|
Ko hoće na hadž, neka požuri |
|
Zaista su prvih deset dana mjeseca Zul-hidžeta blagoslovljeni, odabrani i posebni. Allah se čak zaklinje tim danima govoreći:و الفجر. و ليال عشر.”Tako mi zore i deset noći”(El-Fedžr:1-2) Svi se mufessiri slažu da se izraz i deset noći odnosi na prvih deset dana i noći mjeseca Zul-hidžeta, zato je Božiji poslanik podsticao ashabe da pojačaju ibadet u tim danima i noćima. Obaviti hadž je jedan od temeljnih stubova islama, to je farz oko kojeg ne smije biti polemike, onaj ko zaniječe njegovu obaveznost prestaje biti musliman. Veoma je bitno kod hadža da se čovjek ne dvoumi mnogo i da nastoji što prije da donese nijjet, jer niko ne zna šta mu donosi sljedeća godina, da li će je dočekati živ i zdrav ili možda bolestan, ili čak kao rahmetlija. Zbog tog razloga je i hadis Allahova Poslanika upućen svima nama gdje kaže: „Onaj ko hoće da obavi hadž ili umru neka požuri“. Ovdje nas Poslanik savjetuje da ne odgađamo i da požurimo, kao što treba sa svim onim što je dobro požuriti i ne odgađati. Na hadž poziva nekoliko pozivača. Prvi od svih koji nas poziva na hadž jeste Allah Uzvišeni, zatim Ibrahim a.s., zatim Azrail i na kraju šejtan. U svojoj mudroj Knjizi Allah nam upućuje sljedeći poziv: „Ljudi su dužni u ime Allaha da hodočaste Njegovu kuću za one koji su u mogućnosti“. Zamislimo, Allah nas poziva i traži da mu se odazovemo. Kada te prijatelj pozove na sijelo, na svadbu, na akiku itd. dužan si da mu se odazoveš, a kako li je tek sa pozivam Uzvišenog Allaha. Odlazak na hadž je u stvari susret sa Allahom. I sama telbijja je u stvari odziv na Allahov poziv. Dok hadžije izgovaraju lebbejkellahumme lebbejke, oni govore odazivam ti se moj Bože odazivam. Mi kažemo da volimo Allaha, ali mu se nekako teško odazivamo. Mi kažemo da želimo susret sa Allahom, ali ostajemo na svojim mjestima. Mi kažemo da imamo nijjet da obavimo hadž, ali se za to ne pripremamo. Drugi pozivač na hadž jeste Ibrahim a.s. Dobro nam je poznata njegova priča vezana za izgradnju Kjabe, zatim njegova životna drama na Mini kada je trebao da žrtvuje svog sina Ismaila sa kojim je sagradio Kjabu. Nakon što je završio sa njenom izgradnjom Allah mu je naredio da pozove ljude da učine hadž. Ibrahim a.s., se okrenuo oko sebe, ali tu nije bilo nikog. Koga da pozovem, ko će čuti moj poziv pitao je Ibrahim a.s. Ti pozovi, reče mu Allah, a moje je da dostavim taj poziv do svih vjerničkih srca. I doista, taj poziv koji je Ibrahim a.s., uputio u dalekom, usamljenom prostranstvu pustinje gdje nije bilo žive duše, Allah je učinio da njegov poziv čuju oni koji su krenuli putem ka upotpunjenju svog Islama, koji su odlučili da se odazovu tom pozivu. Danas kada pogledamo vidjećemo da svake godine na hadž dolazi na milione muslimana iz cijelog svijeta. Oni su dakle čuli poziv Allaha, poziv Ibrahim a.s. i odlučili su da mu se odazovu. Treći pozivač koji poziva na hadž jeste melek Azrail. Naime mnogo je onih koji se odazovu Allahu, a među njima bude i onih koji se odazovu meleku Azrailu koga je Allah poslao da ga sačeka kod Bejtullaha, ili na Arefatu ili Mini ili u nekom hotelu Mekke ili Medine. Prisjetimo se da su prošle godine na stotine hadžija našle smrt na Mini prilikom bacanja kamenčića. Bilo ih koji su nastradali u hotelu koji se srušio. A prije neku godinu bilo je i onih koji su u poplavi izgubili živote. Samo Allah zna gdje će ko i kada će umrijeti. Ovo nas ne bi trebalo obeshrabriti, jer onaj ko preseli na Ahiret na ovakvom časnom putu, na ovim svetim