|
Metode i nacini ustrajnosti u islamu I dio Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Hvala Allahu koji nam je omogucio da ispostimo i ovaj mjesec ramazan i
tako se priblizimo nasem Gospodaru. U mjesecu ramazanu svi smo mi bili
bolji, vredniji, jaceg imana, medjutim pored toga sto ramazan odmice mi
moramo nastojati da ustrajemo na putu dobra, putu imana, i putu istine.
Nas Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: »Doci ce vrijeme
medju ljude kada ce ustrajan u vjeri biti kao onaj koji na dlanu drzi zar.« To vrijeme je vec stiglo. Mrak nepokornosti Allahu prekrio je nebo islamskoga ummeta, a velike smutnje, koje dolaze sa svakoga mjesta, sa ulice, iz skole i carsije, odavde i odande, remete mir onih koji se drze Allahove vjere. Vjernik u ovo vrijeme treba nekoga ko ce mu uspraviti noge na pravome putu, kao sto i treba nekoga ko ce mu ucvrstiti stope na usrtajavanju na putu Istine. Ovo nekoliko hutbi koje namjeravam da odrzim ce nam ako Bog da u tome pomoci. Ustrajnost, nepokolebljivost u islamu je temeljni zahtjev koji se postavlja pred svakog iskrenog muslimana koji zeli odlucno i razborito slijediti pravi put. Vaznost ove teme se krije u nekoliko segmenata od kojih su:
-Pozicija i stanje sadasnjih drustava u kojima zive muslimani i
raznovrsnost fitneluka, privlacnosti i zovodjenja cijom vatrom se igraju
spletkari, te razne strasti i sumnjicenja zbog kojih se vjera zrtvuje
poput stranca, a oni koji se pridrzavaju vjere bivaju proglasavani
cudnim uzorcima. Onaj koji se pridrzava propisa vjere je poput onoga koji
cvrsto drzi zeravicu. -Niti jedan razborit covjek ne sumnja u to da je potreba jednog muslimana za metodama, sredstvima ustrajnosti, danas mnogo veca nego potreba njegovog brata u vremenu nasih dobrih prethodnika. Da bi se postigla ta ustrajnost i nepokolebljivost potrebno je uloziti vise truda zato sto je fesad obiljezje ovog vremena, te zbog toga sto su oni koji bi pomogli rijetki i nemocni i sto je pomogaca vrlo malo. Koliki je danas fesad najbolje nam govori cinjenica da u danasnje vrijeme onaj koji hoce moze biti najpokvareniji covjek a da uopste ne izadje iz svoje kuce. Fesad se nudi putem televizije, putem interneta gdje je svaki grijeh postao dostupan pa cak i djeci. Zbog mnostva ovog fesada moramo spoznati nacine i metode ustrajnosti na Allahovom putu.
-Sve je vise pojava i dogadjaja koji na kraju pred ciljem uzmicu.
Prisustvo degeneracije, izopacenja, nalazi se cak i kod nekih aktivista
koji rade za islam sto kod muslimana rezultira
strahom od primjera koji mogu imati takve posljedice. Metode i
sredstva ustrajnosti zahtjevaju da se dodje do sigurne poboznosti. -Povezanost tematike sa srcem o cijoj vaznosti Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaze: »Ljudsko srce je vise podlozno promjeni, nego lonac u najvecem jeku vrijenja.« Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, navodi i drugi primjer za srce, pa kaze: »Srce je nazvano tako zbog njegove oscilacije i preokretanja. Primjer srca je poput perke u stablu drveta koju vjetar prevrce i preokrece naizvrat i naopako.« Ucvrscenje onoga sto pred vjetrovima strasti i sumnjicenja oscilira i mijenja se je opasna i riskantna stvar koja zahtijeva prinudne mjere koje bi bile dostatne da se uhvate u kostac sa tako znacajnom stvari i poteskocama koje ona u sebi krije. Uzviseni Allah je svoju milost prema nama pokazao tako sto nam je u svojoj knjizi Kur'anu i jezikom svog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i u njegovom zivotu pojasnio mnoge metode i nacine ustrajnosti i nepokolebljivosti. Ovdje cemo saznati za neke od njih. 1.Prihvatanje Kur’ana Uzviseni Kur'an je prvo sredstvo na putu ustrajnosti. On je cvrsto Allahovo uze i jasno svjetlo. Onoga koji se bude cvrsto drzao Kur'ana Allah ce mu izbrisati grijehe, a onoga koji bude pozivao Kur'anu, pa taj je zasigurno upucen na pravi put. Uzviseni Allah u tekstualnoj formi govori da je cilj zbog kojega je objavljen Kur'an u jasno izrazenoj formi upravo ustrajnost i nepokolebljivost. Odgovarajuci na nevjernicke sumnje Uzviseni kaze: »Oni koji ne vjeruju govore: "trebalo je da mu Kur'an bude objavljen citav i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje ucvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljejemo. Oni ti nece ni jedan prigovor postaviti, a da ti Mi necemo odgovor i najljepse objasnjenje navesti." (Furkan, 32-33) Zbog
cega je Kur'an izvor ustrajnosti?
