|
Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,: إن الله فرض فرائض فلا تضيعوها، وحد حدوداً فلا تعتدوها، وحرم أشياء فلا تنتهكوها، وسكت عن أشياء -رحمة بكم غير نسيان- فلا تسألوا عنها „Allah vam je propisao izvjesne obaveze (farzove) i ne niječite ih; On je odredio izvjesne granice i ne prekoračujte ih; Allah je zabranio neke stvari i toga se pridržavajte, dok se, međutim, o nekim stvarima nije izjasnio iz milosti prema vama, ne iz zaborava, i vi ne pitajte o tome“. (Ed-Darekutni, a En-Nevevi ga svrstao u hasen). U drugom hadisu kaže: ما أحل الله في كتابه فهو حلال ، وما حرم فهو حرام ، وما سكت عنه فهو عافية ، فاقبلوا من الله العافية „Ono što je Allah dozvolio u svojoj Knjizi je halal, a što je zabranio je haram, a ono što je prešutio je afw, obilna Allahova milost…(El-Hakim, a El-Bezzar ga je svrstao u sahih) Šta je halal (dozvoljeno), a šta je haram (zabranjeno) pitanje je koje se još prije dolaska islama ticalo svih naroda koji su prije nas živjeli. Tako vidimo da je kroz ljudsku povijest uvijek bilo dozvoljenih i zabranjenih stvari. Neke zabrane ili dozvole su dolazile direktno od Boga, a neke stvari su ljudi sami sebi dozvoljavali ili zabranjivali. Bilo je onih koji su išli u krajnjosti dozvoljavajući sebi ama baš sve, počevši od jela i pića, pa do kupoprodaje, poslovanja, intimnih odnosa i dr. Kao što su bili Perzijanci ili predislamski mušrici gdje se recimo žena nasljeđivala kao običan predmet. A na drugoj strani su bili oni koji su sebi zabranjivali čak i one stvari koje su inače dozvoljene, kao što je primjer kršćanskih monaha koji su se povlačili u asketizam (odricanje od svih dunjalučkih ljepota), konzumirajući samo određenu vrstu hrane, izbjegavajući čak čišćenje i kupanje do te mjere da se smatralo grijehom ukoliko čovjek opere noge, a odlazak u kupatilo smatrao se pokajničkim činom. Ljudi su počesto dozvoljavali sebi određene stvari jer su im se činile lijepe ili su im pored materijalne, duhovne ili vjerske štete pričinjavale zadovoljstvo. A s druge strane su ponekad zabranjivali određene stvari misleći da se na taj način približavaju svom bogu ili svojim božanstvima. I jedni i drugi su lutali, nisu bili na pravom putu, jer je mjerilo dobra i zla, halala i harama bio njihov razum koji bez božanske upute će zasigurno da zaluta. Uzmimo samo kao primjer da se u jednoj zemlji krava smatra svetom životinjom koja se ne kolje niti jede dok se na drugom dijelu svijeta jede sve što se kreće, počevši od skakavaca, crva, miševa, zmija i svih mogućih vrsta insekata. Zbog svega ovoga Allah nam šalje Poslanika Muhammeda s.a.v.s., kako bi nas podučio onome što je halal kao i onome što je haram, kako ne bi lutali i dozvoljavali sebi ono što nam se sviđa, a zabranjivali ono što nam se ne sviđa. Allah opisuje one koji slijede Poslanika u onome što naređuje i zabranjuje da su oni ti koji su na pravom putu, koji žive ispravnim načinom života, te kaže: الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَائِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَالْأَغْلَالَ الَّتِي كَانَتْ عَلَيْهِمْ فَالَّذِينَ آمَنُوا بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُوا النُّورَ الَّذِي أُنزِلَ مَعَهُ أُولٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ „onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli.“ (El-Earaf, 157) Kada se pojavio islama, bili su široko rasprostranjeni zabluda i grijeh, pometnja i odstupanja kada je riječ o tome šta je halal a šta haram. Zato je jedan od temeljnih zadataka islama bio da uspostavi skup zakonskih mjera, principa i propisa. Na temelju ovih principa kasnije je uspostavljen kriterij prosuđivanja šta je halal, a šta haram. Prakticirajući načela koja proklamuje Kur‘an Časni muslimanski ummet stoji na poziciji između svih ekstremističkih devijacija, postaje zajednica srednjeg puta, postaje najbolji narod koji se ikada pojavio na Zemlji. كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَلَوْ آمَنَ أَهْلُ الْكِتَابِ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُم مِّنْهُمُ الْمُؤْمِنُونَ وَأَكْثَرُهُمُ الْفَاسِقُونَ „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.