|
Draga
braco i cijenjene sestre, draga omladino. Hvala Allahu Gospodaru svih
svjetova.
Neka je salavat i selam na najcasnijeg, najodabranijeg,
najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s.,
na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do
kijametskog dana.
Nedavno
smo govorili o ljubavi izmedju brace muslimana i sestara muslimanki.
Govorili smo o ljubavi izmedju nas samih, spomenuli smo zasto moramo da se
volimo kao i da je ljubav u ime Allah najjaca nit koja moze povezati dvije
osobe. Koliko je bitno voljeti se u ime Allaha govori nam i hadis
Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada je govoreci o onima koje ce Allah
staviti u svoj hlad kada ne bude drugog hlada osim Njegovog spomenuo i
dvojicu ljudi koji su se na ovom dunjaluku voljeli u ime Allaha, na tome
se sastajali i na tome se i rastajali.
Konstatovali smo da je ovakvih pojava sve manje medju nama, da se
sve vise volimo u ime interesa, ugleda, casti i polozaja, a sve manje u
ime Allaha. Zasto
je to tako? Sta
je to sto rusi i razgradjuje tu bratsku ljubav? Sta nas sprecava da se
volimo iskreno i da budemo doista braca i sestre kao sta nas je Allah u
Kur’anu i nazvao? Danas
cemo govoriti o svemu onome sto utice na nase odnose, na razvijanje ili
slabljenje nase ljubavi. Prva
stvar koja najvise utice na nas i koja rusi nasu ljubav jeste napustanje
poruka Kur’ana i Sunneta ili bolje receno odaljavanje od vjere islama i
njegovih nacela. Allah
Uzviseni nam kaze sljedece: “O
vjernici, klonite se mnogih sumnjicenja, jer su zaista neka sumnjicenja
grijeh. Nemojte
jedne druge spijunirati. Nemojte jedne druge ogovarati...O vjernici,
nemojte se jedni drugima izrugivati...nemojte se ruznim nadimcima
dovikivati...itd. Ovo
su sve propisi islama koji nam pomazu da ocuvamo ljubav izmedju nas, ali
kada mu’mini ostave ova kur’anska nacela neminovno ce se umjesto
ljubavi pojaviti mrznja. Zamislimo
da saznamo da nas neko sumnjici bez ikakve osnove, da nas optuzuje za ovo
ili ono. Zamislimo da znamo da nas neko spijunira i da prati sta mi radimo.
Zamislite sta biva kada saznamo da nas neko gibeti, da dok je na sijelu sa
svojim drustvom prica o nama izneseci i sto jeste i sto nije. Kako bi se
osjecali da nam se neko izruguje, da nas doziva ruznim nadimcima? Vallahi
sve ovo spomenuto je siguran recept za unistenje ljubavi medju nama. Ne
mozes i da hoces voljeti onoga ko te spijunira, ko ti radi o glavi. Kako
da ga volis a on te gibeti, sumnjici te, potvara, zavidi ti, ili te mrzi.
Druga stvar koja rusi bratsku ljubav jeste ljubav prema dunjaluku.
Allahov Poslanik s.a.v.s., kaze: “Budi zahid u dunjaluku (ne tezi mu)
voljece te Allah, budi zahid spram onoga sto je u rukama drugih voljece te
ljudi.”
Veoma je interesantno da u bogatim zemljama ima vise mrznje, a
manje ljubavi. Vise egoizma, a manje altruizma. U siromasnim zemljama
mozemo vidjeti da se ljudi vise vole nego li u bogatim. Pricao mi je jedan
brat u islamu kako je dok je boravio u Sudanu mogao da vidi tu ljubav u
praksi. Kaze on bio sam ocevidac kada dodje jedan siromasan covjek u
dzamiju u pocijepanoj kosulji, kada ga ugleda jedan brat, bez ijedne
rijeci skide sa sebe novu kosulju i dade mu da je obuce.
Zasto dunjaluk rusi tu ljubav, kako i na koji nacin? Evo vam samo
jedan primjer koji ste vjerovatno i vi dozivjeli. Otvara se novo radno
mjesto. Vi predajete svoj zahtjev i obavjestite neke svoje prijatelje o
tome. Nadate se da cete vi biti primljeni, ali jedan od vasih
“prijatelja” kojem je dunjalucka korist bitnija od bratske ljubavi je
odmah otisao i predao svoje papire, usput te je mozda ogibetio ili
potvorio, i na kraju on dobiva to mjesto a ne vi. Nema sumnje da je
poslije ovoga ljubav unistena.
