|
Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Svi mi dobro znamo da ovaj naš život ima kraj i svi znamo da je kraj tog života nepoznat. Niko ne zna kad će smrt doći ni u kakvom stanju će ga zadesiti. Svakog od nas čeka jedan od dva završetka. Onaj poslije kojeg se čovjeku otvaraju džennetske kapije, i drugi gdje će čovjek govoriti: "Gospodaru, vrati me, radiću dobra djela koja nisam činio." Govoriće kajući se: "Da sam se bogdo za ovaj život pripremao". A nevjernik će kako Allah kaže govoriti kada dođe Sudnji dan: „Kamo sreće da sam zemlja ostao“. (Tj. da nisam nikada došao na ovaj svijet) Taj trenutak smrti, koji će svima neizbježno doći, je trenutak istine u kom će čovjek vidjeti pravu vrijednost noći i dana. Tako će vidjeti da ga Allah nije uzalud stvorio. Svaki od nas toga dana će reći: "Da bogdo nisam ni pogledao u Allahove zabrane. Da bogdo nisam izgovorio ni jednu riječ s kojom Allah nije zadovoljan." Allahova blagodat prema ljudima je što im je sve dijelove tijela dao kao pomoć u činjenju pokornosti Njemu. Svi naši organi čekaju da se iskoriste u onome što Allah voli. Ruka čeka da udijeli u ime Allaha. Jezik da govoriš njime ono s čime je Allah zadovoljan. Oko, uho, svi organi su spremni da nam pomognu u približavanju Allahu. Prvo što trebamo učiniti jeste da napunimo srce bogobojaznošću, jer ko se Allaha boji, radiće samo ono s čime je Allah zadovoljan. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "U tijelu ima jedan komad, ako je on dobar, dobro je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. To je srce." Ako hoćemo da popravimo svoje stanje, trebamo početi od srca. Kada popravimo srce onda prelazimo na iskorištavanje ostalih dijelova tijela. Možda će čovjek nekada iskoristiti samo jedan svoj organ u činjenju dobra, a Allah će mu za to upisati veliku nagradu. U vjerodostojnom hadisu od Poslanika, s.a.v.s, dolazi da je rekao: "Prolazio je jedan čovjek putem i naišao na granu trna preko puta, pa reče: "Skloniću ovo da ne smeta ljudima," pa skloni granu sa puta i Allah ga zakloni od Džehennema." U drugom, također vjerodostojnom, hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: "U Benu Israilu je bila jedna prostitutka koja je prolazila pored bunara sa vodom i osjetila žeđ. Sišla je u bunar i napila se vode. Kad je izašla vidjela je psa kako liže zemlju od žeđi, pa je skinula cipelu, opet sišla u bunar, zahvatila vode i napojila psa. Pa joj je Allah, dž.š., zahvalio i uveo je u Džennet." Nekada se desi da se čovjek osami i razmišlja o grijesima koje je počinio. Poboji se Allaha i zadrhti. Tada, i ne osjetivši, jedna suza iscuri iz njegovog oka. Za tu malu suzu, i taj kratki trenutak iskorišten u razmišljanju o Allahu, Allah će čovjeka nastaniti u Svome hladu na Sudnjem danu kada drugog hlada ne bude. Jezik, taj komadić mesa, može čovjeka uvesti u Džennet. U sahih hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Nekada će čovjek reći neku riječ, neće je uopće smatrati značajnom, a Allah će mu za nju upisati Svoje zadovoljstvo do Sudnjeg dana." Za svaki korak koji napravimo radi Allaha imaćemo nagradu. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Kada čovjek upotpuni abdest, pa krene u mesdžid, neće napraviti ni jedan korak, a da mu Allah neće oprostiti grijeh za njega." Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Obraduj one koji po noći odlaze u mesdžid potpunom svjetlošću na Sudnjem danu." Da bismo što bolje iskoristili svoj život, potrebno je nešto što će nas stalno podsticati na činjenje dobra, a za to je najbolje sjećanje na smrt. Pored toga, najvažnije je izabrati dobro društvo. Dobar i pobožan drug će te uvijek opomenuti kada zaboraviš i pomoći ti da ustraješ u činjenju dobra. Ako čovjek hoće da zna da li je dobar ili ne, neka pogleda u one sa kojima provodi najviše vremena, jer i ti si onakav kakav ti je drug. Vrijeme je veliko iskušenje. Ko hoće da vidi na kojem mu je stepenu iman, neka pogleda u čemu mu prolaze dan i noć. Jedan alim je rekao: "Ako hoćeš da se približiš Allahu neka tvoje danas bude bolje od tvoga juče, i neka tvoje večeras bude bolje od tvoga jutros." Naši ispravni prethodnici su mnogo držali do iskorištavanja života u pokornosti Allahu i činjenju dobrih djela. Prenosi se da je jedan učenjak svoje knjige ostavljao samo kada spava. Čak i kada je ulazio u kupatilo naređivao je sinu da sjedi pored vrata i čita mu knjigu kako mu ne bi ni jedan trenutak prošao a da ga ne koristi u pokornosti Allahu.
