|
Draga braćo i sestre u imanu i islamu.Ummet islama je kroz svoju dugu historiju bio iskušavan raznim nedaćama, problemima, bolestima i fitnelucima. Neki od njih su dolazili sa strane, od drugih, a neki su dolazili od nas samih. Jedna od velikih bolesti sa kojima se naš ummet suočavao a i dan danas se suočava dolazi od nas samih, veoma je teška i opasna, ali na sreću je izlječiva, ta bolest se zove lijenost. Ovdje ne mislim govoriti o lijenosti u našem svakodnevnom životu, nego želim da govorim o lijenosti u vjeri. Naši dobri prethodnici su doista bili vrijedni, nisi se prepuštali lijenosti, nego su radili za ovu vjeru, širili znanje, učili, radili i borili se. Da nije bilo njihove svakodnevne aktivnosti na širenju islama ne bi se islam tako rasprostranio. Da nisu marljivo prionuli učenju Kur'ana i njegovoj primjeni ne bi zasigurno postali najbolji ummet. Da su samo sjedili i ljenčarili ne bi danas imali ogromno naučno blago ukoričeno u milione knjiga, istraživačkih djela i radova. To su bili ashabi, tabiini i oni koji su ih slijedili u dobru. Međutim, šta je sa nama? Da li smo i mi ovako aktivni kao što su bili naši dobri prethodnici? Naš Poslanik alejhissalatu vesselam je molio Allaha da ga sačuva između ostalog i od lijenosti znajući koliko je lijenost pogubna i opasna za vjeru. Resulullah je vidio u džamiji jednog ashaba zvanog Ebu Umame zabrinuta i tužna, te ga upita: ألا أعلمك كلاماً إذا قلته أذهب الله تعالى همك و قضى دينك؟ قل إذا أصبحت و إذا أمسيت: اللهم إني أعوذ تك من الهم و الحزن و أعوذ بك من العجز و الكسل و أعوذ بك من الجبن و البخل و أعوذ بك من غلبت الدين و قهر الرجال. Hoćeš li da te poučim riječima koje, ako ih budeš izgovarao, Allah će od tebe odagnati brige i pomoći ti da vratiš dugove?- Hoću Allahov Poslaniče, - odgovori Ebu Umame. Tada mu alejhisselam reče: -Kada osvaneš i kada omrkneš prouči ovu dovu: Gospodaru, Tebi se utječem da me sačuvaš od brige i tuge, da me sačuvaš od nemoći i lijenosti, da me sačuvaš od straha i škrtosti, te da me sačuvaš od dugova da me ne pritisnu, i od ljudi da mi zlo ne nanesu. (Ebu Davud) Sve ove navedene stvari od kojih je Poslanik tražio da ga Allah sačuva od njih sprečavaju čovjeka da se posveti svom Gospodaru onako kako treba. Ako je čovjek u velikoj brizi i tuzi teško se može skoncetrisati na namaz, na dovu, pa čak ne može razmišljati ni o čemu drugom nego li o svom problemu koji ga tišti. Zatim od stvari koje sprečavaju čovjeka da se posveti svojoj vjeri su nemoć i lijenost. Nekada čovjek ima priliku da učini hajr, ali ga spriječi ili nemoć ili lijenost, a lijenost nije ništa drugo do li pomanjkanje interesa za vjeru. Govoreći o nemoći i lijenosti uviđamo kako ima ljudi koji žive ili u perfektu tj. prošlosti ili oni koji žive u futuru tj. budućnosti. Oni koji žive u prošlosti kako bi opravdali svoju ličnu lijenost ponose se onima koji su prije bili pa tako kažu: Moj dedo je bio hadžija, moj pradjed je bio kadija, moj babo je bio mujezin itd. Ovi se ponose i kite tuđim zaslugama, mada oni sami niti su hadžije niti kadije niti ulaze u džamiju. Ništa manje pogubna grupa za islam od ove prve nije ova druga koji žive u budućnosti. Tu grupu čujemo kako pravda svoj trenutni nemar prema vjeri sljedećim riječima: Ja ću ako Bog da kada dođem u penziju prihvatiti se džamije, namaza i vjere. Ja ću ako Bog da kada završim neke poslove otići na hadž. Ja ću ako Bog da uraditi ovo ili ono, itd... I ova grupa je opasna sama za sebe, i ako dragi brate i sestro pripadaš jednoj od ove dvije grupe čuvaj se. Oni što govore da će u budućnosti učiniti nešto za sebe, varaju se i ujedno zaboravljaju da starost donosi sa sobom nemoć i što bi se pregeo na ruku ili pao na sedždu neće moći jer kičmeni pršljenovi su oštećeni. Ovo me podsjeća na momenat kada Allah na Sudnjem danu izvede sve ljude i naredi im da učine sedždu. Vjernici koji su uvijek živjeli u prezentu tj. sadašnjem vremenu. Koji nisu čekali neko «bolje vrijeme», koji su vodili računa da svaki namaz u njegovo vrijeme