Treca stvar koja razgradjuje ljubav u ime Allah jesu grijesi. Kaze
Allahov Poslanik s.a.v.s., :”Nece se dvojica zavoljeti u ime Allaha,
a zatim se posvadjati, (nece nestati te ljubavi izmedju njih) osim zbog
grijeha koji je jedan od njih pocinio.”
Grijesi su doista brana koja nas sprecava da se iskreno volimo. Mi
se upravo i volimo zato sto se trudimo da ne grijesimo. Ne moze jedan
vjernik voljeti grijeh niti osjecati naklonost prema grijesniku. Nas
Poslanik s.a.v.s., je cesto molio Allaha: Boze nas, omili nam iman, islam
i ihsan, a omrzni nam nevjerstvo, grijesenje i nepokornost. Sve dok se
nasa srca ovako ne izgrade, dok ne budemo prezirali grijeh, a voljeli iman
i pokornost necemo moci proci se grijeha.
Cetvrta stvar jeste ne pridrzavanje edeba u dijalogu, u razgovoru i
medjusobnoj komunikaciji. Primjecuje se da prilikom naseg medjusobnog
dijaloga znamo koristiti teske pa cak i uvredljive rijeci. Oni sa manje
edeba posezu i za psovkama i ruznim izrazima. Allah
kada nas poziva da se obracamo sljedbenicima Knjige trazi od nas da na
najljepsi moguci nacin raspravljamo. Kada ovo trazi spram sljedbenika
Knjige sta je onda sa nama bracom i sestrama. Kakvi bi mi onda trebali
biti jedni spram drugih. Jedan od nasih dobrih prethodnika je kada bi mu
neko citirao hadis nije ga prekidao sve dok ovaj ne zavrsi iako sam kako
ovaj kaze znao za taj hadis i prije nego se ovaj rodio. Kod
nas je stvar obrnuta. Ako
nesto znamo odmah se trudimo da prekinemo onoga ko to prica kako bi mu
stavili do znanja da i mi to znamo.
Peta stvar koja je pogubna za islamsko bratstvo je ljubav prema
raspravi dokazivanju i svadji. Ima ljudi koji po svaku cijenu zele da
dokazu da su u pravu. Ako treba on ce i citavu noc utrositi dok ne dokaze
ispravnost svojih stavova koji ponekad i nisu u redu, ali zelja za
raspravom i dokazivanjem ga tjera da brani sebe i svoje stavove pa makar i
ne bio u pravu. Ljubav prema raspravi i svadji nema mjesta u islamskom
ahlaku. U hadisu kojeg biljezi Buhari kaze Allahov Poslanik s.a.v.s., :”Najmrzi
covjek Allahu je drski i zajedljivi svadljivac, (onaj koji se stalno
raspravlja).
Rasprava je najgora kada je vezana za vjeru tj. poricanja Allahovih
ocevidnih dokaza. Oni koji vole raspravu to je znak njihovog dalaleta.
Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.,:”Ni jedan narod nije zalutao nakon
sto je bio na uputi a da prije toga nije poceo raspravljati.” Odustajanje
od svadje je znak imana i lijepog ahlaka. Tako Allahov Poslanik s.a.v.s.,
kaze: “Ja
garantujem kucu u podnozju dzennetu onome ko ostavi raspravu makar bio u
pravu. Ja garantujem kucu u sredistu dzenneta onome ko ostavi laz makar i
u sali. Ja garantujem kucu na najvisim stupnjevima dzenneta onome ko bude
imao lijep ahlak”.
Svaka svadja je pokudjena, jer u njoj nema hajra a ujedno unistava
ljubav. Zato draga braco trebamo voditi racuna o osjecajima svog brata
muslimana i paziti sta i kako govorimo, jer rijec kada jednom izadje iz
usta vise je nikada ne mozemo nazad vratiti. Svakako da bratstva nece biti
sve dok mi ne shvatimo koliko je ono bitno i dok se ne budemo borili da
ono zazivi medju nama i dok ne budemo se cuvali svega onoga sto ga unistva
i razgradjuje.
