|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je izveo iz tmine na svjetlo, koji nam je ukazao pravi put. Hvala Allahu koji nam je omogućio da dočekamo i da ispostimo i ovaj mjesec ramazan, koji nam se smilovao i kojeg molimo naše ibadete da nam ukabuli i u sevap ih upiše. Neka je Allahova milost, mir i spas na najčasnijeg poslanika, Allahova miljenika koji nam je svojim svijetlim primjerom pokazao kako treba da živimo. Molim Allaha da mu podari najljepše mjesto u Džennetu, a i mi da budemo u njegovom društvu na budućem svijetu. Amin. Draga braćo i sestre u imanu, cijenjeni džematu. Nakon što nam je Allah omogućio da dočekamo i ispostimo ovaj mubarek mjesec ramazan, nakon mjeseca ispunjena postom, namazom, učenjem Kurana, dobrovoljnim i obaveznim davanjima, mirisa sehura iftara Allah nam kao nagradu šalje ovaj današnji dan kako obilježili završetak najplodonosnijeg i najsevabnijeg mjeseca. Allah nam daje ovaj dan da se radujemo svojoj pobjedi nad zakletim čovjekovim neprijateljem šejtanom, da se radujemo pobjedi nad samim sobom, da se radujemo obećanoj nagradi koju nam je Allah obećao i pripremio, rekavši: “Post je moj i za njega nagrađujem”. Kako da ne budemo sretni, kako da se ne veselimo kada smo ovaj mjesec bili pokorni Allahu i kada smo mi bili tako blizu kao što nijedan ummet nije bio, a to je kako Poslanik navodi kada postač sjedne za sofru i čeka momenat kada će ponovo smjeti da jede i pije. Ako se ovako osjećamo, onda blago nama. Ali ako nismo ovaj mjesec postili, ako nismo klanjali, čemu se onda radujemo? Radujemo li se što ramazan odlazi, što nam je remetio našu svakodnevnicu… ne, ne smijemo se tome radovati, nego samo onome što smo već spomenuli. Oni kojima ramazan priraste za srce oni žele da ramazan vječno traje, blago li onima koji tako misle i žele. U mjesecu ramazanu Allah nam omogućava da mu budemo tako blizu kao nikada do sada, jer Allah kaže: “Kada te robovi moji za Mene upitaju reci Ja sam blizu…” Allah se nama približava, a da li se mi Allahu približavamo, i kakva je uopšte naša veza sa Allahom. Živimo u doba tehnologije, visoko razvijene komunikacije, stalnih internet konekcija, dobre i jake pokrivenosti mobilnih i navigacijskih signala, ali opet ne ostvarujemo nužnu blizinu niti komunakaciju kako sa ljudim tako i sa Allahom. Allah nam šalje svoj signal, ali ima nas koji taj signal ne prihvataju ili je toliko slab da se ne može uspostaviti stabilna veza. Kao da se nalazimo u nekakvim pećinam, dolinama ili duševnim podrumima ispunjenim mrakom i vlagom. Allah nas poziva da mu se vratimo, da dođemo u okrilje njegove milosti, da mu se predamo dušom i srcem, da padnemo Allahu na sedždu, da samo Njemu i jedino Njemu robujemo. Biramo li broj kojeg Allah voli. Uspostavljamo li sa Allahom svakog dana vezu ili nam je veza isprekidana, pa nekoliko dana ima veze, a nekoliko smo bez veze. Ima jedan broj koji bi svi mi morali birati i to svaki dan, taj broj Allah voli i tim brojem se stupa sa Allahom u komunikaciju u razgovor. Taj broj je, dobro ga zapamtimo jer od tog broja zavisi naša sadašnjost kao i naša vječna budućnost. Taj broj je 244 343. Nema pozivnog broja, nego se direktno bez ikakva posrednika stupa sa Allahom u kontakt. Taj broj je u stvari 2 rekjata sabahskog farza, 4 rekjata podnevskog farza, 4 rekjata ikindijskog farza, 3 rekjata akšamskog farza, 4 rekjata jacijskog farza i 3 rekjata vitr namaz. Ovaj broj Allah voli i kada god stanemo pred Allaha bilo da se radi o sabahu, podne ili dr. namazu mi u stvari razgovaramo sa Allahom. Ima možda i onih koji ne znaju za ovaj broj pa nikada i ne uspostave vezu. Ima onih koji biraju pogrešan broj, pa mu se ona hanuma sa aparata javi (Kein Anschluss unter diese Nummer) Nema priključka za ovaj broj. Zato se zapitajmo da li redovno biramo ovaj broj, tj. da li redovno stajemo na namaz, jer jedino redovnim biranjem ovog gorespomenutog broja ostvarujemo vezu sa Allahom. Jesmo li našli svoj put do Allahove kuće? Kakva nam je navigacija? Ima li na našoj navigacionoj karti ucrtana džamija? Oni koji koriste navigaciju znaju da ono čega nema na karti navigator prestaje sa radom i ne može nas odvesti ondje gdje želimo jer ga nema na karti. Moramo u svoji srcima ukucati i navigaciju do džamijske adrese, jer se time stiže do džemata do zajednice, jer time jačamo naš iman, našu vezu sa braćom i sestrama, time