|
Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi na pravi put doista je upućen a koga u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., koji nije ostavio nijedno dobro djelo a da nas na njega nije uputio kao ni jedno loše djelo a da nas nije opomenuo. Neka je mir i spas na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do sudnjeg dana. Draga moja braćo u imanu i islamu. Ramazan je prošao i zasigurno u srcima vjernika ostavio svoj trag. Preporodio je naše duše, povećao nam iman, učinio nas boljim, jačim, čvršćim i strpljivijim. Naučio nas je kako da se držimo namaza, Kur’ana i džemata. U toku ramazana smo stekli i jedno svojstvo koje treba i poslije ramazana da njegujemo a to je ustrajnost. Naučili smo kako svaki dan da budemo ustrajni u postu, u namazu, u učenju Kur’ana, u zikru itd., postavlja se pitanje kako i na koji način da nastavimo biti ustrajni na putu dobra, kako da spriječimo ponovno sabljenje imana nakon što smo ga uzdigli na određeni nivo? Zbog ovih razloga od danas ćemo početi govoriti na temu “Kako biti ustrajan” gdje ćemo ponuditi odgovore bolje rečeno propisati recept za ustrajnost pa ko ga bude primjenjivao uz Allahovu pomoć će uspjeti. Prije nego počenem govoriti o ustrajnostima navešću vam nekoliko primjera neustrajnosti. Navešću kao primjer jednog mladića koji je u ramazanu otkrio ljepotu islama i slast pobožnosti i imana. Otkrio je da je pobožnost lijepa stvar koja daje smisao životu ali ubrzo mu se dešavaju neke stvari koje ga sprečavaju da bude ustrajan. Tako recimo vidi loše ponašanje pobožnog čovjeka koji redovno dolazi u džamiju te na to kaže:”Takvi su oni koji su pobožni.” Ili recimo jedan drugi primjer kada ode u džamiju pa mu ukradu nove cipele a on odmah kaže: “Da nisam došao u džamiju ne bi mi cipele ukrali.” Ili ima i onih koji kažu: “Radio sam sa jednim čovjekom koji je prakticirao vjeru. Nije mi se svidjelo njegovo ponašanje i odnos prema ljudima. Od tada ne želim biti pobožan.” Ne smijemo sebi ovo dozvoliti. Ne smijemo se zaustaviti i prestati vjeru prakticirati zbog drugih, jer jedna osoba ili čak jedna grupa ljudi ne može predstavljati ovu uzvišenu vjeru. Alija r.a., kaže: “Ljude raspoznajemo prema istini a ne raspoznajemo istinu prema ljudima.” Znači: Možeš mjeriti samo ponašanje i odnos ljudi prema istini i vjeri…Vjera je ta koja određuje postupke ljudi i odvaja dobre od loših, a ne obratno. Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu upućivali pa ih ostavili koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. Allah o takvima kaže sljedeće: وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ذٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ “Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11) Vallahi ovaj ajet kao da govori nama i mnogima oko nas, jer koliko smo vidjeli ljudi koji su smireni, vedri raspoloženi i imaju o Allahu najljepše mišljenje, ali čim ga snađe neka nevolja počinje govoriti loše o Allahu, kako je Allah nepravedan itd. Onaj ko ovako čini gubi i dunjaluk i ahiret. Isto tako možemo vidjeti ljude koji se posvećuju vjeri, ibadetu, čini dobra djela, ponizno upućuje dove jer želi da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da mu ostvari. Kao npr., prije ispita, polaganja vozačkog testa, kada moli Allaha da ga obogati, kada moli da se oženi i nakon što mu Allah udovolji njegovoj želji počinje da slabi njegova privrženost vjeri, životne obaveze ga obuzimaju i ustrajnost prestaje. Ima i onih koji obećaju Allahu da će intezivirati svoje ibadete, da će i klanjati i postiti i zekat davati pa čak i hadždž obaviti samo ako Allah podari ono što traži. Pa tako neki kažu:”Ako me Allah izliječi od te bolesti, ja ću ako Bog da na hadždž otići.” Ili ima i onih koji kažu: “Ako mi Allah dijete izliječi i spasi ga smrti ja ću redovno svaki namaz klanjati.” Ovakvih i sličnih primjera imamo na sve strane. Međutim, ima onih koji kada to postignu zaborave na dato obećanje Allahu, zato Allah spominje tu skupinu da ih upozori na pogubnost takvog djelovanja. Allah kaže: وَمِنْهُم مَّنْ عَاهَدَ اللَّهَ لَئِنْ آتَانَا مِن فَضْلِهِ لَنَصَّدَّقَنَّ وَلَنَكُونَنَّ مِنَ الصَّالِحِينَ „Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!" فَلَمَّا آتَاهُم مِّن فَضْلِهِ بَخِلُوا بِهِ وَتَوَلَّوا وَّهُم مُّعْرِضُونَ “A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a oni ionako glave okreću.”