|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Braćo draga u imanu i islamu, sljedbenici najčasnijeg ummeta neka je na vas Allahov mir, rahmet i berićet. Nalazimo se u 1430 hidžretskoj godini. Za početak svake godine se vežu novi planovi, aktivnosti i odluke stoga ću danas govoriti o jednom od svojstava koje bi treabalo da krasi svakog muslimana i koje će nam pomoći da na ispravan način uredimo svoj odnos prema Allahu, to svojstvo se zove iskrenost. Danas ćemo govoriti o tome šta je iskrenost, u čemu se ogleda i kako i na koji način da budemo iskreni. Allah Uzvišeni na mnogo mjesta u Kurani Kerimu govori o ovom svojstvu opisujući njime istinske vjernike tako u suri El-Hudžurat Allah kaže sljedeće: إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا وَجَاهَدُوا بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أُولٰئِكَ هُمُ الصَّادِقُونَ „Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!“ (El-Hudžurat, 15) "Pravi vjernici...", tj. oni čiji je iman upotpunjen, a to su: "... samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju i poslije više ne sumnjaju...", tj. ne postoji ni trun sumnje u njihovu vjerovanju, oni se nalaze u jednom takvom stanju, stanju istinskog i čistog vjerovanja." "I bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim." Znači, predaju se punim srcem i najvrednijim svojim imetkom u pokornosti Allahu, dz.š., kako bi zadobili Njegovo zadovoljstvo. "...Oni su iskreni" - kada kažu da su vjernici. Nisu kao neki beduini ili kao neki današnji muslimani u kojima nema imana osim onog sto je na jeziku. Prenosi Imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: "Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Vjernici na dunjaluku dijele se u tri skupine: oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika i u to ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima i životima svojim; oni kojima ljudi mogu povjeriti svoje imetke i svoje živote, i oni koji svoje želje prepuštaju Allahu, dž.š. Iskrenost se braćo draga ogleda kako u riječima tako i u djelima i nikako ne može biti jedno bez drugoga. Oni koji kažu da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika ali to ne dokazuju svojim djelima svrstavaju se u red munafika. Pitam se da li smo doista i mi iskreni, da li smo prije svega iskreni prema Allahu, da li iskreno pristupamo ibadetima ili u njima ima licemjerstva, da li iskreno ostavljamo harame u ime Allaha ili zbog nekoga ili nečega drugog? A šta li je tek sa našim odnosom prema drugima, koliko smo u tim stvarima iskreni? Iskreni prema Allahu nećemo biti sve dok u našim srcima ne bude ni najmanjeg truna sumnje u sve ono što nam Allah obećaje, sve dok ne prihvatimo ono što Allah od nas traži pa makar nam se činilo da je na našu vlastitu štetu, jer Allah zna a mi ne znamo. Uzmimo za primjer dijeljenje imetka na Allahovom putu. Oni koji sumnjanju u Allahovo obećanje da će Allah uvećati imetak onome koji daje oni se ne odazivaju tako brzo na bilo kakve vidove dobrovoljnog davanja pa čak znaju i da zekjat utaje smatrajući da će im se imetak umanjiti ako budu izdvajali 2,5 % na njega. A šta je sa Allahovim obećanjem? A šta je sa riječima: “Allah nikada svoje obećanje neće iznevjeriti.”? Šta je sa našim ibadetima? Koliko su ona iskrena, koliko ih činimo samo i sključivo Allaha radi? Ima ljudi koji kažu klanjao sam danas svih pet vakat namaza. Rekli bi: Elhamdulillahi. Međutim, da li je to bilo iskreno ili je bilo primjesa licemjerstva? U suri Maun, Allah grdi prije svega one koji ne vjeruju u Sudnji dan, koji su neiskreni prema siročadima kao i one koji svoje namaze lijeno obavljaju i koji se pred ljudima prtvaraju te kaže: Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?Pa to je onaj koji grubo odbija siroče i koji da se nahrani siromah - ne podstiče. