|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, naša djeco i omladino.
Rekao je Poslanik s.a.v.s., svojim ashabima: “Svakom od vas je određeno njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu. Pa zašto onda da radimo?-upitaše ashabi. Radite-reče Poslanik- i borite se za ono vaše mjesto u Džennetu”. Iz ovog hadisa razumijevamo da Allah zna za svakog od nas gdje će završiti da li u Džennetu ili u Džehennemu, ali mi ne znamo i zbog toga mora da se borimo da zaslužimo Džennet.
Gledajući oko sebe stičemo dojam da ljudi veoma malo razmišljaju šta će sa njima biti kada njihova duša napusti tijelo. Zatim, primjećuje se da ljudi toliko rade za ovaj svijet i grade se vile i palače kao da će ljudi u njima vječno ostati, a znaju da neće.
Uzvišeni Allah nas doziva sljedećim riječima: “I požurite ka oprostu od vašeg Gospodara i Džennetu čija je širina koliko između nebesa i Zemlje i koji je pripremljen za one koji se iskreno Allaha boje”.
Požuriti ka oprostu i ka Džennetu je za sve nas dužnost, jer ovdje u ovom ajetu Allah nam to naređuje, ali pored svega toga vidimo kako pojedini ljudi žure ali ne ka Džennetu nega ka Džehennemu.
Iz sljedećeg kazivanja koje se desilo za vrijeme Resulullaha ćemo najbolje vidjeti kako se istinski zaljubljenici u Džennet za njega stvarno bore i kako im nije žao i ono što najviše vole žrtvovati na Allahovom putu kako bi zadobili Džennet i njegove ljepote.
Hajde bolan prodaj siročetu palmu, ili mu je pokloni. Neću,-reče ovaj- neću da mu je prodam. Poslanik je šutio jedno vrijeme, te mu se ponovi obrati i reče mu: Hajde bolan prodaj siročetu palmu, ili mu je pokloni. Ne, neću mu je ni prodati niti ću mu je pokloniti. Poslanik je ponovo zašutio ne bi li se ovaj predomislio, ali pošto ovaj nije ništa više govorio Poslanik mu se ponovo obrati te mu reče: Hajde bolan prodaj siročetu palmu, ili mu je pokloni, a ja ti garantujem palmu u Džennetu. Šta mislite nakon ove ponude šta je rekao ensarija? Da li je prihvatio da u zamjenu za palmu na Dunjaluku dobije palmu na Ahiretu? Nije, nije htio da mijenja ono što ima u ruci za ono što mu Poslanik obećaje na budućem svijetu da će imati u Džennetu, jer je bio tip ljudi dunjalučara kojeg interesuje samo ovaj prolazni svijet a ne i Ahiret. Dok su tako sjedili, u tom društvu je bio i ashab zvani Ebu Dahdah koji nakon što je čuo odgovor ovog ensarije ustade i reče: Ja Resulellah, ako ja kupim od ovog ensarije palmu i poklonim je siročetu, hoću li ja dobiti palmu u Džennetu? Hoćeš, odgovori mu Poslanik.
Onda se obrati ovom ensariji i reče: Prodaj mu onu svoju palmu, ja ću ti za nju dati kompletan svoj palmovik. A palmovik Ebu Dahadaha je bio ogroman palmovik sa izvorom u njemu, bio je to nabolji palmovik u cijeloj Medini. Šta mislite nakon ove ponude, šta je uradio ovaj ensarija? Da li je prihvatio njegovu ponudu? Da li će mu prodati ovu svoju palmu za kompletan palmovik? Svakako-reče ensarija-svakako da ću ti je prodati, ko ne zna tvoj palmovik, to je najbolji palmovik u cijeloj Medini. Zatim Ebu Dahdah se obrati Poslaniku rekavši mu: Ja Resulellah, ti mi budi svjedok da ja ovu palmu poklanjam siročetu. Buhun, buhun, buhun,-reče Poslanik, to je bio izraz krajnje radosti kod arapa, te doda-koliko li samo palmi je dobio Ebu Dahdah u Džennetu.
Poslije ovoga Ebu Dahdah nije ni sekunde čekao, krenuo je ka svom palmoviku da uzme svoje stvari koje su bile u njemu. Kada se primače ugleda svoju ženu i djecu kako se u njemu igraju i jedu svježe hurme. O majko Dahadaova, izlazite svi iz palmovika. Zašto- upita Ummu Dahdah, njegova supruga. Izlazite iz palmovika, on više nije naš, ja sam ga prodao. Kako, kome? –upita Ummu Dahadah. Ja sam ga prodao kako bi dobili palmu u Džennetu. Hvala Allahu,-reče ona- to je uspješna trgovina.
Pogledajmo, draga braćo i sestre. Muž je prodao kompletan palmovik za samo jednu palmu i njegova supruga koja je bila vjernica, ga podržava u tome. Šta bi se kod nas desilo da neko od nas proda nešto što je vrijedno radi Dženneta, ili da uvakufi dio zemlje, ili dio svog posjeda a da ne pita svoju ženu. Kako bi naše supruge reagovale? Bi li nas podržale u tome ili bi nam noge saplitale. Ili bi možda bilo komentara: Kako si mogao da prodaš a mene da ne pitaš. Ili, zašto si to uradio, sad ti djeca neće imati šta da jedu itd… Blago onome kome Allah podari hairli suprugu pa ga podržava na putu dobra, koja ga budi na sabah, koja ga podstiče na učenje Kur’ana, na davanje sadake činjenje dobrih djela i dr. Nakon ovoga, Ummu Dahdah uze svoju djecu da ih izvede iz palmovika. Prije nego su izašli pobacali su sve hurme iz ruku, izvrnuli svoje džepove i ispraznili ih govoreći ovo nije naše ovo pripada Allahu. Čak je Ummu Dahdah stavila svoj prst u usta jednog djeteta i izvadila mu ostatke hurme koje je ono žvakalo, govoreći da to nije njihovo i da to sada pripada Allahu. U ovom kazivanju možemo vidjeti tri vrste ljude. Jednog koji je bio čisti materijalista, zatim druga osoba a to je plemenit vjernik koji je shvatio veličinu i ljepotu Dženneta, i hairli supruga koja podržava svog muža u dobru pa čak iako to znači odricanja od materijalnih dobara i uživanja. Ebu Dahdah je shvatio kada je Poslanik s.a.v.s., obećavao palmu u Džennetu da čovjek ne može dobiti tu palmu, a da i on sam ne bude u Džennetu, drugim riječima Poslanik mu je zagarantovao da će ako Bog da ući u Džennet. Molim Allaha Uzvišenog da i nama omili put ka Džennetu i da ne žalimo na tom putu dati sve ono što posjedujemo kako bi zadobili sve te Džennetske ljepote koje nam Allah obećaje. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