Molim Allah Uzvisenog da nas ucini pravom bracom i sestrama, da se
volimo u ime Allaha i da budemo od onih koji ce se na tome sastajati i na
tome se rastajati. Amin.
Sta razgradjuje islamsko bratstvo II dio
Draga
braco i cijenjene sestre, draga omladino. Hvala Allahu Gospodaru svih
svjetova.
Neka je salavat i selam na najcasnijeg, najodabranijeg,
najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s.,
na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do
kijametskog dana.Na
prosloj hutbi smo govorili o faktorima koji razgradjuju islamsko bratstvo.
Spomenuli smo da je na prvom mjestu odstupanje od islamskih nacela tj.
odstupanje od Kur’ana i Sunneta. Zatim smo spomenuli
na drugom mjestu ljubav prema dunjaluku koja zasljepljuje covjeka
do te mjere da je spreman zbog ovodunjaluckih dobara ne samo prekinuti
odnos sa svojim bratom, nego cak i sa ocem, majkom, bracom i sestrama.
Treca stvar koja nas sprecava da se iskreno volimo jesu grijesi. Cetvrta
stvar koja razgradjuje islamsko bratstvo jeste ne pridrzavnaje edeba u
dijalogu i peta o kojoj smo govorili prethodne hutbe jeste raspravljanje,
zelja za svadjom i dokazivanjem.
Ovdje moram naglasiti kada se govori o raspravi da to ne znaci da
covjek uopste ne smije raspravljati, cak sta vise nekada smo duzni da
iznesemo svoje misljenje. Nije svaki dijalog ili rasprava pokudjena. Da je
to tako svjedoce nam i Allahove rijeci kojima nas poziva da druge pozivamo
u islam i da sa njima na najljepsi nacin polemisemo kako bi pridobili
njihova srca. Uzviseni Allah kaze:
“Pozivaj
na put svoga Gospodara mudroscu, lijepim vazom, i na najljepsi nacin sa
njima polemisi.”(En-Nahl, 125) Polemiku
koju Allah zabranjuje jeste da covjek govori o odredjenim stvarima za koje
se zasigurno zna da su halal ili haram, ili da govori o onome sto uopste
ne zna. Allah kaze:
”Ne
govori ono o cemu pojma nemas…” (El-Isra’, 36) Rasprava
bez argumenata je jalova rasprava, i ako ti je cilj da raspravom dokazes
koliko si pametan, da nametnes svoj stav i ubjedjenje, da se time uzdignes
iznad ostalih, zasigurno da ulazis medju one koje Allah ne voli. U dijalog
se ulazi sa pouzdanim i provjerenim cinjenicama, sa dokazima, i sa
nijjetom da se okoristis od te rasprave bez obzira bilo tvoje misljenje
ispravno ili ne. Sesta stvar koja rusi islamsko
bratstvo jeste stalna kritika i zelja za kritiziranjem. Od velike je
mudrosti da se covjek ponekad napravi da nesto nije cuo ni vidio kod svoga
brata, neku njegovu gresku ili neki njegov ispad. To je od velike mudrosti
i pedagoskih odgojnih metoda u odgajanju generacija. Nazalost
kod nas se osjeca prevelika zelja za kritiziranjem svega i svakoga. Cim
neko napravi samo malu grjesku mi ga uzmemo na nisan i jedva cekamo kada
cemo mu tu grjesku nabiti na nos i skociti mu za vrat. Pogotovu
kritiziranje djeluje razarajuce na islamsko bratstvo ako covjek ne pazi na
edeb prilikom obracanja svome bratu ili sestri. Ako
ces nekoga da kritikujes prvo moras da pogledas samog sebe, da li si ti
cist od onoga sto prebacujes svome bratu. Ako hoces nekoga da kritikujes
moras tom kritikom imati za cilj popravljanje a ne rusenje, spajanje a ne
razdvajanje. I moras znati da tvoja kritika mora biti dobronamjerna, a ne
zlonamjerna. Kada upucujes kritiku svome bratu potrudi se da vas niko ne
cuje, samo ti i tvoj brat. I ja bih ovakav pristup prije nazvao
savjetovanjem, a ne kritiziranjem. U danasnje doba ne trebaju nam oni koji
stalno kritiziraju, nego oni koji savjetuju, jer savjet je uvijek