“ (Ali Imran, 110) Poznavanje halala i harama, poznavanje Allahovih granica je znak ogromne Allahove milosti, stoga bi morali da se trudimo da naučimo šta je halal, a šta haram u našoj vjeri kako ne bi zalutali. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,: „Onaj kome Allah želi dobro poduči ga razumijevanju vjere.“ tj. poduči ga šta je halal, a šta haram. U narednim hutbama ćemo ako Bog da tretirati principe na kojima počivaju propisi vezani za halal i za haram koji će nam pomoći da shvatimo istinu, kao i da spoznamo da nije sve haram kao što neki tvrde, niti je sve halal, nego da postoje mnoge jasne halal stvari kojih se treba pridržavati, kao i određene haram stvari kojih se treba kloniti. Molim Allaha da nas učini od onih koji će dobro poznavati svoju vjeru, koji će znati šta je halal i toga se pridržavati, kao i šta je haram te ga se kloniti. Amin. Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Na prethodnoj hutbi smo govorili o temi koja nosi naziv halal i haram, gdje smo spomenuli da poznavanje halala i harama je obaveza svakog vjernika i vjernice kako ne bi zalutali i kako bi bili na istini i pravom putu. Danas ćemo uz Allahovu pomoć govoriti o osnovnim principima na kojima se baziraju propisi halala i harama. Prvi princip je dopuštenost stvari. Ovaj princip nam govori da sve ono što je Allah stvorio i od čega dolazi korist ljudima je u osnovi dopušteno, ništa nije haram zbaranjeno osim onoga što je zabranjeno izričitim i jasnim tekstom iz Kur‘ana ili Sunneta. Ako tekst nije vjerodostojan (sahih), ili ako nije eksplicitan u propisivanju zabrane, u tom slučaju se primjenjuje izvorni princip dopuštenosti. Allah Uzvišeni kaže: أَلَمْ تَرَوْا أَنَّ اللَّهَ سَخَّرَ لَكُم مَّا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَأَسْبَغَ عَلَيْكُمْ نِعَمَهُ ظَاهِرَةً وَبَاطِنَةً وَمِنَ النَّاسِ مَن يُجَادِلُ فِي اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَلَا هُدًى وَلَا كِتَابٍ مُّنِيرٍ „Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.“(Lukman, 20) Sve što je stvoreno na Zemlji je stvoreno zbog čovjeka kako bi se čovjek služio svim tim stvarima, kako bi olakšao svoj ovodunjalučki život i kako bi dostojanstveno ispunio od Allaha preuzeti emanet halife tj. namjesnika na Zemlji. Područje harama u islamskom pravu-šeriatu je izuzetno suženo, dok je područje halala prostrano do neslućenih granica. Kada bi čovjek brojao sve ono što mu je Allaha dozvolio s jedne strane, a zatim izbrojao sve ono što mu je zabranio s druge strane uvidio bi da je samo mali neznatni broj stvari zabranjeno, a da je veliki broj dozvoljeno. A pored toga uvidio bi da je Allah zabranio samo ono što je ružno, štetno, beskorisno, i u čemu nema istinskog hajra za čovjeka. Selman el-Farisi kaže da je Božiji Poslanik a.s., kada su ga upitali za loj, sir i krzno, odgovorio: الحلال ما أحل الله في كتابه ، والحرام ما حرم الله في كتابه ، وما سكت عنه فهو مما عفا لكم „Halal je ono što je Allah u Svojoj Knjizi naznačio kao dopušteno, a haram je ono što je On zabranio u Njoj. A ono o čemu On ne govori je afv, oprost i dopuštenje vama.“ (Et-Tirmizi i Ibn Madže) Božiji Poslanik a.s., nije dao direktan odgovor na postavljeno pitanje nego je obavijestio onoga koji pita a ujedno i svoj ummet o veoma bitnom principu koji se odnosi na sve ostalo, tako da se iz ovoga odgovora da razumijeti da ako pomenute stvari nisu zabranjene slovom Kur‘ana onda su dopuštene. Ovdje kada je riječ o dopuštenosti ili zabranjenosti moramo razdvojiti između dvije stvari, a to su stvari običaja, svakodnevnih poslova i životnih navika s jedne i stvari vezane za ibadete s druge strane. Što se tiče običaja i životnih navika one su u osnovi dozvoljene izuzev malog broja koje Allah zabranjuje. Zatim moramo znati da u svakodnevnim poslovima ima stvari u koje se Allah ne miješa nego je prepustio čovjeku kao svom namjesniku da ih uredi, kao što su pravila vezana za saobraćaj, pravila za sigurnost, propisi korištenja određenih proizvoda i drugog. Svaki zakon i propis koji dolazi od strane ljudi a vodi uspostavljanju reda, mira i sigurnosti i ne krši principe islama je