– Zato sto je Kur'an taj koji usadjuje iman i cisti dusu vezujuci je za Allaha. – Zato sto Kur'anski ajeti na srce vjernika silaze kao spas i olaksanje ne dozvoljavajuci da srce koje spomenom Allaha postaje smireno, odnesu vjetrovi fitneluka. – Zato sto Kur'an kod muslimana doprinosi povecanju ispravnih predstava i vizija pomocu kojih je u stanju da stanje oko sebe dovede u red, tako da mu nepristrasnost pruza priliku da sudi o stvarima, a da takav sud ne donese nikakve poremecaje i da ono sto kaze ne proturijeci dogadjajima i ljudima. – Kur'an odgovara na sumnje koje podupiru neprijatelji Islama, kjafiri i munafici, a koji su zivi primjeri koje je prvo stoljece islama prezivjelo. Evo nekoliko uzoraka takve vrste: – Kako se govor Uzvisenog Allaha: »Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.« (Ed-Duha, 3) dojmio na dusu Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon musrickih govorkanja: »Muhammed je ostavljen i napusten...«? – Kakav su dojam ostavile rijeci Uzvisenog: »Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tudjina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku.« (En-Nahl, 103) posto su nevjernici plemena Kurejs tvrdili da Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, poducava jedan covjek i da je on Kur'an preuzeo u Mekki od nekog bizantijskog stolara? – Kako su se na duse vjernika dojmile rijeci Uzvisenog Allaha: »Eto, bas u iskusenje su pali...« (Et-Tewbe, 49) kada je jedan licemjer molio: »Oslobodi me i ne dovedi me u iskusenje.«? Nije li to potvrda na
potvrdu, povezivanje srca onih koji vjeruju, odgovor na sumnje i onima
koji su na krivom putu naredba da zasute? Tako
mi Boga, jeste upravo tako!
2.Obavezno postupanje po Allahovom zakonu i cinjenje dobrih dijela Uzviseni Allah je rekao: »Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti. Allah radi sto hoce.« (Ibrahim, 27) Katade kaze: »Sto se tice ovog svijeta Allah ce ih ucvrstiti dobrom i djelom dobrim, a pod pojmom na onom svijetu misli se na kabur. Tako je preneseno od vise mufessira. Neka je hvaljen Allah kad kaze: »A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi cvrsci u vjeri.« (En-Nisa, 66) tj. na putu istine.«
Ovo je sasvim jasno i ocito. U protivnom hocemo li ustrajnost
ocekivati od ljencuga, nezainteresovanih, onih koji se prema cinjenju
dobrih dijela odnose nemarno? One koji vjeruju i dobra djela cine Gospodar
njihov ce zbog vjere njihove na pravi put uputiti. Zbog toga je Boziji
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustrajavao u cinjenju dobrih djela
i najdraze djelo mu je bilo ono koje se neprestano prakticiralo, makar
bilo i malo. I ashabi - drugovi Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, kada bi radili kakav posao u tom poslu bi ustrajavali. I sama
hazreti Aisa, radijallahu 'anha, kada bi nesto radila ustrajavala bi u
svom poslu. Zato
draga braco i sestre i mi moramo ustrajati na dobru ne uvodeci sezone kada
se klanja ili cine drugi ibadeti. Sezonski radnik nikada ne moze
zaraditi kao onaj koji kontinuirano radi citavu godinu i priprema se za
dan obracuna. Metode i nacini ustrajnosti u islamu II dio
Draga braco i sestre u dinu i imanu. Na prethodnoj hutbi smo govorili o
nacinima i metodama ustrajnosti na Allahovom putu. Vidjeli smo da je prvi
metod slijedjenje Kur’ani Kerima, te da onaj ko ga slijedi je na pravom
putu, a onaj ko ga odbacuje da ce biti izgubljen na oba svijeta. Drugi
metod je obaveznost postupanja po Allahovim propisima i njihova primjena u
stvarnom zivotu. Zatim ono sto nas cini ustrajnim i nepokolebljivim jeste
svakako i razmisljanje o pripovjestima o bozijim poslanicima i njihovo
izucavanje, oponasanja radi. Dokaz za to je govor uzvisenog: »A sve
ove vijesti koje ti o pojedinim dogadjajima o poslanicima kazujemo zato su
da njima srce tvoje ucvrstimo i u njima ti je dosla prava istina i pouka,
i vjernicima opomena.« (Hud, 120) Ti ajeti u vremenu Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nisu objavljeni radi zabave i uveseljavanja nego zbog cilja uzvisenog, a to je da se ucvrsti srce Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a sa njim i srca pravovjernih. Kada bi, brate moj, malo
razmislio o rijecima Uzvisenog Allaha: »Spalite
ga i bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!« -povikase. »O
vatro«, rekosmo Mi, »postani hladna i spas Ibrahimu!« I oni htjedose da
mu postave zamku, ali ih Mi onemogucismo.« (El-Enbija, 68-70) O Kome se ovdje radi? Ovdje se radi o Ibrahimu a.s., i pokusaju musrika da ga spale u vatri. Ibn Abbas kaze: »posljednje rijeci Ibrahima, 'alejhisselam, kada je bacen u vatru bile su: "Hasbijallâhu we ni'mel-vekîl" ("Dovoljan mi je Allah i divan li je on pomagac") Zar ne osjecas smisao, sustinu cvrstine i nepokolenljivosti pred tlacenjem i patnjom. Dok ti razmisljas o ovoj pripovjesti ona ulazi u tvoju dusu i osvaja te. Upravo tako, ko god nema siguran argument, on poseze za silom. To je isto uradio Ibrahimov, a.s., narod. Posto nisu imali adekvatan odgovor"Rekli su: 'Spalite ga i bogove vase pomozite ako hocete to da ucinite!'" Sakupili su veliku gomilu drva i raspalili vatru sa velikim buktinjama i visokim plamenom, tako da joj slicna nije ranije pripremljena. Ibrahima, a.s., postavili su na spravu za bacanje kamena, a tu ideju im je dao jedan covjek kome je Allah, dz.s., dao da propadne u zemlju. Kada su Ibrahima, a.s., bacili u vatru, on je rekao: "Dovoljan mi je Allah, i divan je On oslonac i pomagac." Ovo je ovako zabiljezio Buharija od Ibn-Abbasa, koji je rekao: Rijeci su koje je izgovorio Ibrahim a.s., u trenutku kada je bacen u vatru i koje je izgovorio Muhammed, s.a.v.s., kada je receno: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pricuvate, to im je ucvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah, i divan je On pomagac./3:173/ '" Hafiz Ebu-Ja' la prenosi od Ebu-Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada je Ibrahim bacen u vatru, on je rekao: Boze moj, Ti si jedini na nebu, a ja sam jedini na Zemlji koji te obozava.'" Seid ibn Dzubejr prenosi od Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Kada je Ibrahim bacen u vatru, melek zaduzen za kisu je rekao: 'Da se hoce narediti kisa, pa da je posaljem?', ali je Allahova naredba bila brza jer je Allah, dz.s., rekao: "O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!"