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, َkoji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju! Kada Allah ovako osuđuje one koji namazu lijeno pristupaju i koji se pred ljudima pretvaraju šta je tek sa onima koji nikako namaz ne obavljaju, njih Allah uopšte ne spominje, a zašto? Zato što nisu spomena vrijedni, jer da u njima ima makar zehra vrijednosti Allah bi ih spomenuo. Kako god je potrebna iskrenost u činjenju dobra tako isto je potrebna u ostavljanju zla. Navodi se da je jedan čovjek iz Egipta prije ramazana donio odluku da zauvijek i iskreno u ime Allaha ostavi alkohol. Nakon što je prošao ramazan šejtan ga navrati te ponovo uze alkohol, ali kako kaže kao da sam vatru stavio u usta, nije mogao podnijeti da više alkohol pije. Ima ljudi koji ostavljaju određene harame ne zbog Allaha nego zbog straha od ljudi ili na doktorski savjet. Tako ima onih koji ostavljaju činjenje zinaluka zbog straha od sramote, zbog straha od ljudi. Ili ima onih koji ostavljaju pušenje ili alkohol zato što mu je doktor konstatovao početak raka tako da ga ostavlja zbog zdravstvenih razloga a ne zbog Allaha. Zbog tog razloga viđamo da se ljudi često vraćaju starim navikama ili grijesima jer nisu iskreno u ime Allaha ostavili ono što je zabranjeno. Koliko je bitna iskrenost govori nam i činjenica da šejtan zakleti čovjekov neprijatelj može sve i svakoga prevariti i zavesti, ali ne može samo jednu kategoriju, a to su iskreni Allahovi robovi. Nakon što je šejtan postao udaljen od Allahove milosti reče: قَالَ رَبِّ بِمَا أَغْوَيْتَنِي لَأُزَيِّنَنَّ لَهُمْ فِي الْأَرْضِ وَلَأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ "Gospodaru moj," - reče -, "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, إِلَّا عِبَادَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ osim među njima Tvojih robova iskrenih." Zato braćo draga i sestre budimo iskreni, iskreni prema Allahu, iskreni u ibadetima, iskreni u ostavljanju harama, iskreni prema braći i sestrama bez laži, pretvaranja i dodvoravanja. Govorimo istinu pa makar bila gorka i radimo samo ono od čega ćemo imati koristi na Sudnjem danu.
Molim Allaha da nas učini od onih koji čvrsto vjeruju u Allaha i Poslanika i koji više ne sumnjaju, da budemo od Allahovih iskrenih robova koji će biti u društvu Allahovih poslanika, šehida i iskrenih ljudi. Amin. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Danas draga braćo nastavljam dalje govoriti o temi sa prošle hutbe. Na prošloj hutbi sam govorio o jednom plemenitom svojstvu koje bi trebalo da krasi svakog vjernika a to svojstvo se zove iskrenost. Iskrenost je takvo svojstvo koje otvara sreću na oba svijeta i jedno od stalnih svojstava svih Allahovih poslanika. Kada Allah govori o Poslanicima najčešće ih opisuje da su pored svega ostalog bili iskreni. Tako Allah kaže: وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِبْرَاهِيمَ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَّبِيًّا „Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik“. Ili govoreći o Idrisu a.s., kaže: وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِدْرِيسَ إِنَّهُ كَانَ صِدِّيقًا نَّبِيًّا „I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik“. Svojstvo po kojem je naš Poslanik a.s., bio poznat još prije poslanstva je iskrenost zbog čega je bio i prozvan Essadikul Emin-Onja koji istinu govori i koji je pouzdan i povjerljiv. Nakon tri godine tajnog pozivanja u islam Allah naređuje svom Poslaniku a.s., da javno pozove u islam. Razlika je u nešto pozivati tajno a razlika je kad to moraš učiniti javno. Moraš se izložiti javnosti, moraš izaći pred one koji ti ne vjeruju i koji će te možda u laž ugoniti, ali Poslanik neka je na njega Allahov mir i spas znajući da nosi istinu u svom srcu ne posustaje nego se ispinje na brdo zvano Safa i doziva razna plemena i njihove glavešine. Kada su se svi sakupili Poslanik im se obrati riječima: „Ako bih vam rekao da se iza ovog brda nalazi vojska i konjanici koji hoće da vas napadnu, da li bi mi povjerovali?“ A oni odgovoriše:“Mi nismo od tebe nikada nikakvu laž čuli!“ A onda im Poslanik reče:“Ja sam Allahov Poslanik da vas opomenem strašnom kaznom...“ A Ebu Leheb koji je bio tu odgovori:“Teško tebi, zar si nas zbog toga pozvao?“ Subhanallah, kako ljudi znaju pogaziti svoju riječ u sekundi i kako znaju promijeniti svoje mišljenje iako ne odgovara stvarnosti. Arapski izraz za iskrenost je „sidk“ od koje postoje druge izvedene riječi koje imaju slično značenje. Tako npr. Imamo riječ „sadik“ što znači prijatelj. I doista niko ti nije niti može biti pravi prijatelj ako nije iskren prema tebi. Nije ti prijatelj onaj ko ti stalno laska i govori ti kako si u pravu iako griješiš i srljaš u propast. Pravi prijatelj je onaj ko ti iskreno savjetuje ono što je hajr i traži da ostaviš ono što je šerr tj. zlo. Od ove riječi imamo i riječ „sadaka“ tj. dobrovoljno davanje. A sadaka je dokaz naše iskrenosti prema Allahu. Ako Allaha iskreno voliš ti ćeš zasigurno i dijeliti svoj imetak u Njegovo ime. Znamo li braćo draga da nas naša iskrenost može odvesti u džennet. Poslanik s.a.v.s., je rekao:“Budite uvijek iskreni jer iskrenost vodi ka pravednosti, a pravednost vodi ka džennetu. Kada je jedan čovjek uvijek iskren i teži ka tome bude upisan kod Allaha kao iskren. Nemojte lagati, jer laž vodi ka grijehu, a grijeh vodi ka džehennemu. Onaj ko stalno laže i ko vara biva upisan kod Allaha kao lažac..