poželjan, Allahu drag i mora se poštovati. Uzmimo samo kao primjer propisi u saobraćaju koje nije Allah odredio nego ljudi kako bi uspostavili red i sigurnost u njemu. Prolazak kroz crveno svijetlo dovodi u opasnost počinioca prekršaja kao i sve one koji su uključeni u sobraćaj. Vožnja kroz pješačku zonu može izazvati gaženje pješaka, itd. Neki ne razumiju da se ti zakoni moraju poštivati pa kažu kada prođu kroz crveno: Nigdje ne piše ni u Kuranu ni u hadisima da se ne smije proći. Naprotiv, Kuran i hadis teže uspostavi reda, a svaki nered i fesad osuđuju. Allah kaže: “I nemojte nered na Zemlji činiti nakon što je na njoj red uspostavljen…” Što se tiče ibadeta, stvari koje su vezane za vjeru njih određuje samo Allah. U vezi s ovim Allahov Polanik s.a.v.s., je rekao: من أحدث في أمرنا ما ليس منه فهو رد „Ko od sebe izmisli neki ibadet-ma ko on bio- on je u zabludi koja mora biti odbačena.“ (Muttefekun alejhi) Ovo je zbog toga što se ibadet ne može nikome činiti osim Allahu i ne može se ibadet činiti osim na način kako ga je On propisao. Svako ko izmisli ili sam propiše pravilo u ibadetu zastranio je i on je krivotvoritelj. Jedino sam Zakonodavac ima pravo propisati načine ibadeta putem kojih mu se ljudska bića mogu približiti. Životne navike i svakodnevne obaveze, međutim nije propisao Zakonodavac, njih su propisivali i prakticirali sami ljudi. Zakonodavac inventira samo da da bi ih uspostavio, modificirao ili usmjerio, a ponekad da bi identificirao neke navike koje su štetne i koje bi mogle naginjati razdoru. Ništa u islamu kada se veže za ibadet čovjek ne može od sebe govoriti da je halal ili haram. Ibadete je odredio Uzvišeni Allah, On je odredio kada, u kojem mjesecu se posti i koliko dana se posti. Oni koji rade drugačije te poste npr. 3 dana oni uvode u islam ono što mora biti odbačeno. Isto tako broj farz namaza je striktno određen i niko ne može ni povećati ni smanjiti njihov broj. Allah je odredio kada kako i kome se daje zekjat, a ne ljudi. Allah je odredio u kojem mjesecu se obavlja hadž, uredio njegove propise tako da čovjek ne može sam sobom kod stvari ibadeta određivati i propisivati, kod ovih stvari se mora slijediti i prakticirati samo onako kako je Allah odredio. Molim Allaha da spoznamo njegove granice i da ih ne prekoračujemo, da spoznamo njegove zabrane i da ih se pridržavamo, i njegove farzove i da ih ne niječemo. Amin. Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Na prethodnoj hutbi smo govorili o prvom principu na kojem počiva propis halala i harama gdje smo vidjeli da je u osnovi svih stvari dopuštenost osim ako postoji jasan dokaz iz Kurana ili Sunneta koji to zabranjuje. Danas ćemo ako Bog da govoriti o drugom principu vezan za halal i haram. Drugi princip glasi: Allah je jedini koji u stvarima vjere ima pravo nešto dopustiti ili zabraniti. Islam ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu funkciju, oduzima pravo da određuju šta je halal a šta je haram i ostavlja to pravo samo za Gospodara Uzvišenog. Niko, ni rabini, ni svećenici, ni kraljevi, ni sultani ni halife nemaju pravo nešto zabraniti ljudima ako to nije Allah zabranio kao što ne mogu dozvoliti ništa ako to Allah nije dozvolio. Ako to neko učini kao što je bilo u prošlosti, a i dan danas imamo takvih, onda oni uzurpiraju na taj način Allahovo pravo i time se izjednačuju sa Allahom (da nas Allah toga sačuva) čineći time širk, jer Allah nema nikakvog partnera niti ortaka u vlasti, sva vlast, moć, i pravo odlučivanja pripada samo Njemu. وَقُلِ الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَمْ يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلِّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا „i reci: "Hvaljen neka je Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj" (El-Isra, 111) Kuran sljedbenike Knjige, kršćane i Jevreje, osuđuje zbog toga što su rabinima i svećenicima dali pravo da određuju šta je ispravno, tj. halal, a šta je neispravno, tj. haram. Allah dž.