Lijecimo vlastite mahane

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, koji nam je poslao Casni Kur’an i koji nam je poslao svog miljenika Muhammeda s.a.v.s., da nam pokaze sta je pravi put a sta zabluda. Neka je salavat i selam na njega, na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino.

Ovih dana mnogo se govori o Islamu i muslimanima bilo to u pozitivnom ili negativnom svijetlu. Cak smo vidjeli da tih napada nisu postedjene ni najsvetije stvari muslimana, kao sto je to nas Poslanik s.a.v.s. Muslimani sirom svijeta su pokazali da su ovim cinom doista povrijedjeni i na razne nacine izrazili svoje neslaganje. Medjutim, ne smijemo zaboraviti jednu veoma bitnu cinjenicu, a to je da kad god uperimo prst da govorimo o nekome moramo prvo sebe preispitati da li smo mi cisti od onoga sto drugome prigovaramo. Naime, cinjenica je da je lakse govoriti o drugima i istrazivati njihove mahane i nedostatke nego li istrazivati vlastite. Ovo je prilika za sve nas da preispitamo same sebe, prilika da se priupitamo zasto nam se sve ovo dogadja? Zasto su muslimani u mnogim dijelovima svijeta obespravljeni? Zasto se vode ratovi upravo na podrucjima gdje zive muslimani? Zasto se ponizava Islam i njegove svetinje?

U svim ovim pitanjima koje postavljamo pred islamski ummet moramo traziti prije svega sebe. Moramo se zapitati sta sam ja kao pojedinac doprinio boljem ili gorem stanju svog ummeta?

Najlakse je traziti krivicu u drugima, a najteze traziti je u samom sebi. Ako krenemo od poznatog hadisa Allahova Poslanika s.a.v.s., kada kaze: Svi ste vi pastiri i svaki od vas je odgovoran za svoje stado, vidjecemo da svaki od nas ima odgovornost za stanje prije svega svoje porodice pa onda i za stanje svog ummeta.

Svaki od nas bi trebao da se pozabavi vlastitim mahanama, vlastitim nedostacima, propustima i slabostima, pa ako mu ostane vremena, a zasigurno da nece, onda moze voditi brigu o drugima.

Svaki od nas je duzan shodno svojim mogucnostima da popravlja svoje vlastite stanje, zatim stanje svoje porodice, zatim stanje svoje zajednice, zatim stanje svog ummeta. Allah Uzviseni kaze:

„Allah nece promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samog sebe, tj. onog sto nose u svojim dusama“.(Er-Ra’d, 11)

Zapitajmo se da li je stanje u nasim porodicama onakvo kakvo bi trebalo biti? Sta smo mi kao glava porodice ucinili na popravljanju vjerskog stanja? Da li se u nasim kucama klanja pet vakat namaza? Da li se uci Kur’an? Da li se konzumiraju haram jela ili pica? Da li znamo gdje nam djeca izlaze i s kim se druze? Da li smo ih odgojili u duhu Islama? Zapitajmo se da li dovoljno radimo za Islam, za nasu zajednicu, za nas dzemat? Zapitajmo se sta svaki od nas moze uciniti za dobrobit svih nas? Zapitajmo se koje su nase mahane, i slabosti pa da ih otklonimo i da sami sebe popravimo.

Mnogo je onih koji vjeruju da se musliman treba uklapati u savremene tokove zivota i time dokazati da je islam moguce prilagoditi novim trendovima. Ko to uspije smatra se uspjesnim i pametnim. Ko to nece ili ne umije, smatra se nesposobnim i nazadnim. Ovo pitanje ne bi trebalo postavljati da nije onih koji pod ovim ''uklapanjem'', zlonamjerno ili zbog neopreznosti, podrazumijevaju usvajanje prava i morala (citaj nepravde i nemorala) koji je u suprotnosti sa Serijatom i islamskim moralom. Ako se ima na umu nezavidna situacija u kojoj se muslimani danas nalaze, losi odnosi izmedju njih samih i iskusenja kroz koja prolaze oni koji istinski prihvate islam i praktikuju njegove propise, onda ce biti jasno zasto se vecina odlucuje za taj modernizam, kao lagahni put za upraznjavanje dunjalucke pohlepe uz prividni osjecaj pripadnosti islamu i laznu nadu u sretan ishod na Ahiretu. Njihova deviza je: Zasto rizikovati i zrtvovati kad se moze biti uspjesan musliman sa mnogo manje truda, te na ''pametan'' nacin Dzennet zasluziti? Mi moramo znati da je taj i takav put do Dzenneta, bez velikog zahmeta zapravo stranputica. U suri El-Ankebut stoji:

Misle li ljudi da ce biti ostavljeni ako kazu: ''Mi vjerujemo'', a da nece biti iskusani? Mi smo iskusali i one prije njih da bi Allah sigurno znao (ukazao) na one koji su iskreni i na one koji lazu. (Prijevod znacenja ajeta br. 2-3 sure El-Ankebut). Allah, s.v.t., otkriva kroz iskusenja ko su vjernici, a ko lazovi, i kako se ko ponasa kada ga iskusenje zadesi. On nam otkriva i sta je sa onima koji smatraju da je pametno danas ne biti pravi musliman, nego da treba pricekati neko drugo vrijeme, Allah Uzviseni za njih kaze:

„Allah ce sigurno licemjere i nevjernike zajedno u Dzehennemu sastaviti, one koji iscekuju sta ce s vama biti, pa ako vam Allah daruje pobjedu oni reknu: ''Zar nismo bili uz vas?'', a ako sreca posluzi nevjernike onda njima govore: ''Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?'' (Prijevod znacenja ajeta br. 140-141 sure En-Nisa).

Dakle, Pravi put je precizno odredjen Kur'anom i Sunnetom, a mi trebamo samo da tim putem krenemo, za njeg da se opredijelimo i da na njemu ustrajemo. Iskusenja koja nas na tom putu cekaju, a koja nam je Allah obecao moramo shvatiti kao ispite koje trebamo poloziti. Oni koji misle da ih mogu zaobici i to pokusavaju, zapravo, nisu odlucni i ustrajni jer za taj put nisu ozbiljno opredijeljeni. Oni zaboravljaju da Allah daje iskusenja zbog njih, da bi ih po njihovom ponasanju razotkrio. Zar se moze ocekivati da se ogromne nagrade kod Allaha mogu na jeftin nacin ili besplatno dobiti? Zar ljudi stvarno vjeruju da mogu udovoljiti istovremeno Allahu i nevjernicima i munaficima?

Poslanik, s.a.v.s., je Pravi put drukcije odredio kad je rekao: ''Ko ugodi Allahu ljuteci ljude On ce ga od ljudi zastiti.'' U drugoj predaji stoji: ''Allah je sa njim zadovoljan i ucinit ce da ljudi budu sa njim zadovoljni, a ko udovolji ljudima ljuteci Allaha oni nece moci nimalo od Allaha da ga zastite.''

Neko je upitao imama Safiju, Allah mu se smilovao: ''Ebu Abdullah, sta je bolje za covjeka: da mu bude data vlast i moc ili da bude iskusan nedacama?'' Odgovorio je: ''Nece mu biti data vlast i moc dok ne bude iskusan. Allah je iskusao Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, neka je na sve njih Allahov blagoslov i selam, pa kad su ustrajali spasio ih je, pomogao ih i dao im pobjedu i vlast.'' (El-Fewaid od Ibnul-Kajima, str.252).

Bez iskusenja covjek ne moze ocistiti dusu i ne moze se uzdici i pribliziti Allahu kao sto se zlato ne moze izdvojiti iz rude i ocistiti bez vatre. Sve sto insana zadesi od zla potjece ustvari od njegovog nefsa, tj. od njega samog. Vecina ljudi ne uspijeva jer se boji i cuva neprijatelja oko sebe, a sasvim je nemarna prema svome nefsu, tj. prema samom sebi, iako je svako sam po sebe najopasniji! Uzviseni je rekao: Sto te zadesi od dobra- to je od Allaha, a sto te zadesi od nedace- to je od tebe (tvog nefsa). (Prijevod znacenja ajeta br.79 sure En-Nisa). U hadisul-kudsijju kojeg prenosi Ebu Zerr od Poslanika, s.a.v.s., a on od svoga Gospodara, stoji: ''O robovi Moji, to su samo vasa djela koja cu sabrati, a onda vam prema njima platiti, pa ko nadje dobro neka zahvali Allahu, a ko nadje ono drugo neka ne kori nikoga osim sebe.'' (biljezi ga Muslim u Sahihu br. 2577). Ja Rabb, Ti nam pomozi da otklonimo od sebe vlastite mahane i nedostatke, pomozi nam da popravimo svoje stanje i stanje islamskog ummeta. Amin.