Ibn-Abbas kaze: "Da Allah nije rekao "i spas",
Ibrahim bi stradao od njene hladnoce." Ibn Ebu-Hatim
prenosi od sticenice El-Fakiha ibn El-Mugire El-Mahzumije, koja je
rekla: "Usla sam kod h. Aise i u njenoj sobi vidjela stap, pa sam je
upitala: 'Majko pravovjernih, sta radis sa ovim stapom?' Odgovorila je: 'Ubijamo
gustere, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kada je Ibrahim bacen u vatru,
sve zemaljske zivotinje nastojale su da ugase vatru, a samo je guster
nastojao da je raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik, s.a.v.s.,
naredio njegovo ubijanje.'" Zastanimo na momenat i razmislimo o kazivanju vezanom za Musa a.s., i njegov narod koji dok su bjezali od faraona dolaze do obale Crvenog mora. Neki se pokolebase. Neki pozalise sto su uopste napustali Egipat. Pa cak i kada Musa a.s., rascjepi more te njegov narod poce u njeg da ulazi i prelazi preko suhog tla, cak i tada neki zapadose u ocaj misleci da ih Allah nece spasiti. Allah opisuje te momente rijecima: »Pa kad jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: “Samo sto nas nisu stigli.” “Nece”, rece on, “Gospodar moj je sa mnom! On ce mi put pokazati.”« (Es-Su’arâ, 61-62) Dok razmisljas o ovoj pripovjesti zar ne
osjecas krajnji smisao znacenja cvrstine kod susreta sa silnicima i
nepokolebljivosti u teskim momentima usred vapaja ocajnika? Allah nikada
ne napusta svoje dobre robove. Allah im uvijek iznalazi put. Uvijek je sa
svojim dobrim robovima, zato ni mi ne smijemo ocajavati, Allah je sa nama,
Allah ce nam i u ovim teskim vremenima pravi put ukazati. Pravi istinski iman daje cvrstu nepokolebljivost, celicnu ustrajnost koja nece pokleknuti ni pred kakvim iskusenjima. Pogledajmo kazivanje o Faraonovim carobnjacima, a to je jedan cudesan primjer propasti koji je potvrdio istinu koja se nazirala sasvim ocito. Zar ne uocavas uzviseno znacenje i smisao ustrajnosti i nepokolebljivosti ustabiljene u dusi pred izazovima silnika koji ce reci: »Vi ste mu povjerovali«, viknu Faraon, »prije nego sto sam vam ja dopustio. On je ucitelj vas. On vas je vradzbini poducio i ja cu vam zacijelo unakrst ruke i noge vase odsjeci i po stablima palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju strasniji i istrajniji.« (TaHa, 71) Ustrajnost malog broja vjernika koju nikakva prijetnja ne moze poremetiti ogleda se u rijecima njihovim: »'Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!', odgovorise oni, 'pa cini sta hoces. To mozes da cinis samo u zivotu na ovome svijetu.'« (TaHa, 72) Takav je i slucaj vjernika
u suri Jâsîn, zatim vjernika iz Faraonove porodice, ashabul uhdűda (nedzranskih
mucenika) i drugih u cijim slucajevima je nepokolebljivost
bila najuzvisenija lekcija. DovaJedno od svojstava pravovjernih Allahovih robova je da se oni Uzvisenom Allahu obracaju dovom kako bi ih ucvrstio i ucinio ustrajnim: »Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu kad si nam vec na pravi put ukazao.« »Gospodaru nas, nadahni nas izdrzljivoscu i ucvrsti korake nase.« »Sva ljudska srca su kod Milostivog izmedju dva prsta poput jednog srca kojim Allah raspolaze kako hoce.« Boziji Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, cesto bi izgovarao rijeci: »O ti koji srca
preinacujes, ucvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.« Spominjanje Allaha je
jedna od najuzvisenijih metoda koja vodi ka smjelosti i nepokolebljivosti.
Allah od nas trazi da ga stalno spominjemo, a zauzvrat mi dobivamo
Allahovu naklonost, zastitu, i cvrstinu u vjeri. Putem zikra vjernicko
srce se smiruje. Putem zikra Allah nam daje i duhovnu i fizicku snagu.