ostajemo na vezi sa Allahom i sa svojom vjerom. Zato gledajmo da ne kidamo ovu vezu, imajmo u svojim srcima ISDN (ili još bolji i jači model komuniciranja) koji je uključen 24 sata, komunicirajmo sa Allahom, budimo sa njim stalno konetktovani, jer Allah najviše voli one koji mu se najviše obraćaju. Neka naša veza sa Allahom bude stalna a ne neke povremene konekcije, sedmične mjesečne ili čak godišnje konekcije. Budimo od onih koji se drže zajednice, džemata, koji su uz svoju braću i sestre i koji aktivno pomažu islam i muslimane širom zemaljske kugle. Pogledajmo draga braćo koliko nas danas ima ovdje, pogledajmo u tu ljepotu, vaša ozarena i radosna lica, vaša lijepa odijela, bajramsko raspoloženje, sve su to stvari koje nam je Allah omogućio i podario kako bi ga slavili i veličali. Ali pogledajmo malo i zidove naše džamije pa ćemo vidjeti da zub vremena otavlja traga na našoj zgradi. Već je dvije godine otkako smo se riješili svih dugovanja i kako ova zgrada pripada nama, nama muslimanima koji ovdje žive i rade. Došlo je vrijeme draga braćo da se krene u novu incijativu i da ovoj zgradi damo njen prepoznatljiv oblik. Budući izgled naše džamije imamo priliku vidjeti na planovima izloženim u hodniku, to je ono što mi želimo, to je naš nijjet, a koliko ćemo ostvariti ovisi o Allahovoj volji i našoj spremnosti na ulaganja i žrtvovanje. Ramazan nas je poučio da se veliki ciljevi kao i velike nagrade postižu samo iskrenim zalaganjem, radom i trudom. Mi bošnjaci smo kao muslimani prisutni u Bosni već 600 godina, i u tom periodu smo naučili ili bolje rečeno pronašli ključ suživota sa svima onima koji su različiti od nas. Ovdje u Evropi to je za nas ogromna prednost, jer upravo mi možemo djelovati kao najbolji misionari i ambasadori ove naše lijepe vjere. Zato preuređivanje naših prostorija se nameće ne samo kao fizička potreba nego ujedno i potreba vremena. Želimo da naš centar bude prije svega centar islama i imana, da bude centar naših života, da bude centar naših okupljanja, naših druženja, pomaganja, upućivanja, savjetovanja, učenja i proučavanja. Mjesto gdje ćemo naći smiraj svojoj duši, mjesto na kojem ćemo se svi prijatno osjećati. Mi zajedno, upamtimo zajedno imamo u sebi ogromnu snagu, a čim se razdvojimo više nema te snage. Zato ako nas ima koji nismo članovi gledajmo da to što prije postanemo. Od današnjeg dana mi tj. I.K.C. Ulm krećemo sa našim projektom. Do sada smo uvakufili jedan dio naše imovine, a biće potrebno još sredstava. Potrebni su nam vakifi, ne moraju to biti vakifi poput Gazi Husrevbega, koji je uvakufio pola Sarajeva, a kamo sreće da ih imamo, svi mi možemo biti vakifi, kao što je bio jedan čoban u Sarajevu koji je načinio džamiju pa se džamija po njemu prozvala Čobanija. Njemu teku sevapi sve dok ta džamija stoji i dok se sa njene munare ezan uči, dok se namazi klanjaju, dok se djeca uče i Allah spominje. Zar nam ne bilo drago da čak i onda kada budemo na onom svijetu, kada budemo u našim kaburima, da nam sevapi teku. Zbog tog razloga se i podižu vakifske ploče, kada neko dođe i pročita naše ime da čini dovu za nas i da nam Fatihu prouči. Svi oni koji budu vakifi ove naše džamije biće upisani na vakifskoj ploči kako bi ostala uspomena na njih. Već danas imamo priliku da uzmemo uplatnice i postanemo vakifi našeg centra. Kako bi mogli malo razmisliti u narednim danima ćemo poslati svim džematlijama pisma kojim se mogu izjasniti kako i koliko mogu da uvakufe za našu džamiju. Jedan od načina kojim zahvaljujemo Allahu na blagodatima i nafaki koju nam daje jeste da dijelimo sadaku i dobrovoljne priloge siromašnima, potrebnima, za džamije, mejtefe i dr. Ovaj bjarmski dan i tradicionlna bajramska sergija nam je prilika da se izvagamo i pokažemo koliko smo spremni da damo u ime Allaha za nas i našu džamiju. Molim Allaha da nas nagradi za svako naše dobro djelo, za svaki naš korak, za svaki naš euro, za svaki naš harf koji proučimo, za svaku sadaku koju damo svojom najljepšom nagradom. Gospodaru naš primi od nas naš post, naše namaze, našu sadaku, naš zekjat i ostala naša dobra djela koja smo u Tvoje ime činili. Amin! U svoje lično ime, kao u ime I.K.C Ulm želim vam ugodne bajramske dane, da ih provedete sa svojim najmilijim, sa onima koje volite i koji vas vole. Bajram šerif mubarek olsun.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