Prenosi se da je jedan od tabi'ina doživio stotu godinu a bio je snažan i čio kao mladić. Rekli su mu: "Kako to da si doživio tolike godine, a izgledaš zdrav i snažan kao momak." Kaže: "Da, čuvali smo tijelo od harama u mladosti, pa nam ga je Allah sačuvao u starosti." Najveće bogatstvo na svijetu je iskoristiti mladost u pokornosti Allahu, dž.š. Mladom čovjeku danas je teško sačuvati se od grijeha. Strasti su najjače, a šejtan vreba iza svakog ugla. Mlad, snažan i lijep. Ima mnogo vremena. Većina njegovih vršnjaka ogrezla je u grijesima. Ako uspije okrenuti se Allahu, svoju snagu i sposobnosti staviti u službu Allaha, dž.š., onda je zaista uspio. Ulema komentarišući hadis: "Sedmorica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada sem Njegovog ne bude, među njima su: pravedni imam, mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju, dvojica ljudi koji su se zavolili u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali, čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha, čovjek koji je udijelio sadaku i sakrio je da niko ne zna, i čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze zbog toga, kaže: "Mladić je spomenut zato što je malo mladih koji ne dođu u iskušenje da počine grijeh. Svuda oko njega su iskušenja i neće se uspjeti savladati sem ako mu je potpun iman." Koliko puta mladom vjerniku dođe šejtan i šapne na uho: "Ma popusti malo. Stalno ibadetiš. Vidiš da tvoji vršnjaci provode mladost zabavljajući se i družeći se po kafićima i diskotekama. Zar ćeš pustiti da ti prođe mladost a da nisi probao sve slasti dunjaluka. Ima vremena, pokajaćeš se." Ali iz prsa na ovo mora odgovoriti glas: "Ne , tako mi Allaha, zar da mladost i snagu potrošim robujući šejtanu, a starost, bolest i nemoć robujući Alahu!" U sahih hadisu se prenosi da je jednom Poslanik, s.a.v.s., pozvao ashabe da udjeljuju imetak radi Allaha, dž.š., pa je došao Osman, r.a., i napunio Poslanikovo, s.a.v.s., krilo zlatom. Imetak nam je samo iskušenje koje nam je dao Allah, dž.š., da nas ispita hoćemo li znati zahvaljivati, trošiti radi Njega. Ovo iskorištavanje života ima svoj kraj. Nema ponosnijeg čovjeka od onoga ko dođe pred Allaha, dž.š., a život je iskoristio u pokornosti Njemu. Tada će i Kur'an i dobrovoljni namazi i svi njegovi dijelovi tijela moći da govore, pa će se zauzimati za njega kod Allaha, dž.š. Iskoristimo braćo draga i sestre naše živote kako bi učinili što više dobra, ne traćimo svoje vrijeme u besposlice, prihvatimo se Kur’ana, namaza, ibadeta i zikra, jer to će biti jedine devize koje će prolaziti kod Allaha. Amin
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
Zaista
sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoci,
oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen,
a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati.
Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov
rob i Poslanik kojeg je poslao kao donosioca radosnih vijesti i kao
opominjača. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove
ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.
