. Odsijece im glave, a djeca nisu imala vise od dvanaest godina”.

A. S. rodjena 1938. godine u selu Zaluzje (Opstina Bratunac) - “Jedna zena je sjedila pored puta ispred zicane ograde fabrike gdje smo bili smjesteni i drzala je dijete na krilu. Ljuljuskala je dijete koje nije imalo ni godinu dana. Nije jos ni progovorilo. Dijete je plakalo. Prisao je jedan cetnik i pitao je, zasto dijete place? Rekla je da je gladno.

- Daj ga ovamo da ga mi nahranimo, zapovjedio je smijuci se. Zena je samo nijemo pogledala u njega. Lijevom je rukom pomakao cebe s glave djeteta, a desnom je isukao veliki noz i presjekao djetetu vrat. Zena je vrisnula oblivena krvlju. Zgrozila sam se od uzasa. Gledam tog koljaca koji se opet obratio toj jadnoj zeni:

- Vidis kako ga mi mozemo usutkati da ne place! Vidis kako sam ga ja nahranio, pa sad ne place! Cinicki se nasmijao i poceo se udaljavati. Zena je gotovo skamenjena, cvrsto privila dijete uz sebe, pustajuci poneki bolni krik”.

H. B. iz sela Ljeskovika, opstina Srebrenica, rodjena 1945. godine. Majka cetvoro djece. “U srijedu oko deset sati ujutro vidjela sam stravican prizor. Zena je drzala u narucju dijete koje nije imalo vise od sest mjeseci. Gladno dijete je plakalo, a mati mu je govorila:

- Alija, nemoj plakati! Kad je jedan cetnik cuo kako se dijete zove, istrgao joj je dijete iz narucja i zaklao ga nozem. Rekao je samo, sada vise nije gladno i nece plakati”.

     Dragi brate i sestro, ovakva sudbina je bila namijenjena svim Bosnjacima. Srebrenica nam je pouka koju ne smijemo nikada zaboraviti.

     Pitamo se da li mozemo nesto uciniti za taj narod, za one koji se vracaju u svoja popaljena i porusena sela? Mozemo i moramo.

    Mnogi od nas ce otici ove godine na godisnje odmore pa bi bilo lijepo kada bi mogli otici u Srebrenicu, vidjeti svojim ocima mjesto stradanja na hiljade Bosnjaka. Posjetiti ugrozene, pomoci im bilo materijalno bilo novcano, a ako to ne mozemo, makar lijepu rijec uputiti. Covjeku dosta znaci kada se sa njim lijepo ispricas, a ne moras mu nista dati.

     Zatim, trenutno se gradi spomen mezarje u Potocarima, potrebne su donacije. PTT U Bosni vodi jednu veoma lijepu akciju, a to je da svaki telefonski pretplatnik pozivom na broj 094 290 001 svojim pozivom donira jednu marku za spomen mezarje, a pozivom na broj 094 292 001 donira 5 KM. Mnogi od nas imaju telefone kod kuce, ako nije niko do sada to uradio, ucinite to vi i pomozite izgradnju ovog  meomorijalnog kompleksa.

    I na kraju imamo jednu akciju u kojoj mozemo ucestvovati a da nas nista ne kosta, i tom akcijom cemo pomoci nas narod u Bosni. Akcija se sastoji u tome da kada budemo u Bosni kupujemo iskljucivo domace proizvode. Bosnu  u  toku  godisnjih  odmora  posjeti  oko  300 000 Bosnjaka i u prosjeku potrose vise od 333 eura, sto nas dovodi do cifre od 100 000 000 eura. Kupovinom domacih proizvoda pomocicemo i onom seljaku koji prodaje svoje mlijeko, svoj sir, svoje meso i mesne proizvode, a ujedno zastiti nas proizvod.

     Danas ce se obaviti dzenaza u Potocarima za 282 identifikovane zrtve, molim Allaha da ih nikada ne zaboravimo, niti stradanja kroz koja je prosao Bosnjacki narod. Amin.