Onaj ko Allaha cesto spominje svo zivo mu se raduje. Zikr je bitan i u
lahkoci i u teskoci. Ako zelis povecanje nafake, uspjeh u poslu, mnogo
Allaha spominji. Ako hoces da porazis neprijatelja opet mnogo Allaha
spominji. Ako hoces da se sacuvas grijeha Allaha spominji. Razmisli o
Jusufu a.s., cime je za nepokolebljivost i cvrstinu zatrazio pomoc kada ga
je zavodila zena izrazitog polozaja i ljepote? Zar se nije sklonio u
tvrdjavu meazallah (sacuvaj me Boze) trazeci putem spominjanja Allaha,
utociste i zastitu kod Njega, razbivsi tako valove armije strasti o zidine
svoje tvrdjave. Eto takav je bio ucinak zikra, spominjanja Allaha, u
nepokolebljivosti pravovjernih. Molim Allaha Uzvisenog da nas ucvrsti na pravom, da se sjecamo Allaha dovama i zikrom i da nam Allah usadi u nasa srca ljubav prema dobru a prezir i odbojnost prema zlu. Amin. Metode i nacini ustrajnosti u islamu III dio Draga braco i sestre u dinu i imanu. Jedino ispravan put kojega je obavezan slijediti svaki musliman je put »Ehlis sunneta wel dzema’ta« (put pravovjernih). To je put grupacije koja ce trijumfovati. To je put spasene grupe. To su oni cije je vjerovanje ispravno i metod zdrav i to su oni koji slijede Kur’an i sunnet. Oni su odlikovani u odnosu na Allahove neprijatelje i oni su daleko od zabludjelih i onih koji su zalutali.
Ako zelis saznati vrijednost ovoga u pogledu cvrstine i
nepokolebljivosti, razmisli i sam sebe upitaj: »Zbog cega je mnostvo
ranijih naroda, pa i onih koji su dolazili poslije njih zalutalo.
Djelovali su izgubljeno,
zbunjeno, i nisu bili ustrajni na pravom putu, niti su na tom putu ginuli?
Ili su, pak, do pravog puta dosli nakon sto su potrosili dobar dio zivota
izgubivsi dragocjeno vrijeme? Razmisli i sracunaj je li ijedan pripadnik ehli sunneta nakon sto je spoznao i shvatio, u znak nezadovoljstva odstupio od svog puta? Mozda je pravi put napustio zbog strasti ili sumnji predocenih njegovom slabom razumu. Me|utim, sigurno nije napustio pravi put zato sto je uvidio da postoji ispravniji put od toga ili sto je neispravnost puta koji slijedi postala ocitom. Potvrda ove konstatacije je i pitanje Heraklija upuceno Ebu-Sufjanu o sljedbenicima Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem? Heraklije je upitao Ebu-Sufjana: »Da li se ijedan sljedbenik Muhammeda odmetnuo od islama u znak nezadovoljstva nakon sto ga je primio?« Ebu-Sufjan je odgovorio da nije, nakon cega je Heraklije kazao: »Tako je to sa vjerom kada njena srdacnost obuzme i osvoji srca.« Intersantno je da pravi i istinski vjernici nikada se ne odricu istine koju slijede, pa cak i po cijenu svojih zivota. Intersantno je da niko od nas ne bi napustio svoju vjeru kada bi to neko od njega nasilnim putem trazio. Danas muslimani ne napustaju svoju vjeru ali napustaju osnovna nacela vjere. Neki time ostaju u islamu mada su veliki grijesnici, a neki svojim djelima izlaze iz okvira islama, jer da bi covjek ostao na pravom putu mora biti uporan, mora da se bori, da se zalaze kako bi ostvario svoj cilj. Od
stvari o kojima moramo voditi racuna jeste svakako i odgoj i to pogotovo
vjerski odgoj.
Vjerski odgoj je onaj odgoj koji je u stanju licnost da ozivi i preporodi s ljubavlju, bogobojaznoscu i nadom sto sprjecava bilo kakvo udaljavanja od Kur’ana i sunneta i privrzenosti vjerskim propisima. Da bi shvatili vaznost ovog faktora u sistemu istrajnosti vratimo se malo biografiji Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, postavljajuci pitanja sami sebi. – Sta je bio uzor ustrajnosti drugova Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u periodu ugnjetavanja? – Kako je ustrajavao Bilal, Habab, Mus’ab, Jasirova porodica i drugi koji su bili tlaceni, pa cak i najpoznatiji ashabi za vrijeme bojkota i slicnim situacijama. – Da li je moguca njihova nepokolebljivost i ustrajnost i da se bez temeljitog odgoja proisteklog iz poslanickog svetionika prekale njihove licnosti? – Uzmimo jednog ashaba kao sto je primjerice Habab Bn Eret, radijallahu 'anhu. njegova gospodarica bi usijavala zeljezne sipke dok ne bi postale potpuno usijane, crvene, a zatim bi Habab Bn Ereta golih le|a bacala na te sipke koje bi ugasilo meso njegovih le|a kada bi bio bacen na njih. Sta je to sto je cinilo da Habab bn Eret podnese sve te poteskoce i patnje? – I Bilal pod kamenom na uzarenome pijesku i Sumeja u okovima i lancima... – Pitanje koje proistice i dolazi s jednog drugog poprista u medinskom periodu. Ko su ti koji su bili nepokolebljivi uz Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na Hunejnu kada je vecina muslimana bila razbijena? Jesu li to bili oni koji bijahu nedavno primili islam i oni koji su islam primili osvojenjem Mekke, koji nisu proveli dovoljno vremena u Poslanikovoj skoli i od kojih je najveci broj izasao u potrazi za plijenom? Ne nikako... Najveci dio nepokolebljivih su bili probrani vjernici koji su ogromnu snagu crpili iz odgoja datog posredstvom Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Da