obave, a ne da ga u starosti naklanjavaju, oni će sa lahkoćom i radošću pasti pred Allaha na sedždu, ali oni koji su živjeli od prošlosti svojih nena i deda, kao i oni koji su živjeli od pustih želja koje će ko biva ostvariti u budućnosti, Allah će učiniti da će se njihova kompletna kičma pretvoriti u jedan pršljen, željeće da učine sedždu, ali neće moći. Zbog svega ovoga ne budimo lijeni, ne odgađajmo namaze, ne živimo od prošlosti niti od neizvjesne budućnosti za koju ne znamo hoćemo li je dočekati, nego budimo Allahovi robovi svakog dana, svakog sata, minute i sekunde. Resulullah je pored ovih stvari molio Allaha da ga sačuva od škrtosti i straha kao i od dugova da ga ne pritisnu pa da mora samo da misli kako će dugove da vrati, kao i da ga sačuva od ljudi i njihovog zla kako ne bi bio prisiljen raditi ono što Allah ne voli. Šta mislite čega se Poslanik s.a.v.s., bojao za svoj ummet? Poslušajmo sljedeći hadis kako bi saznali odgovor. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,: أخشى ما خشيت على أمتي: كبر البطن و مداومة النوم و الكسل. Najviše čega se bojim za svoj ummet je: veliki stomaci, pretjerano spavanje i lijenost. (Daru Kutni) Poslanik se nije bojao nikakvog vanjskog neprijatelja, niti nekih fizičkih bolesti, Poslanik se bojao za nas onih stvari koje mi sami sebi činimo. Naime pojava gojaznosti i velikih stomaka je jedan od predznaka Sudnjeg dana. Sudeći po broju gojaznih osoba u svijetu, a isto tako i u islamskom svijetu vidimo da se taj predznak već ostvario. Pretjerano spavanje prozrokuje lijenost, i kada se pitamo zašto je ummet islama koji je nekada imao vodeću ulogu u svijetu zaostao odgovor nam daje upravo ovaj hadis. Ummet je počeo da se gojazni, jelo se i pilo preko mjere, spavalo se po čitav dan, noći provodile u sijelima, pojavila se lijenost koja je ummet razorila i koja ga je umrtvila, drugi su poranili uzeli nauku u svoje ruke i sada po islamskom svijetu prodaju svoje proizvode. Koliku opasnost lijenost ima za vjeru govori nam i sljedeći hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s., gdje kaže: الزهد في الدنيا يريح القلب و البدن و الرغبة فيها تكثر الهم و الحزن و البطالة تقسِّي القلب. «Skromnost na ovom svijetu donosi srcu i tijelu mir i zadovoljstvo, a neumjerena žudnja brigu i tugu, dok lijenost i besposličarenje ubijaju srce i čine ga tvrdim». Nekad davno bio je jedan jaki drvosječa koji je tražio posao kod prodavača drva i dobio ga je. Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad. Iz tog razloga je drvosječa odlučio da radi najbolje šta može. Njegov šef mu je dao sjekiru i pokazao mu područje u kojem treba da radi. Prvog dana je drvosječa oborio 18 stabala."Čestitam", rekao je šef. "Nastavi tako!" Vrlo motiviran nakon šefovih riječi, drvosječa je pokušao još više slijedećeg dana ali je oborio samo 15 stabala. Trećeg dana je radio još jače ali je oborio samo 10 stabala. Dan za danom drvosječa je obarao sve manje stabala. "Mora da gubim snagu", pomislio je drvosječa. Otišao je šefu i izvinio se rekavši da ne razumije šta se dešava. "Kad si zadnji puta naoštrio sjekiru?" upita ga šef. "Naoštrio? Nisam imao vremena da oštrim sjekiru. Bio sam zauzet obaranjem stabala." Ovako je i u našim životima. Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naoštrimo sjekiru. "U današnjem svijetu, se čini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan. Zašto je tako? Da li smo možda zaboravili kako da ostanemo oštri? Nema ništa loše sa aktivnostima i teškim radom. Ali Allah ne želi da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u životu, kao da nađemo vrijeme za namaz, da čitamo... Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmišljanje, da učimo i rastemo, ali ne da pretvaramo slobodno vrijeme u lijenost. Ako ne nađemo vremena da naoštrimo sjekiru, postaćemo tupi, lijeni i izgubiti na efektivnosti. Sačuvaj nas Bože od nemoći i lijenosti, pomozi nam da budemo uvijek vrijedni i marljivi. Amin
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
