Hutbe u I.K.C. Ulm-Imam Bilal ef. Hodzic

Jezik vodi ka Dzennetu ili Dzehennemu

Home

O nama

Historijat

Aktivnosti

Fotogalerija

Lokacija

Kontakt

Islam

Hutbe

Predavanja

Vjeronauka

Mudrosti

Kaligrafija

Interesantno

Kviskoteka

Razonoda

Korisno

Sufara online

Vaktija

Vasi tekstovi

Islam

Poezija

Price

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?  
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

     Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, koji nam je poslao Casni Kur’an i koji nam je poslao svog miljenika Muhammeda s.a.v.s., da nam pokaze sta je pravi put a sta zabluda. Neka je salavat i selam na njega, na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino.

     Hvala Allahu koji je covjeka u najljepsem obliku stvorio i uspravnim ucinio, svjetlom imana nadahnuo i njime ukrasio i uljepsao, rjecitoscu poducio i njome odlikovao, te jezikom obdario da njime izrazava ono sto mu je u srcu i razumu.

     Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i cudesa Njegova stvaranja. Po velicini je mali organ, a po pokornosti i grijesenju jako velik, jer se dvije krupne stvari: vjerovanje i nevjerstvo, kao najvece dobro djelo i najveci grijeh, pokazuju, upravo, preko jezika.

     Covjek svojim jezikom moze zaraditi ili dzennet ili dzehennem. Moze biti pokoran Allahu ili nepokoran. Moze da ga velica i uzdize ili da ga vrijedja i omalovazava. Covjek svojim jezikom moze da ucini mnogo dobra, a moze i puno zla. Moze da iskaze svoje osjecaje, da ublazi neciju bol, tugu, ali moze i da nekoga povrijedi, da ga naljuti i da ga omalovazava. Jezik je braco draga i sestre, mac sa dvije ostrice.

     Onoga ko se slatkorjecivosti prepusti, pa ne vodi racuna sta govori i jeziku uzdu popusti, sejtan voda kuda hoce, dok ga na rub provalije ne dovede i u propast ne gurne. Ljude u Vatri na noseve njihove, nece nista drugo odvesti do jezici njihovi. Od zla jezika svoga sacuvace se samo onaj ko ga zauzda uzdom imana i pusti da govori samo ono sto ce mu koristiti i na ovom i na buducem svijetu.

     Koliko li je samo bespotrebnog govora koji nikome ne koristi, ali covjek se i ne osvrce na to niti na grijehe koje cini njegov jezik. U hadisu koji prenosi Mu'az, r.a., kada je upitao Allahova Poslanika s.a.v.s., zar ce ljudi biti kaznjavani za ono sto govore, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: “Zar ce ljude u Vatri na lica njihova – ili je rekao: 'na noseve njihove' – ista drugo oboriti do ogovaranje njihovo?!” ( El – Tirmizi, Ibn Madze, El Hakim, hasen sahih).
     Covjek svojim rijecima i djelima sije dobra ili losa djela, cije ce plodove na Sudnjem danu poznjeti. Ko svojim rijecima i djelima bude posijao dobro, poznjece pocast, a ko svojim rijecima i djelima bude posijao zlo, poznjece kajanje. Smisao hadisa koji prenosi Mu'az je da ce najvise ljudi u Vatru uci zbog njihova jezika, jer u grijeh govora ulazi i – kod Allaha (dz.s.) najtezi grijeh – sirk (visebostvo). U njega spada i govoriti o Allahu ono sto se ne zna, sto je opet blisko sirku, zatim: lazno svjedocenje, sihr, klevetanje, laz, ogovaranje, prenosenje tudjih rijeci i drugih malih i velikih grijeha koji su obicno sa njim povezani ili na njega navode.

     Koliko li je samo velikih grijeha povezano sa jezikom!? Covjek cini sirk najprije rijecima. Lazno svjedoci koristeci svoj jezik. Sihr se cini isto tako jezikom, jer sihirbaz se mora zakleti sejtanima i izgovoriti rijeci sihra da bi napravio sihr. Zatim koliko li je samo klevetnika, podrugljivaca koji se rugaju vjernicima i vjernicama. Najcesci grijeh kod ljudi je laz, a najlakse je slagati upravo jezikom. Nasa sijela i druzenja rijetko kad prodju bez ogovaranja koje mi opet cinimo jezikom. A cim se ogovara tu je i prenosenje tudjih rijeci. Kada covjek o svemu ovome razmisli dodje do zakljucka da mu je bolje da suti nego svasta da govori, jer ce svaka nasa rijec biti zapisana i kod Allaha vagana.

