Draga braco u dinu, cijenjene sestre u islamu. Svjedoci smo dogadjanja od kojih smo strahovali i molili Allaha da se ne dese, i da se sve rijesi mirnim putem bez proljevanja icije krvi. Najmocnija i najjaca danasnja svjetska sila se okomila sa svojim saveznicima na one koji predstavljaju potencijalnu opasnost za nju i to pod plastom sirenja demokratije i borbe protiv terorizma, dok njihove stvarne namjere zna samo Allah. Najnoviji americki napadi na Irak su me ponukali da govorim na jednu veoma osjetljivu temu, temu koju mnogi od nas pogresno shvataju i pogresno interpretiraju. Danas cemo govoriti na temu islam i politika.

      Ponekad cujemo prigovore ljudi da se imami mijesaju u politiku i da na svojim hutbama govore o politici, a ne o islamu. Pitam one koji tako misle da objasne prije svega pojam islam, sta on ustvari znaci, te da povuku jednu liniju od koje pocinje islam, a zavrsava politika i gdje pocinje politika, a zavrsava islam.

   Da bi znali zauzeti ispravan stav u vezi s ovim pojasnicemo kroz Kur’an i Sunnet sta predstavlja pojam islam, zatim da li Kur’an govori o politici i da li je Poslanik s.a.v.s., se bavio politikom, te sta se danas naziva politikom.

   Islam je cesto pogresno shvacen cak i kod samih muslimana koji ga ogranicavaju na puke ibadete koji ne treba da imaju uticaja na drustveni zivot, ali draga braco, islam nije samo klanjati i postiti, govoriti sta kvari, a sta ne kvari abdest, islam je cjelokupni ljudski zivot koji je podredjen vjeri i vjerskim propisima. Islam od nas ne trazi da budemo askete koji ce se okrenuti duhovnom zivotu, a zanemariti svoju ulogu na ovome svijetu i prepustiti je drugima ili zanemariti drustvo u kojem se krecemo kao i svjetska kretanja, niti islam od nas trazi da budemo pasivni spram ostalog svijeta. Islam od nas trazi da budemo sudionici i ucesnici u svjetskim kretanjima i da tezimo da sprovodimo Allahov zakon gdje god smo u mogucnosti. Islam objedinjuje u sebi i materijalno i duhovno i vjersko i svjetsko, islam je univerzalni sistem zivota.

        Vidjeli smo sta je to islam, a da vidimo sta je to politika.

Politika kako se navodi u rjecniku stranih rijeci oznacava djelatnosti u vezi sa drzavom ili sve mjere usmjerene na odbranu klasnih interesa ili moze znaciti odredjeni smjer i metode rada drzave partije, ili pojedine ustanove ili u prenesenom smislu znaci lukavost, prepredenost, smisljenost.

      Dakle politika nije nista drugo nego nacin i metod uredjenja jednog drustva a islamsko drustvo je uredjeno Kur’anom i Sunnetom, tako da svaki ajet koji govori o uredjenu medjusobnih odnosa, zatim medjudrzavnih odnosa, zatim sve naredbe ili zabrane su jedna vrsta islamske politike.

U doba Bozijeg Poslanika s.a.v.s., drzava i upravljanje drzavom kao i vjera su bili nerazdvojni, jer Resulullah s.a.v.s.,  je bio i vjerski vodja, imam, a ujedno i drzavnik, politicar. U doba hulefair-rasidina, pravednih halifa je stvar ostala nepromjenjena, jer su halife bili ti koji su predvodili vjernike u namazima, drzali hutbe, ali su ujedno stavljali svoje pecate na pisma upucena stranim drzavljanima, carevima i kraljevima.

Sa stagniranjem islama, slabio je i uticaj vjere na drustveni zivot, gdje se sve manje pitalo alime i muftije za uredjenje drzave, tako da se drzava odvojila od vjere. Danas u mnogim islamskim zemljama je vjera u potpunosti distancirana od drzave, tako da su uredjene po zapadnjackim, a ne po Allahovim zakonima. Rijec uleme koja poziva uredjenju islamske zemlje na principima seriata se ne smije cuti. Cak i u zapadnoevropskim zemljama imali smo teokratskih uredjenja, gdje je crkva vodila i vjersku i svjetovnu rijec sve do pojave jedne smrtonosne ideje za islamski ummet, a to je sekularizam, tj. odvajanje vjere od drzave od politickog i drustvenog zivota.

Kod nas se upravo to i dogodilo tako da imami ne smiju ni reci neki “politicki ajet”, jer ulaze u podrucje o kojem ne bi smjeli govoriti.

Medjutim je li politika pozivati Allahovom zakonu, zar je politika govoriti o zrtvama nedavnog rata, zar je politika pojasniti stav islama spram sehidskih akcija mladica i djevojaka u Palestini, zar je politika govoriti o patnjama hrabrog cecenskog naroda, zar je politika objasniti stvarne namjere nasih neprijatelja, ako je to politika onda su i ove Allahove rijeci politika.

        U drugom dijelu 217. ajeta Sure Bekare, Gospodar svjetova, kaze:

«…Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vase, ako budu mogli. A oni medju vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela bice ponistena i na ovome i na onome svijetu, i oni ce stanovnici dzehennema biti; u njemu ce vjecno ostati.”(Suretu-l-Bekare: 217)

To je onaj stvarni cilj svih borbi i ratova protiv islama i muslimana, mada ovaj ummet nece biti nikada unisten od strane neprijatelja prije nego on samog sebe ne pocne unistavati. Prenosi Sevban r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah mi je sastavio Zemlju,  pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet ce doci dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne unisti moj ummet gladju i da moj ummet ne unisti sa neprijateljem koji ce ih poniziti. Gospodar mi je rekao: "O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne moze promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet nece biti unisten gladju i da ga necu unistiti sa neprijateljem, pa makar se oni udruzili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu unistavali i zlo cinili." (Muslim)

Obecanje Gospodara svjetova je istinito i ono se nikada ne moze dovesti u pitanje. Muslimani uistinu nece biti unisteni od strane neprijatelja islama, sve dok se ummet ne bude medjusobno unistavao, a bojim se da zivimo upravo to vrijeme. Pogledajmo vlade muslimanskih zemalja, njihovu politiku i ponasanje! Zar se ne natjecu u pruzanju pomoci nemuslimanima, na racun muslimana!? Zar im nije vaznije misljenje zapada, od misljenja Gospodara svjetova ili vlastitog naroda?! A vlast je uistinu veliki emanet...

Molim Allaha Uzvisenog da sacuva nas ummet da ga osnazi, da unizi nevjernike i da bude na pomoci nasoj braci i sestrama u Iraku.