|
Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Nedavno smo imali priliku, tačnije rečeno 14. februara da vidimo kako svijet obilježava takozvani dan zaljubljenih tj. Valentinovo. Međutim malo ko zna od kada datira taj praznik i šta i koga on u stvari simbolizuje. Danas ću se osvrnuti na taj praznik kako bi znali stav islama glede njega. Prije svega moramo znati da se 14. februara obilježavaju dva praznika posvećena dvojici svetaca. U Rimokatoličkom kalendaru je praznik Sveti Valentin, a u pravoslavnom Sveti Trifun. Ova dva sveca na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkih karakteristika. Ono što ih čini sličnima, i zbog čega ih se kršćani sjećaji i proslavljaju te dane, svakako je što su stradali, u skoro isto vrijeme, zbog hrišćanske vjere koje nisu htjeli da se odreknu.
Za svetog Valentina je vezano nekoliko priča, tako da uopšte nije sigurno da li su u pitanju jedan, dva ili čak tri čovjeka. Ono što je sigurno je da je bio hrišćanin i da je liečio ljude, po čemu je bio poznat. Legenda kazuje ovako: Car Klaudije naredio je svojim vojnicima da se ne smiju ženiti, niti imati porodicu, iz razloga da bi se bolje borili u ratovima. Svi sveštenici su poštovali njegovu naredbu, osim jednog, Valentina. On se oglušio o carevu odluku, i tajno je održavao ceremonije vjenčanja za sve one koji su to željeli. Sve dok ga nisu uhvatili i stavili u tamnicu. 14. februara su mu odrubili glavu. Dva vijeka kasnije, papa Gelasije je odlučio da prekine paganski festival ljubavi koji se održavao 15. februara tako što će ga pomjeriti za dan ranije. Crkva je shvatila da Bog nema ništa protiv proslavljanja ljubavi, ali nije u redu da proslava ima paganska obilježja. Tako se proslavljanje ljubavi poklopilo s obilježavanjem dana kad je stradao sveti Valentin. Dakle ovako se govori o Valentinovu ili kod drugih Sv. Trifunu gdje jedni obilježavaju jedan a ostali ovaj drugi praznik. Zašto govorimo danas o ovoj temi? Iz prostog razloga jer sve više mladih osoba se povodi za običajima koji su ili čisto nemuslimanski ili podpadaju pod uticaj sveopće komerzacije gdje se sve prodaje pa čak i vjera. Iz svega navedenog vidimo da Valentinovo nije naš praznik, i da njegovo obilježavanje i izražavanje posebne pažnje u samo ovom danu nema veze sa islamom. Pored toga moramo znati da Islam nije protiv ljubavi niti zaljubljenih, jer je kompletan Islam ustvari ljubav. Kamo sreće kada bi se naša omladina zaljubila u svoju vjeru, kada bi se zaljubila u Allaha i u njegovog Poslanika, pa da svoja stremljenja i želje usmjere ka tom pravcu, pa da se bore da zasluže tu ljubav pa da i njih Allah voli. Ljubav koju imamo trebamo svaki dan pokazivati. Ako kažemo da volimo Allaha gdje je dokaz te ljubavi? Kako mi tu ljubav dokazujemo? Činimo li nešto za Allaha? Da li radimo ono što Allah voli? Da li čekamo nekakve praznike i bajrame pa da pokažemo tu svoju ljubav, ili je pokazujemo i dokazujemo svaki dan? Pravi istinski mumini kada kažu da vole Allaha oni tu ljubav dokazuju time što se drže Allahovog zakona, što poštuju Allahove naredbe pa ih vrše i što se klone Allahovih zabrana. Zbog čega klanjamo? Zbog ljubavi prema Allahu. Zašto postimo? Zbog ljubavi prema Allahu. Zašto odvraćamo i sprečavamo svoju dušu od svega onoga što je Allah zabranio? Zbog ljubavi prema Allahu. Onaj čije srce se ispuni ovom ljubavlju da voli Allaha radi i da mrzi Allaha radi je pravi mumin. Svi oni koji vole Allaha kao jedan od načina kojim dokazuju tu ljubav jeste da slijede Njegovog Poslanika s.a.v.s. Kaže Allah Uzvišeni: Reci (O Muhammede): Ako volite Allaha, slijedite me i Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti, Allah Prašta i Milostiv je. (Ali-Imran, 31) Ne možemo samo voljeti Allaha a da ne slijedimo sunnet našeg Pejgambera. Oni koji to čine znači da ne vole Allaha iskreno, i čim ne slijedimo sunnet Allahova Poslanika neće ni nas Allah voljeti, niti će nam grijehe oprostiti. Poslije ljubavi prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s., dužni smo našu ljubav da poklanjamo našim roditeljima i to svaki dan, a posebno kada roditelji dožive starost, kada iznemognu, kada se razbole, kada snaga od njih ode, jer nam Allah to naređuje i kaže: Ako jedan od roditelja, ili oboje dočekaju kod tebe starost nemoj im ni «uf» reći, niti ih grdi nego im lijepe riječi govori.(El-Isra, 23) A šta su drugo lijepe riječi nego izrazi naše pažnje i ljubavi prema našim dragim roditeljima. Ljubav između bračnih drugova je prvi preduvjet za sklapanje braka i ta ljubav mora da se njeguje kako bi Allah poslije ljubavi uspostavio među nama još jedan veći stadij od ljubavi a to je rahmet. Zbog tog rahmeta čovjek prijeđe preko grješaka svoje supruge, zbog toga i supruga osaburi na grješkama svog muža. Tu ljubav trebamo da poklanjamo jedni drugima svaki dan, da ne čekamo neki praznik, rođenadan, bajram itsl. kako bi pokazali svoju ljubav. Allahov Poslanik a.s., se uvijek rado sjećao predivnog života ispunjenog ljubavlju koji je proživio sa svojom prvom ženom hazreti Hatidžom. O ljubavi prema djeci ne treba mnogo govoriti, jer su djeca kako kaže Allahov Poslanik plodovi srca, i svaki roditelj voli svoju djecu, samo što treba da pazi na jednu stvar, a to je da dozvoljava samo ono što Allah voli i da im zabranjuje ono što Allah ne voli. Islam je kako vidimo protkan od ljubavi i ta ljubav nije i ne smije biti periodičnog tipa, Allaha smo dužni voljeti svaki dan, Njegovog Poslanika, roditelje, suprugu, djecu kao i sve mumine i muminke.Molim Allaha da nas učini da se volimo u Njegovo ime, da se na tome sastajemo i da se na tome rastajemo. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