(Et-Tevbe, 75-77) Ovo je zaista ružna slika, zato ne dozvolimo samima sebi da nam se to desi i da budemo od ove skupine koju Allah spominje po ovako lošem svojstvu. Postoje i ljudi koji prakticiraju vjeru pa zbog toga trpe neprijatnosti. Kako to? Zbog silne radosti, revnosti i sreće zbog prakticiranja islama, on pokušava ljudima prenijeti ta osjećanja i govoriti o vjeri. Oni mu odgovaraju izbjegavanjem, uvredama i pdsmijehivanjem. Rođaci pokažu dosadu i uzemirenost u njegovom društvu pa počnu govoriti kako ovaj ne zna ni o čemu drugom govoriti nego samo o vjeri. Stani malo da pričamo o autima, kućama i stanovima, da pričamo kako ćemo pare obrtati gdje ćemo odmor provoditi. Tako kada uvidi njihovu nezainterisaranost za vjeru i on sam prestaje biti ustrajan. Tako imamo djevojaka i žena koje počnu nositi hidžab, oblače se onako kako vjera nalaže, ali na poslu ili školi doživljavaju uvrede zbog marame i zato prestaju biti ustrajne. A gdje je čvrstina imana? Gdje je iskrenost u riječima: “Vjerujem u Allaha? O ovakvim Allah kaže: وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ وَلَئِن جَاءَ نَصْرٌ مِّن رَّبِّكَ لَيَقُولُنَّ إِنَّا كُنَّا مَعَكُمْ أَوَلَيْسَ اللَّهُ بِأَعْلَمَ بِمَا فِي صُدُورِ الْعَالَمِينَ “Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" - a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna.”(El-Ankebut, 10) Zaboravljamo kakve je patnje doživljavao Allahov Poslanik s.a.v.s., na putu pozivanja u islam? Uprkos svemu, nije ustuknuo; njegov žar se nije ohladio, kao ni ljubav prema Allahovoj vjeri i uputi. Govorio je: “Gospodaru moj, oprosti mom narodu, oni ne znaju.” (Imam Ahmed, Musned, 1/441) Nastavljao ih je pozivati čistim srcem i čvrstom namjerom. Veoma je opasno kada čovjek izgubi osjećaj slasti imana, tako da obavlja ibadete bez radosti i njegovi ibadeti su postali čista rutina, mehaničko pregibanje koje ne ostavlja traga na njegovom srcu. O takvima Allah govori u Kur’anu te kaže: أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ الْحَقِّ وَلَا يَكُونُوا كَالَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلُ فَطَالَ عَلَيْهِمُ الْأَمَدُ فَقَسَتْ قُلُوبُهُمْ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَاسِقُونَ „Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici.” (El-Ankebut, 16) Ashabi kada su čuli ovaj jet, počeli su plakati od straha i stida. A šta bismo trebali mi raditi? Gdje je naša skrušenost i šta je sa našim imanom? Ja Allah, Ti nas učini od onih koji će biti ustrajni na putu dobra. Amin. Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi na pravi put doista je upućen a koga u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., koji nije ostavio nijedno dobro djelo a da nas na njega nije uputio kao ni jedno loše djelo a da nas nije opomenuo. Neka je mir i spas na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do sudnjeg dana. Draga moja braćo u imanu i islamu. Na prethodnoj hutbi smo započeli govoriti o temi ustrajnost i kako i na koji način biti ustrajan. Spomenuli smo nekoliko primjera neustrajnosti kao i razloge zbog čega neki ne ustraju na putu činjenja dobrih djela. Danas nastavljam dalje govoriti o istoj temi gdje ću navesti načine kako da budemo ustrajni. Prvi korak koji vodi ka ustrajnosti jeste ispravno razumijevanje islama; jer onaj ko ispravno razumi islam neće ga lahko napustiti niti će olahko padati u grijehe. Drugi korak jeste čitanje životopisa dobrih, ustrajnih vjernika i Poslanika; zatim poučnih priča o ljudima jake volje, visokih ambicija, razboritih misli. A prije svega iščitavanje životopisa našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže: وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ وَجَاءَكَ فِي هٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ “I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120) Treći korak jeste intezivno spominjanje Allaha, a posebno riječi la ilahe illellah. Poslanik a.s., je govorio: “Obnavljajte svoj iman.” Upitaše ga: “Allahov Poslaniče, kako ćemo obnavljati iman?” “Što češće izgovarajte ‘la ilahe illellah’”