tamo nije bilo odgoja, vidjelo bi se da li bi ovi pokazali ustrajnost. Kako god se povecava pouzdanje u ispravnost puta kojega sijedi musliman, tako cvrstina i nepokolebljivost na njegovom putu postaju veci. Zbog toga postoje sredstva, modusi, od kojih navodimo neke: – Osjecaj da pravi put kojeg slijedis, moj brate, nije nikakav novi put niti izum tvog stoljeca i vremena u kojem ti zivis. To je stara drevna tradicija koju su prije tebe slijedili poslanici i iskreni Allahovi robovi, ulema i sehidi... Zato odagnaj svoju otu|enost. Svoju melanholiju zamijeni uljudnoscu, prijaznoscu, a potistenost srecom i radoscu, jer osjecas da su ti svi oni u metodu i putu kojega slijedis braca. – Postojanje osjecaja za selekciju, odabir. Uzviseni Allah kaze: »Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao.« (En-Neml, 59) »Mi cemo uciniti da Knjigu poslije naslijede oni nasi robovi koje Mi izaberemo.« (Fatir, 32) »I, eto, tako Gospodar tvoj ce tebe odabrati i tumacenju snova te nauciti.« (Jusuf, 6) Kao sto je Uzviseni Allah odabrao poslanike, dio tog odabira pripao je i dobrim ljudima, a taj dio su oni naslijedili od poslanickog znanja. Kakav bi bio tvoj osjecaj da te Allah stvorio mineralom ili zivotinjom, nevjernikom ateistom ili zagovornikom novotarije ili grijesnikom ili muslimanom koji poziva necemu drugom mimo islama ili pak zagovornikom puta punog pogreski? – Zar nisi svjestan da
cinjenica sto ti uopste mozes
osjecati je Allahov odabir radi tebe i da to sto te ucinio da’ijom
pravovjernih je jedan od faktora tvoje nepokolebljivosti na putu kojega
slijedis? Nakon sto se islam ustabili ucvrsti u tvom srcu duzan si njemu da pozivas. Dusa ukoliko se ne krece poprimi osobine ustajalosti, a ukoliko se ne oslobodi istruhne. Jedno od najuzvisenijih poprista osobo|enja duse jeste pozivanje Allahu. To je bila misija, zaduzenje poslanika. Allah kaze: „Zbog toga pozivaj i ustraj kako ti je zapovje|eno“. Nije tacna konstatacija u kojoj se kaze za odredjenu osobu da niti napreduje, niti nazaduje. Dusa je takva, ukoliko je ti ne usmjeris na pokornost, ona ce tebe usmjeriti na grijesenje. Iman je nesto sto se povecava i smanjuje. Pozivanje pravom putu zahtijeva vrijeme, misaoni napor, tjelesno zalaganje i slobodu govora kako bi da’vet postao okupacija i interes muslimana, kojim bi se presjekao put pred sejtanskim pokusajima od vodjenja u zabludu i iskusenje. Na sve to treba dodati ono sto se odvija u dusi daije, a to je osjecaj izazova pred zaprekama, promotorima neistine, tvrdoglavima, sto svakako pospjesuje njegov da’vetski angazman, povecava mu iman i snazi postulate vjere. Osim sto je u pozivanju
Allahu velika nagrada, prakticiranje daveta je sredstvo ustrajnosti,
nepokolebljivosti i zastita od stagnacije i nazadovanja, jer onaj koji
napada nema potrebe da se brani. Allah je sa daijama, cini ih
nepokolebljivim i upravlja njihovim planovima. Onaj koji poziva Allahu je
poput ljekara koji se protiv svih bolesti bori svojim znanjem i iskustvom.
Svojom borbom sa drugima on je vise nego drugi zasticen od toga da dopadne
bolesti. Draga moja braco, pozivam vas na na jednu aktivnost koja vas nece nimalo kostati, koja je veoma lahka, samo treba imati volje. Pozivam vas da svaki od vas bude daija u svom drustvu u kojem se krece. Zamislimo samo koliko sijela provedemo sa svojim prijateljima koji ne dolaze u Allahovu kucu, pricamo o kucama, stanovima, autima, poslu, platama, a ni jedne rijeci ne kazemo o islamu. Ni jednom rijecju ih ne pozovemo ka Allahovoj milosti, ka ljepoti, ka dzennetu, ka izbavljenju, ka spasu. Zar nam je tesko porazgovarati sa svojim prijateljima o tome. Jesmo li im mi pravi dobronamjerni prijatelji, ili se samo pretvarmo??? Pozovimo svog brata i sestru da dodju sa nama na namaz, da dodju na spas. I nemojmo posustavati na tom putu. Koristimo svaku priliku da govorimo o Allahu, Njegovoj milosti, zabavimo se onima koji nikako ne dolaze u dzamiju i gledajmo da ih uvedemo u okrilje Allahove vjere. Budimo blagi, lijepe rijeci im govorimo, ne bi li se pobojali, ne bi li pouku primili. Gospodaru nas ti nas nadahni izdrzljivoscu na pravom putu. Uputi ka istini nasu bracu i sestre, uputi nase mladice i djevojke, uputi nasu djecu i pomozi nam da ih u islamu odgojimo. Amin. Metode i nacini ustrajnosti u islamu IV dio Danas nastavljamo govoriti
o metodima i nacinima ustrajnosti na pravom putu. Danas cemo spomenuti jos
nekoliko veoma bitnih metoda i nacina koji nam pomazu da ostanemo cvrsti i
nepokolebljivi na siratil mustekimu. Jedan od nacina ustrajnosti jeste: Okupljanje oko cvrstih
principa. To su principi o cijim svojstvima i osobenostima nas je izvjestio Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rijecima: »Medju ljudima ima onih koji su kljucevi dobra i katanci zla (Onih koji naredjuju dobro i zabranjuju zlo.)«
Traganje za ulemom, dobrim ljudima i daijama vjernicima i
okupljanje oko njih je velika potpora ustrajnosti i nepokolebljivosti.