mjestima, neka zna da je počašćen od Allaha, jer svi oni koji presele na Ahiret u Meki ili Medini se ukopavaju u tim časnim gradovima u kojima leže brojni ashabi, tabiini i mnogi drugi učeni ljudi. Četvrti pozivač koji poziva na hadž jeste šejtan, Iblis, neka je na njega Allahovo prokletstvo. Nekim ljudima se učini da su čuli poziv od Allaha, međutim, taj poziv dolazi od šejtana. Šejtan tim pozivom želi da unese nered, smutnju, fitneluk, i da mnogim drugima pokvari hadž. Allah kaže: „Onome ko se odluči hadž da obavi nek zna da nema ružnih riječi, nema psovke, nema svađe niti ima snošaja sa ženama dok traje hadž…“ Sve ove stvari, Allah je zabranio, i sve ovo navedeno može pokvariti hadž. Šejtan će nastojati da iskoristi ove stvari i da pokvari čovjeku hadž. Oni koji su bili na hadžu imali su priliku vidjeti kako se pojedine hadžije bezobzirno guraju na svim mjestima ne gledajući ko se nalazi pred njima. Šejtan koristi takvu priliku kako bi čovjek zaboravio na sabur i kako bi te naveo na ružne riječi ili misli. Oni koji se ružno ponašaju, koji nemaju sabura, koji zaboravljaju zbog čega su došli, njih je šejtan pozvao na hadž, a ne Allah. Po takvima se može primjetiti da njihov hadž siđe sa njih onog momenta čim skinu ihrame. Hadžija je sve dok je u ihramima, a čim skine ihrame automatski zaboravi gdje je bio i šta je radio, jer njegov odziv nije bio iskren i nije bio Allahu, nego šejtanu.
Ono što je bitno zapamtiti kod hadža jeste da svaki onaj ili ona ko hoće na hadž, mora biti hadžija prije odlaska na hadž. To znači da svoj moral, svoje ponašanje, mora tako da uskladi i da uljepša da mu hadž dođe kao završna etapa u upotpunjenju njegovog imana. Pogrešno je misltiti da hadž mijenja čovjeka preko noći, i da će čovjek samim time što će obaviti hadž riješiti se svega lošeg što ima pri sebi. Za hadž čovjek mora da se pripremi. Otići na hadž bez pet vakat namaza, bez posta, bez zekjata je apsurdno osim ako čovjek misli da učini potpunu teobu i da poslije hadža ima sve ovo navedeno. Zatim, otići na hadž, a ne odstraniti iz svog srca zlobu, mržnju, zavist, oholost, zluradost, ružan govor, laž, gibet i dr. stvari nema nikakvog smisla, jer sve gore navedeno će uticati da se sevapi od našeg hadža istope kao snijeg u proljeće, i onda se mora ponovo ići na hadž kako bi nas Allah očistio od grijeha. Pored svega navedenog, sa hadžom treba požuriti. Svaki dobar i vrijedan majstor neće ostaviti kuću nedovršenu, nego će gledati da tu kuću što je moguće prije dovrši. Tako isto i mi. Ako želimo da stavimo krov nad našom zgradom Islama tada moramo obaviti hadž. Bez hadža Islam svakog mogućnog muslimana je nepotpun. Ima ljudi koji smatraju da čovjek tek nakon što oženi sinove i uda kćerke, da tek onda može ići na hadž. Da mora imati ovo ili ono. Ili u pogledu žena da se žena nakon hadža mora pokriti itd. Svi ovi navedeni razlozi nemaju nikakve osnove. U onom momentu kada čovjek stekne uvjete za hadž tada je dužan da ga učini bezobzira oženio sinove ili udao kćeri. Zatim ženi je kako to Allah traži dužnost da bude pokrivena bezobzira otišla na hadž ili ne, a za našu mogućnost ili nemogućnost Allah najbolje zna. Molim Allaha Uzvišenog da nam omogući da zijaretimo Allahov časni Hram-Bejtullah, da se napojimo vode Zemzem, da činimo saj između Safe i Merve, da stojimo na Arefatu, da bacamo kamenčiće na Mini i da tavafimo oko Allahove kuće oko Bejtullaha. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
|
(c) 2004 I.K.C. Ulm |
Impressum |
21.12.2006 |