Četvrti korak ka ustrajnosti jeste strpljivost. Allah dž.š., od nas traži da pomognemo samima sebi putem strpljenja i putem namaza, te nam kaže: „Pomozite sebi strpljenjem i namazom.“ Pored strpljenja moramo biti posvećeni intezivnom ibadetu koji predstavlja svjetlo koje nas vodi i obasjava naš put, daje nam pravac i smisao našim životima. Primjećujemo da oko nas ima ljudi koji su ustrajni iako nisu muslimani. Uzmimo za primjer Gandija koji je nevjerovatno bio ustrajan sve dok nije ostvario svoj cilj iako je bio sa aspekta vjerovanja u zabludi. Ili uzmimo za primjer ljude nemuslimane koji počnu da uče arapski jezik te ustraju u tome i godine i godine provedu učeći jezik Kur'ana, ali ne zbog Kur'ana. A mi iako imamo veći cilj, iako učimo arapska slova kako bi učili Kur'an iako za svaki harf koji proučimo imamo deset sevapa mi se tako olahko predajemo i prenemažemo govoreći da je teško, da nemamo vremena ili da nismo jednostavno sposobni. Šta je dakle razlog nečijoj ustrajnosti??? Tajna leži u tome što čovjek jasno definira svoj cilj ka kojem stremi. Ili što bi kod nas rekli: Zna šta hoće. Uz jasan cilj kao i primjenu navedenih koraka i mi možemo biti ustrajni. Pored svega navedenog imamo i nekoliko faktora koji vode ka ustrajnosti, prvi faktor je svakako dova. Dova je traženje pomoći od Allaha. To je srž ibadeta. Značaj i važnost dove ne smijemo potcjenjivati, jer je ona veoma učinkovito oružje vjernika. Niko od nas ne bi mogao biti ustrajan i izdržljiv u bilo kojem ibadetu da nas Allah ne pomaže, jer se Allah odaziva na naše dove a da toga uopšte nismo ni svjesni. Pomoć je kod Allaha. Ustrajnost je kod Allaha. Ako želiš da budeš ustrajan u životu kao i prilikom smrti moli Allaha. Allah usađuje postojanost i čvrstinu u srca vjernika te kaže: إِذْ يُوحِي رَبُّكَ إِلَى الْمَلَائِكَةِ أَنِّي مَعَكُمْ فَثَبِّتُوا الَّذِينَ آمَنُوا سَأُلْقِي فِي قُلُوبِ الَّذِينَ كَفَرُوا الرُّعْبَ فَاضْرِبُوا فَوْقَ الْأَعْنَاقِ وَاضْرِبُوا مِنْهُمْ كُلَّ بَنَانٍ „Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.“(El-Enfal, 12) Čak i u kaburu, nakon smrti, čovjeku je potrebna ustrajnost. Allahov Poslanik s.a.v.s., je nakon što bi ukopao nekog ashaba stao pored kabura i govorio: „Tražite oprost za vašeg brata. Molite da bude ustrajan, jer njega sad ispituju.“ (Taberani, El-Mu'džem Es-sagir, 7/7179) Pitali su Ummu Seleme, r.a., Poslanikovu suprugu: „Koju dovu je Poslanik s.a.v.s., najviše učio?“ Ona odgovori: „O, Ti, Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“ Kada sam ga upitala zašto toliko često uči ovu dovu, odgovorio je: „Doista su srca između dva Allahova prsta i On njima upravlja kako hoće.“ Zatim je proučio ajet: رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Ali Imran, 8) Ummu Seleme nastavlja : „Od tada sam svakog dana upućivala dovu: „O, Ti, Koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“ Drugi faktor kako bi ostali ustrajni jeste druženje sa dobrim ljudima. Druženje sa onima koji se posvećuju ibadetu koji nas podsjećaju na Ahiret, koji nas savjetuju na dobro, koji nam preporučuju ono što je istina i koji nas tješe da budemo saburli. Allah kaže: وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28) Najbolji primjer kako loše društvo ostavlja negativan utjecaj jeste primjer Ukbe bin Muita koji je prednjačio u zlostavljanju Allahovog Poslanika a.s., a ubijen je kao nevjernik u bici na Bedru. Ukbe je čak sjedio sa Poslanikom a.s., i složio se sa učenjem islama i umalo nije prihvatio tu vjeru. Otišao je svom dobrom prijatelju Ebu Džehlu i to mu saopštio, a ovaj mu reče: „Nećeš sačuvati prijateljstvo sa mnom sve dok ne odeš i pljuneš Muhammedu u lice.“ I taj glupi neznalica tako i uradi te izgubi i dunjaluk i ahiret zbog svog bliskog prijatelja. Zatim od stvari koji vode ka ustrajnosti jeste konstantan rad za islam bez govorenja ja sam svoje uradio neka mlađi rade. Naš rad za islam se završava tek onda kada nas polože u kabur. I posljednji faktor jeste pridržavanje Allahove Knjige kroz čitanje, učenje napamet, i putem primjene u našim životima. Molim Allaha da nas učini od onih koji će biti ustrajni u svojoj vjeri, koji će stalno raditi za islam i dobrobit muslimana širom svijeta. Amin.
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||
.png)