     S tim u vezi nas Poslanik s.a.v.s. je izrekao mnogo hadisa koji upucuju na pohvalnost sutanja.

- U hadisu koji prenosi Sufjan b. 'Abdullah es-Sekafi stoji da je rekao: “Upitao sam: Allahov Poslanice, cega se za mene najvise bojis? – pa je pokazavsi na svoj jezik, rekao:  'Ovoga”( Et– Tirmizi)
- U poglavlju o imanu, u Buharijinoj zbirci vjerodostojnih hadisa, navodi se da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Musliman je onaj od cijeg su jezika i ruku mirni
drugi muslimani.”
( El Buhari )

     Kako divna definicija za sve nas. Ima mnogo onih koji za sebe tvrde da su muslimani, ali niko od njegovog jezika nema mira ni komsija, ni zena, ni djeca, ni kolege, svi su bihuzur od njega. Ako su ljudi mirni od tvog jezika, ne kleveces ih, ne iznosis njihove mahane, ne ogovaras ih, na lazes na njih, ne prenosis tudje rijeci ni njemu ni od njega, onda si musliman. Ako neceg od ovoga ima pri tebe gledaj da ocistis svoju dusu od toga.

A u drugom hadisu kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.:

- Od 'Ukbe b. Amira, r.a., se prenosi da je rekao: “Upitao sam: Allahov Poslanice, u
cemu je spas?, pa je rekao: 'Obuzdaj svoj jezik!”
( El – Tirmizi )

- Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takodjer, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka
govori (samo) istinu, ili neka suti!”
( El – Buhari, Muslim) Ovo je jedan od primjera
jezgrovitosti Poslanikova, s.a.v.s., govora. U njemu se naredjuje da se – kada se o
dobru radi – govori, a da se u suprotnom suti. Govor moze biti: ili koristan, pa je u
tom slucaju naredjeno da se govori, ili stetan, pa je u tom slucaju naredjeno da se suti.
Uzviseni Allah veli: On ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan Onaj
koji bdije. ( Kaf, 18.).
- Od Sehla b. Sa'da se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko mi garantira
za ono sto je izmedju njegovih vilica i ono sto je izmedju njegovih nogu, garantiram mu
Dzennet.”
( El – Buhari, El – Tirmizi). Tj. ko prema svome jeziku ispuni obavezu – govoreci ono sto treba i presutkujuci ono sto ga se ne tice – s jedne, i prema svome spolnom organu – koristeci ga u dozvoljenim, a cuvajuci od zabranjenih stvari – s druge strane, ja mu garantiram Dzennet. Ibn el-Bettal je rekao: “Ovaj hadis potvrdjuje da su jezik i spolni organ dva najveca iskusenja na ovome svijetu. Ko se sacuva njihova zla, sacuvao se najveceg zla.” Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je cuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Doista rob, i ne misleci sta znaci, zna izgovoriti rijec zbog koje ce propasti u Vatru dublje nego sto je razdaljina izmedju istoka i zapada.” ( El – Buhari, Muslim )
     Sejh 'Izzuddin b. 'Abdusselam kaze da se pod njima misli na onoga ko izgovori rijec ne razmisljajuci o tome da li je ona lijepa ili ruzna i dodaje: “Covjeku je zabranjeno govoriti ono za sto ne zna da li je lijepo ili ruzno.” En-Nevevi kaze: “ U ovome hadisu se podstice na cuvanje jezika. Zato onaj ko zeli nesto kazati, prethodno treba dobro razmisliti, pa ako vidi da u tome ima koristi, kazace, a ako ne, onda ce se od govora suzdrzati.”

Pomozi nam ja Allah da se sacuvamo od suvisnog i bespotrebnog govora, neka nasi jezici samo govore ono sto je dobro i sto je korisno. Amin.

     

   

 

 
 

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

22.02.2006