Kroz historiju islama desavale su se odredjene spletke u kojima je Allah
odredjenim ljudima ucvrstio muslimane i ucinio ih nepokolebljivim. Tu svakako spada ono sto je rekao Ali b. el-Mudejni, Allah mu se smilovao: »U danima odmetnistva Allah je ucvrstio vjeru Ebu-Bekrom, a imami Ahmedom u danima stradalnistva.« Razmisli o onome sto je rekao Ibnul Kajim o ulozi svog sejha Sejhul islama IbnTejmije u pogledu nepokolebljivosti: »Kada bi nas obuzeo jak strah, opake misli, a zemlja postala tijesnom, dolazili smo kod njega. Samo bismo ga gledali i slusali njegove rijeci i sve bi to od nas nestalo i bilo odgnano.« Snagom, ubjedjenjem,
smirenoscu i vedrinom bi odjednom napravio preokret. Hvaljen neka je Onaj
koji je robovima svojim i prije nego se susretnu sa Njim posvjedocio i
zagarantovao Dzennet, otvorivsi im kroz rad i aktivnost dzennetska vrata.
Podario im je zadah dusu i ljepotu Dzenneta sto mobilise njihove snage da
se natjecu i tragaju za Dzennetom. Ovdje se javlja i dolazi do izrazaja islamsko bratstvo kao temeljni izvor ustrajnosti i nepokolebljivosti. Tvoja braca, dobri robovi, uzori i odgajatelji su ti ispomoc na tom putu i cvrst oslonac kod kojih ces naci utociste, a oni ce te Allahovim znamenjima i mudroscu uciniti cvrstim i nepokolebljivim... Drzi se za njih i zivi pod njihovim okriljem i vodi racuna o jedinstvu kako te sejtani ne bi ugrabili, jer vuk pojede onu ovcu koja se izdvoji iz stada. Doista kada pogledamo mi imamo daleko vise stvari koje nas ujedinuju, a veoma malo koje nas razjedinjuju. Mi smo ujedinjeni na osnovama, na temeljima, a razilazimo se ponekad na malim, sporednim i beznacajnim stvarima.Zaboravljamo da nam je Gospodar jedan, Poslanik jedan, Knjiga jedna, kibla jedna, da nam je svima cilj doci do Dzenneta, a spasiti se Dzehennema, zato pomozimo jedni drugima da dodjemo do tog cilja. Uzdanje u Allahovu pomoc Pouzdanje i nepokolebljivost nam je mnogo
vise potrebna kada pomoc izostane i ne dodje. Uzviseni Allah je rekao: »A koliko je bilo vjerovjesnika
uz koje su se mnogi iskereni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja
koje su ih na Allahovu putu snalazile, i nisu posustajali, niti se
predavali, a Allah izdrzljive voli. Samo su govorili: 'Gospodaru nas,
oprosti nam krivice nase i neumjerenost nasu u postupcima nasim i ucvrsti
korake nase i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje.' A Allah im je dao
nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu dace im nagradu vecu nego su
zasluzili.« (Ali 'Imran, 146-148) Kada je Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zelio da svoje drugove izlozene mucenju u momentima stradanja i mucenja ucini nepokolebljivim govorio im je da buducnost pripada islamu. Koje su bile rijeci Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem? U hadisu Hababa koji seze
sve do Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a koji se nalazi u
Buharijevoj zbirci stoji: »Allah ce
sigurno htjeti da buducnost pripada islamu i to ce dostici takav stepen da
ce putnik moci putovati od San'e, pa sve do Hadremeuta ne bojeci se nikoga
izuzev Allaha, niti vuka za svoje stado.« Kazu da se ovako nesto vec
dogodili za vrijeme pravednog Omer ibn Abdulaziza te da ce se ponovo
desiti kada ce na zemlji zavladati sveopce blagostanje tako da ni vuk nece
napadati na stado. Prezentovanje hadisa koji proklamuju
radosne vijesti da buducnost pripada islamu, za omladinu je itekako
znacajna i bitna stvar, kako bi se odgojila po uzusima nepokolebljivosti
i ustrajnosti.