dobronamjeran, a ujedno to je Allahov imperativ nama mu’minima. Kloniti
se treba kritiziranja u drustvu kako ne bi povrjedili osjecaje nase brace
i sestara. Allahov Poslanik s.a.v.s., je kada je govorio o zenama da ce
one biti najbrojnije u dzehennemu naveo razlog, a to je da nijecu ucinjeno
dobro, tako ako bi muz citav svoj zivot cinio joj dobro, a samo jednom
napravio neki propust ili grjesku, zena kaze: Nisam nikad od tebe nikakva
dobra vidjela. Bojim
se da smo i mi postali isti ovakvi. Cim neko samo jednom pogijesi spremni
smo mu odmah reci da nikada nista dobrog nije uradio. Vallahi, moramo se
nauciti jednom pravilu koje ce zasigurno uroditi ljubavlju medju nama, a
to je da naucimo uputiti kritiku a da se nas brat na nas ne naljuti. Reci
mu istinu, a ne povrijediti njegova osjecanja. Nije bitno kao sto neki
govore: Ja cu njemu reci istinu pa bas me briga sta ce on. Naprotiv, i
kada se istina saopstava mora se voditi racuna kako je reci. Lahko se
posvadjati, ali nama mu’minima to nije cilj. Nama treba da bude cilj mir, sloga, ljubav i oprastanje.
Allahov Poslanik s.a.v.s., kaze: “Trazi svome bratu opravdanje i do
sedamdeset puta.” Ako
tvoj brat pogrijesi, nesto ne uradi, pokusaj da mu nadjes opravdanje, pa
tek onda da ga koris i kritikujes. Kaze Fudaj ibn Ijjad: Hrabrost i
odvaznost jeste da prijedjes preko grjesaka svoje brace, zato sto stalna
kritika kida konope i veze ljubavi. Medjutim, moramo znati da ima stvari
nad kojima ne smijemo sutiti, gdje moramo odgovoriti i kada moramo kritiku
ili savjet uputiti. Kada se cine grijesi ili opetuju neke grjeske, nasa je
duznost da ih sprijecimo u prvom redu nasim rukama, ako to ne mozemo onda
jezikom, tj, savjetom i dobronamjernom kritikom, ako ni to ne mozemo onda
smo duzni da to srcem preziremo. Sedma stvar koja je veoma opasna za
nasu medjusobnu ljubav i koja je rusi jeste slusanje nemmama, onoga koji
prenosi tudje rijeci koji time zavadja
ljude te slusanje zavidnika i spletkarosa. Nama
je Allah ostavio zakon kojeg se moramo pridrzavati kad god nesto cujemo.
Kaze Allah subhanehu ve ta’ala:
“O vjernici kada vam dodje grijesnik sa nekom
informacijom, dobro je provjerite, kako ne bi ste i ne znajuci nekome
nasilje, nepravdu ucinili.”(El-Hudzurat, 6) Ovaj
ajet je objavljen ashabima medju kojima je bilo malo fasika, a sta reci
onda za nase doba kada je fasika vise nego li mu’mina. Zato prije
prenosenja informacije moramo je dobro provjeriti, ispitati pa tek onda
ako u toj informaciji ima hajra prenositi je dalje.
I jos jedna stvar koja kida bratske veze, jeste otkrivanje tajni.
Kada vam se vas brat obrati i saopsti vam u povjerenju odredjene stvari i
zatrazi da to ne siris dalje to je tajna koju ne smijes bez njegove
dozvole nikome saopstiti. Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.,:”Zaista
covjek kada razgovara s nekim covjekom, a zatim se okrene to postane
emanet.”
S druge strane cesto covjek uputi nekome savjet i upozori ga na
nekoga da ne trguje sa njim, da se cuva njegovog drustva itd., a ovaj
odmah ode doticnom i prenese ono sto ste vi rekli izazivajuci time mrznju
medju vama. Inace, nikoga nije dozvoljeno ogovarati osim u slucaju kada
moras upozoriti svog brata ili sestru na neku osobu za koju znamo da mu
moze zasigurno naskoditi, tada je dozvoljeno spomenuti njegovu mahanu i na
to se ograniciti.
Molim Allah Uzvisenog da nas ucini pravom bracom i sestrama, da
volimo jedni drugima ono sto volimo samima sebi. Amin.
|
||||||||||||||||||||||||