“ (Buharija, Muslim, Ebu Davud) Prepostavi dragi brate da si lažac i da se susrećeš sa Allahom na Sudnjem danu. U tvojoj knjizi je zapisano da lažeš i meleki znaju za to tvoje svojstvo. Kako bi se osjećao? Da li bi ti bilo drago da te svi zovu tim imenom? A zamislimo i obrnutu situaciju. Ti si bio iskren i Allah te je upisao među svoje iskrene robove, a sve to stoji zapisano u knjizi tvojih djela, a i meleki zanju za tebe da si iskren. Koji je to lijep osjećaj. Svi te poznaju kao iskrenu osobu s kojom je Allah zadovoljan. Ja Rabb, Ti nas učini da budemo od iskrenih.Amin. Kako i na koji način nam džennet može biti zagarantovan? Abdullah ibn Omer r.a., prenosu da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Ako budeš imao pri sebi četiri svojstva ne moraš se brinuti šta će ti doći od ovoga svijeta. Da čuvaš ono što ti je povjereno, da uvijek istinu govoriš, da imaš dobar karakter i da se hraniš poštenom zaradom.“ Poslanik a.s., je još rekao:“Onaj ko mi bude garantovao za ono što se nalazi između njegovih usana i između nogu ja mu garantujem dženet.“ Zašto Poslanik traži da mu se garantuje prije svega za jezik? Jer jezik je sredstvo putem kojeg mi izražavamo svoju iskrenost ili neiskrenost. Jezikom ili se istina ili neistina govori. Jezik je izaslanik našeg srca i on najbolje govori o nama. Ovdje vidimo da nasuprot iskrenosti je laž. Tako da čovjek ili istinu govori ili laže. A Poslanik s.a.v.s., nas upozorava da se čuvamo laži jer ona donosi nepovjerenje. Poslanik a.s., je rekao: „Najveće nepovjerenje je da pričaš nešto svome bratu a on ti vjeruje a ti mu lažeš.“ Laž je jedan od velikih grijeha koji iz jednog grijeha vodi ka drugom još većem. Ulema kaže:“Oni koji stalno lažu čine time jedan od velikih grijeha.“ Kako i zbog čega? Zato što oni koji lažu prije svega nastoje da slažu druge i da ih uvjere u istinitost svojih riječi tako da dođu u stanje da počnu stalno lagati i ubjede same sebe u istinitost svojih riječi. Uzmimo samo jedan primjer koji je veoma čest u našem društvu. Kćerka se zaljubila u jednog momka i sa njim izlazi kojekuda a roditelji za to uopšte ne znaju. Ona krije tu vezu i zasigurno da se tu počini i koji haram od kojih je najmanji osamljivanje. Ako joj kažemo u redu možeš i dalje da imaš tu vezu ali nemoj lagati. Ona može da učini samo dvije stvari. Ili da prizna da čini nešto što nije u redu ili da nastavi i dalje da laže. Međutim najgore je što jedna laž rađa drugu. Zato ako želiš da se čuvaš velikih grijeha prvo što ćeš uraditi jeste da prestaneš lagati. Ima ljudi koji ne prezaju od takozvanih malih laži, jer smatraju da u tome nema štete. Evo samo jedan od primjera gdje ljudi griješe. Čovjek koji radi u firmi gdje redovno dobiva platu za svoj rad iskrsne mu nekakav privatni posao oko kuće, stana, njive ili nešto drugo odlazi doktoru i traži bolovanje iako nije bolestan. Da bi mu se zdravom dalo bolovanje mora nešto izmisliti, mora nešto slagati da bi doktor imao na osnovu nečega da mu propiše bolovanje. A Poslanik s.a.v.s., kaže:“Nije od nas onaj koji nas vara.“ Ili ima ljudi koji da bi dobili neznatnu materijalnu korist spremni su da slažu bilo da se radi o broju radnih sati, o kilometraži na autu o godinama itd. Sve su to na prvi pogled male stvari ali su kod Allaha krupne, jer svakoj velikoj laži prethode male laži. Nama je svima stalo da nas Allah upiše kao iskrene, a ne da nas svrsta u red munafika za koje je Poslanik s.a.v.s., rekao: اية المنافق ثلاث اذا حدث كذب واذا وعد اخلف واذا ائتمن خان „Munafik ima tri svojstva: Kada govori laže, kada nešto obeća ne ispuni, kada mu se nešto povjeri iznevjeri.“ A još se dodaje na to kada govori koristi ružne izraze i kada treba doći na sabah i jaciju teško mu pada. A Poslanik kaže za ova dva namaza da ljudi znaju kakve se koristi u njima krijeu dolazili bi pa makar i pužući. Nadam se draga braćo da smo shvatili značaj i važnost iskrenosti i da ćemo nastojati da se okitimo ovim svojstvom sve dok nas Allah ne upiše među svoje iskrene robove. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