Objedinjavanje etickih principa koji se zanivaju na ustrajnosti Na celu tih principa stoji
sabur –strpljivost. U hadisu koji se nalazi u sahihima El-Buhârija i
Muslima stoji: »Nikom ne moze biti
dato vece i bolje dobro od strpljivosti.« Najveca strpljivost ogleda
se kod prvog udarca. Ako covjeka pogodi nesto cemu se nije nadao nastupa
povlacenje. Ako covjek u tom trenutku nema sabura, ustrajnost i
nepokolebljivost jednostavno isceznu. Kada su muslimani na Uhudu dozivjeli poraz nisu ocekivali takav ishod, jer im je Allah obecao pomoc. Krvlju i sehidima poucio ih je snaznoj lekciji: »Zar kad vas je snasla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli mozete reci: 'Otkud sad ovo?' Reci: 'To je od vas samih.'« (Ali Imrân, 165) Sta je to sto su oni sami sebi prouzrokovali? Ocajavali ste i medjusobno ste se sporili. Pogrijesili ste nakon Mog uvidjaja u ono sto vi volite i cemu tezite. Neki od vas dunjaluk su voljeli. Dzennet je mjesto zadovoljstva, radosti, utjeha tuzi i odmaraliste za pravovjerne. Dusi je prirodjeno da ne voli zrtvovanje i bilo kakav rad i ustrajavanje u necemu, osim ako nije u pitanju ono sto ce joj olaksati poteskoce i potciniti joj sve zapreke i poteskoce koje joj se nalaze na putu. Onaj koji je svjestan nagrade on lakse podnosi poteskoce. On ide i zna ukoliko ne ustraje mimoice ga Dzennet prostran koliko nebesa i Zemlja. Sem toga dusi treba to sto ce je uzdignuti iz zemaljskog blata i uzdici je u visi svijet. Boziji Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, je pominjao Dzennet u situacijama kada je
trebalo da ucvrsti ashabe i ucini ih nepokolebljivima. U vjerodostojnom
hadisu stoji da je Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prosao
pored Jasira, Amara i njegove majke dok su u ime Allaha podnosili
poteskoce rekavsi im: »Strpite se o porodico Jasirova, ustrajte porodico Jasirova, odista je
dzennet vama mjesto obecano.« Takodjer je Boziji
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, govorio ensarijama: »Poslije moje smrti bicete suoceni s sebicnoscu. Budite strpljivi sve
dok se u Dzennetu ne sretnemo.« (Muttefekun 'alejhi) Tu je, takodjer, razmisljanje o stanju u kaburu, prozivljenju, polaganju racuna, pravednosti, sirat-cupriji i ostalim ahiretskim segmentima i stepenima. Pomen smrti, odnosno
prisjecanje na smrt stiti muslimana od propasti i cini da bdije na
Allahovim granicama ne prelazeci ih. Kada zna da mu je smrt bliza od
ramena, kaiseva njegovih nanula i da smrtni cas moze nastupiti svakog
momenta kako da ga onda njegova dusa zavede da pogrijesi ili da nastavi sa
devijacijama. Zbog toga je Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: »Mnogo spominjite smrt.« Metode i nacini ustrajnosti u islamu V dio Draga braco i sestre u nasoj lijepoj vjeri islamu. Nedavno smo govorili o nacinima i metodama ustrajnosti na putu islama, danas cemo govoriti o podrucjima u kojima covjek mora da bude ustrajan. Covjek lahko moze biti ustrajan u dobru, kada mu je stomak i dzep pun, kada nema nikakvih vecih problema. Ali prava ustrajnost dolazi do izrazaja tek onda kada su iskusenja u pitanju, kada covjeka snadju tegobe, muke i patnje, tada se pokazuju iskreni vjernici, i tada se pokazuju slabici, tada se pokazuje ko je islam prihvatio iskreno a ko neiskreno. Koliko li je samo bilo onih koji su mislili da su jaki, da su ustrajni u vjeri, ali su pod najmanjim tegobama pokleknuli i nisu ostali ustrajni. Iskusenja su ta koja prouzrokuju sve promjene na srcu. Kada srce i na javi i u potaji bude izlozeno iskusenjima tada razboriti, kod kojih je iman nastanio srce, ostaju nepokolebljivi i ustrajni.Covjek ima raznih iskusenja, neka su manja, neka su veca, neka su predvidiva, a neka nisu, neka su jednostavna a neka komplikovana itd. Postoje mnoga podrucja ustrajnosti i ovdje cemo ukratko navesti samo neka od njih. Jedno od prvih iskusenja jeste: Iskusenja
bogatstvom. Neki misle da covjek ne moze biti iskusan bogatstvom, da bogatstvo donosi samo dobro, da donosi bijesna auta, lijepe kuce, predivne baste i da ono nosi sa sobom samo uzivanje. Medjutim, oni koji tako misle varaju se, jer kako god Allah daje iskusenje covjeku putem siromastva isto tako ga moze iskusavati putem bogatstva. Allah Uzviseni kaze za one koji su se obavezali Allahu: »Ako nam Allah iz obilja Svoga dadne zaista cemo milostinju udjeljivati i bicemo odista, dobri. A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali skrti i okrenuli se. A oni i onako glave okrecu.« (Et-Tevbe, 75-76) Ima mnogo onih kojima je
Allah dao bogatstvo, kojima je otvorio vrata svojih blagodati, ali ima ih
koji su zaboravili da im je Allah dao sve to, i da ih Allah time iskusava.
Allah time zeli da vidi kakav ce covjek biti, da li ce i drugima dijeliti
kao sto je njemu Allah udijelio ili ce stisnuti svoje sake nedajuci nikome
nista. Od stvari kojima covjek moze biti
iskusan jeste i iskusenje putem trazenja ponosa i ugleda. Allah Uzviseni
kaze: »Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navece u zelji da naklonost Njegovu zasluze. I ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na ovome svijetu i ne slusaj onoga cije smo srce prema Nama nehajnim ostavili, koji strast svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti.« (El-Kehf, 28) O opasnosti ova dva iskusenja koja su naprijed pomenuta Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaze: »Nista nisu dva gladna vuka koja upadnu medju stoku (ovce) nanoseci joj stetu u odnosu na covjeka koji hlepi ugledu i bogatstvu na racun vjere. Sto znaci da ukoliko
covjek tezi za bogatstvom i ugledom tj. njegova teznja za bogatstvom i
ugledom je pogubnija i nanesi vecu stetu vjeri nego sto dva gladna vuka
nanesu stetu kada upadnu medju ovce. Zena i djeca kao iskusenje »I medju zenama vasim i djecom vasom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pricuvajte.« (Et-Tegabun, 14) Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.,:»Dijete je uzrokom bojazni, tvrdicluka i tuge.« Iskusenja putem
zlostavljanja, nasilja i nepravde. Ovo iskusenje je najbolje prezentovano u govoru Uzvisenog Allaha: »Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga sto su vjernicima radili. A svetili su im se samo zato sto su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga vjerovali, cija je vlast i na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu svjedok.« (El-Burűdz, 4-9) Buharija prenosi od Hababa,
radijallahu 'anhu, koji je rekao: »Zalili smo se Allahovom Poslaniku,
sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je bio u ogrtacu u hladu Ka'be, a on
je odgovorio: 'Prije vas covjek bi jednostavno bio odveden da u zenlji sebi iskopa
jamu i da u nju bude postavljen. Zatim bi bila donesena testera, koja bi
mu bila stavljena na glavu i koja bi ga raspolovila na dva dijela.
