Draga braco i cijenjene sestre u islamu:  

    Hidzra iz Meke u Medinu, 622. godine po Isa a.s. je bila veliki i tezak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda a.s.. Bio je to ispit spremnosti na zrtvu na Allahovu dz.s. putu i provjera jacine njihova imana. Hidzra dolazi kao nuznost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidzre u Abesiniju, neuspjelih pokusaja da'we u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su zajedno sa Poslanikom s.a.v.s. bili prinudjeni da napuste svoje kuce, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu. O tome govori 100. ajet Sure Nisa: 'Onaj ko se iseli Allaha radi naci ce na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - Allah mnogo prasta i milostiv je.' (Suretun-Nisa':100)

   Sastanci na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidzru. Prvom susretu na Akakbi, jedanaeste godine po poslanstvu, je prisustvovalo šsest Jesribljana, sa kojima Muhammed a.s. šsalje mladog ashaba Mus'aba ibn Umejra r.a. da Medinelije poducava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku s.a.v.s. na vjernost. Na trecem susretu, juna 622.g., kada se daje 'Velika zakletva' prisustvovala su 73 muskarca i dvije zene. Tom prilikom su se Medinski muslimani zavjetovali na: 1) Poslusnost i pokornost u cinjenu dobra. 2) Opskrbu u olaksici i poteskoci. 3) Naredjivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Cinjenje dobra u ime Allaha dz.s. i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika s.a.v.s. kada od njih zatrazi pomoc i pruzanje mu zastite kao šsto stite sami sebe i svoje porodice.
Nakon prihvacanja ugovora, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: 'Znate li vi da ovo znaci objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijelog svijet)?', a oni su odgovorili potvrdno. Potom je uslijedilo bratsko rukovanje i izabrano je dvanaest poglavara (predstavnika: devet iz plemena Hazredz, a tri iz plemena Evs), sa zadatkom da oni budu odgovorni za provedbu odredbi ugovora. Prokleti šsejtan nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvisenja poziva musrike da uhvate zivog Muhammeda s.a.v.s. i njegove ashabe! Muhammed s.a.v.s. naredjuje prisutnim muslimanima da se razidju, a oni vec pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed s.a.v.s. odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha dz.s.

    Nakon ovog treceg susreta na Akabi, Poslanik s.a.v.s. naredjuje da ashabi pocnu sa hidzrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, musrici Meke sazivaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konacnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku s.a.v.s.. Sastanku prisustvuje i prokleti šsejtan u liku starca 'iz Nedzda'. Tada je prihvacen prijedlog Ebu Dzehla, koji je podrzao i prokleti Iblis, a sastojao se u tome: 'Da se iz svakog plemena uzme najsnazniji mladic, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda s.a.v.s., kako bi se na taj nacin izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, koji ne bi bili u stanju da objave rat svim Mekelijama.' Zadatak se imao izvrsiti odmah.
Nakon toga dolazi Dzibril, koji po vahju od Allaha dz.s. obavjestava Poslanika s.a.v.s. o zavjeri musrika i o Allahovoj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu Bekr r.a. napuste Meku. Dzibril mu je odredio vrijeme hidzre, upozorivsi ga da te noci ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, musricki mladici su opkolili kucu, sa ciljem da ubiju Muhammeda a.s. u ponoc. O tome govori 30. ajet Sure Enfal: 'I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!' (Suretu-l-Enfal:30)  Hidzra u Medinu je za razliku od hidzre u Abesiniju bila fard, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja ce moci šstititi interese islama i muslimana. 27. noc mjeseca safera (12. septembar 622.g.), Muhammed s.a.v.s. govori amidzicu Aliji ibn Ebi Talibu: 'Spavaj u mojoj postelji, ogrni se mojom zelenom burdom (ogrtacem) i nece te insa-Allah zadesiti nikakva neprijatnost od njih.' Potom je izasao iz kuce uzevsi pregrst pijeska i bacivsi ga musricima koji su bili rasporedjeni oko kuce, na glave, pa im se vid oduzeo i nisu nista vidjeli. Pri tome je ucio:'I ispred njih i iza njih i na njihove oci smo koprenu postavili i zato oni ne vide.' (Suretu Jasin: 9)

    Kada su se musrici probudili, Muhammed s.a.v.s. je sa Ebu Bekrom vec bio u pecini Sevr, gdje su se zadrzali tri dana. Mekelije organiziraju potjeru, ali svi ti pokusaji ostaju uzaludni. U mjesto Kuba Poslanik s.a.v.s. je zajedno sa Ebu Bekrom stigao 8. rebiu-l-evela (23 septembra) 622. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika s.a.v.s., koji je na putu hidzre proveo 11 dana, a taj put je duzine oko 400 kilometara. Muhammed s.a.v.s. je prolazeci kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdzid i obavio prvu dzumu-namaz sa muslimanima. Po dolasku u Medinu je izgradio i prvu dzamiju.

     U Medini Ensarije (pomagaci) bratski prihvataju muhadzire i sa njima dijele i dobro i zlo. Sa njima dijele svoje imetke i bratime se. O karakteru ensarija Allah dz.s. kaze:
'I onima koji su Medinu za zivljenje izabrali i domom prave vjere josš prije njih ucinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato sto im se daje ne osjecaju i vise vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se ušcuvaju pohlepe, oni ce sigurno uspjeti!' (Suretu-l-Hašr: 9)

    Poslije hidzre muslimani su zapoceli jedno novo razdoblje. Razdoblje poginjanja glave, strpljivo podnosenje nepravde, muka i zlostavljanja je proslo, islam se uzdigao, ponos je zracio na sve strane, muslimani su postali jaki i mocni. Strah se polahko uvlacio u srca nevjernika bojali su ih se, jer tadasnji nosioci islama nisu zalili na putu islama dati ako treba i svoje zivote a primjer hazreti Alije nam najbolje o tome govori. Polahko ali sigurno su udarani temelji nove islamske drzave, drzave koja ce pocivati na Allahovom zakonu u kojoj ce vladati pravda kakva nikada nije zabiljezena u historiji. Poslije hidzre muslimani su mogli u miru da sprovode islamska nacela u svojim zivotima cime su nam pokazali da jedino uz cvrsto drzanje islama mi kao muslimani mozemo biti ponosni i mozemo opstati na ovome svijetu.

   Hidzra je promijenila tok historije covjecanstva. Za veoma kratko vrijeme geografske karte su bile prekrojene, pale su velike imperije, nastajale se druge mocne drzave koje su dominirale svijetom. Sjecanje na hidzru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika s.a.v.s. svodi periodicni racun sa sobom, jer to cini svaki narod koji se zanima za svoju buducnost i ne zivi od proslosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo nase stanje i da ulozimo maksimum napora da ga popravimo!

   Molim Allaha dz.s., da nas ucvrsti na polju islama, da se ne bojimo nicijeg prezira i da zivimo i umiremo samo kao muslimani. Amin.