Cesljali bi ga zeljeznim cesljem, dok mu se ne bi odvojilo meso od kostiju.
I sve to ga nije odvratilo da napusti svoju vjeru.'« Dedzdzal kao iskusenje
Dedzdzal je najvece iskusenje koje uopste postoji. Poslanik s.a.v.s., kaze: »O ljudi otkako je Allah na Zemlji stvorio Adema i Havu nece biti goreg
iskusenja od Dedzdzala... A u
drugom hadisu kaze: „O
ljudi, robovi Allahovi, budite cvrsti i ustrajni, opisacu vam ga tako kako
ga nijedan poslanik prije mene nije opisao...« O fazama, stupnjevima ustrajnosti srca i posrtajima
pred iskusenjima Boziji poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaze: »Iskusenja
na srca navaljuju neprestano jedno za drugim Koje srce prihvati iskusenje
na njemu ostaje crna tocka, a ono srce koje odbije iskusenje na njemu
ostaje bijela tacka, sve dok se stvar ne svede na dva srca. Jedno je
bijelo poput Safe kojem nikakvo iskusenje ne moze nauditi dokle je nebesa
i Zemlje. Drugo je crno potamnilo kao uvehla sisarka naopako, ne moze
prepoznati dobro niti osuditi zlo i samo svoju strast slijedi.« Ustrajnost na samrtiNevjernici i razvratnici nijecu i odbacuju ustrajnost i u najtezim momentima tuge i nesrece i na samrti nisu u stanju izgovoriti kelimei-sehadet. Ovo su ocito predznaci loseg zavrsetka kao sto je primjerice jednom covjeku na samrti receno: »Izgovori La ilahe illallah.«, a on je micao glavom lijevo i desno odbijajuci da to izgovori.Jedan drugi ce na samrti izgovarati slijedece: »Ovo je dobar, skup komad, samo onaj koji ga kupuje je jeftin.« Treci je, opet, na samrti pjevusio arije ili tekst pjesme ili bi, pak, prizivao ono u sta je zaljubljen. To je zato sto su ih stvari poput ovih na dunjaluku odvratile od spominjanja Allaha. Kod takvih osoba se primjecuje crnilo na licu, smrdljiv zadah na samrti ili okretanje od kible u casu kada im duse napustaju tijelo. Moc i snaga jedino pripadaju Allahu. Sto se tice onih koji su na pravome putu, Allah ce takve na samrti podrzati u ustrajnosti i nepokolebljivosti i oni ce izgovoriti kelimei sehadet. Kod onih koji su na pravome putu kada umiru primjetna je radost na licu ili lijep miris ili pak odredjene vrste lijepih predznaka i nagovjestaja koji vesele i raduju. Ovo je primjer jednog od onih kojima Allah u nastupu smrti daje podrsku u ustrajnosti. Radi se o Ebu-Zerr'u er-Raziju jednom od imama strucnjaka za hadis. Ovo sto slijedi je kontekst njegove price. Ebu-Dza'fer Muhammed b. Ali pisar Ebu-Zerrr'a kaze: »Dosli smo kod Ebu-Zer'a u Masheran, a Ebu-Zerr je bio na samrti. Kod njega su bili Ebu-Hâtim, B. Vareh, Munzir b. Sazan i dr. Pomenuli su hadis koji govori o saptanju, podsticanju, a koji glasi: 'Oni koji su na samrti podsticite da izgovaraju La ilahe illallah.' Postidjeil su se da podsticu Ebu-Zerr'a da izgovara sehadet. Rekli su: 'Hajdemo se prisjetiti hadisa.' B. Vareh je poceo: 'Pricao nam je Ebu-Asim, pricao nam je Hamid b. Dzafer od Saliha. Izgovorio je 'ibnu ebi' – sin mog oca i tu zastao. Ebu-Hatem ce reci: 'Pricao nam je Bundar, pricao nam je Ebu-Asim, pricao nam je Abdul-Hamid od Ibn Dza'fera, a on od Saliha i tu je zastao. Ostali su sutjeli. Ebu-Zerr' premda na samrti otvorio je oci i poceo izgovarati: 'Pricao nam je Bundar, pricao nam je Ebu-Asim, pricao nam je Abdul-Hamid od Saliha, sin mog oca Arib od Kesir b. Murreta, a ovaj od Mu'aza b. Dzebela koji kaze da je Boziji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Cije posljednje rijeci budu La ilahe illallah uci ce u Dzennet.' To je izgovorio i ispustio dusu, Allah mu se smilovao. « O ovakvima Allah, dzelle sa'nuhu, kaze: »Onima koji govore: 'Gospodar nas je Allah', pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne zalostite, radujte se dzennetu koji vam je obecan.'« (Fussilet: 30)
|
Metode i nacini ustrajnosti II dio Metode i nacini ustrajnosti III dio |
|||||||||||||||||||||||