š., o tome kaže: اتَّخَذُوا أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَانَهُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللَّهِ وَالْمَسِيحَ ابْنَ مَرْيَمَ وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا إِلٰهًا وَاحِدًا لَّا إِلٰهَ إِلَّا هُوَ سُبْحَانَهُ عَمَّا يُشْرِكُونَ „Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju“. (Et-tewbe, 31) Adi ibn Hatim koji je, prije nego je primio islam, bio kršćanin, jednom je došao Poslaniku s.a.v.s., i rekao mu povodom ovog ajeta: يا رسول الله إنهم لم يعبدوهم. فقال بلى, إنهم حرموا عليهم الحلال, و أحلوا لهم الحرام فاتبعوهم فذلك عبادتهم أياهم. „Poslaniče Božiji, ali oni ih ne obožavaju?!“ Poslanik alejhiselam je odgovorio: „Da, ali oni ljudima zabranjuju ono što je halal i dozvoljavaju ono što je haram, a ljudi ih slijede. Svakako da je to njihovo obožavanje.“ Kršćani još uvijek tvrde da je Mesih-alejhisselam-, prije uzdizanja na nebo, svoje apostole ovlastio da, prema svome nahođenju, određuju šta je dopušteno a šta je zabranjeno. U Evanđelju po Mateju (18:18) se navodi:“Kažem vam, šta god vi zavežete na Zemlji, to će i na Nebu biti zavezano: i što god vi na Zemlji razvežete, to će i na Nebu biti razvezano.“ Mušrici su se odnosili spram haram stvari tako da su sami sebi zabranjivali ili dozvoljavali određene stvari zbog čega ih je Allah ukorio rekavši: قُلْ أَرَأَيْتُم مَّا أَنزَلَ اللَّهُ لَكُم مِّن رِّزْقٍ فَجَعَلْتُم مِّنْهُ حَرَامًا وَحَلَالًا قُلْ آللَّهُ أَذِنَ لَكُمْ أَمْ عَلَى اللَّهِ تَفْتَرُونَ „Reci: "Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Recite: "Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?" Iz svega navedenog spoznajemo da samo Allah ima pravo nešto dopustiti ili zabraniti, bilo putem Knjige ili jezikom Svoga Poslanika alejhisselam. Mnogi islamski pravnici i učenjaci su izbjegavali da donose sud o halalu ili haramu bojeći se da ne pogriješe i ne proglase halalom haram ili obrnuto. U svojo knjizi El-Umm, Imam Šafija kaže da je Imam Ebu Jusuf, prijatelj Ebu Hanife i vrhovni kadija, rekao: „Upamtio sam da su naši učitelji-alimi izbjegavali donijeti fetvu i reći: Ovo je halal, a to je haram- osim kada je to bilo jasno navedeno u Allahovoj Knjizi. Pričao nam je Ibnus-Saib da je Er-Rabi ibn Khajsem, jedan od najodabranijih muslimana druge generacije rekao: „Pazite da ni jedan od vas ne kaže: Allah je ovo dopustio, ili Allah ovo dopušta- jer bi On onda mogao reći da On to nije dopustio niti ga odobrava. Nikada nemojte reći: Allah je ovo zabranio jer On može reći: Lažeš! Ja to nisam zabranio.“ Neki prijatelji Ibrahima Nakhija velikog pravnika iz reda druge generacije kufanskih muslimana, pričali su nam da je on svojim drugovima, kada o nečemu donose svoj sud sugerirao da radije kažu „To je mekruh“ ili „To nije loše“, nego „To je haram“ ili „To je halal“, jer termin halal i haram imaju mnogo širi smisao. Danas živimo između dvije krajnosti, između onih koji bez ikakva znanja i argumenata dozvoljavaju određene stvari, kao i oni koji bez imalo razmišljanja oharamljuju određene stvari. Dolazi jedan mladić kod svog imama da ga pita da li smije raditi u pizeriji i da razvozi pize po kućama imajući u vidu da ponekad mora da vozi i alkohol. Imam mu reče da u tom poslu i njegovoj dozvoljenosti ima šubhe tj sumnje, a jedan brat koji je to slušao automatski reče, ma kakva sumnja to je zasigurno haram. S jedne strane dakle, imamo one koji bez ikakvog razmišljanja i konsultacije sa alimima donose svoj sud zaboravljajući koliko se naša dobra ulema bojala da upotrijebi riječ halal ili haram. A s druge strane imamo i one koji sebi dozvoljavaju razne grijehe i harame pa ih čak nazivaju drugim imenima i umotavaju u nekakvu kulturu, modu i naprednost. Tako da blud nazivaju slobododnim ispoljavanjem ljubavi. Alkohol duševnim eliksirom koji doprinosi dobrom raspoloženju. Itd. Čuvajmo se braćo draga i sestre od izhitrenih donošenja fetvi kako ne bismo ohalali ono što je haram ili kako ne bi oharamili ono što je halal. Molim Allaha da nam se smiluje, da nas pouči propisima naše vjere, da nas pouči halalu te da ga se pridržavamo kao i haramu pa da ga se klonimo. Amin. Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu. Iz prethodne hutbe smo mogli zaključiti da je Allah jedini taj koji smije i koji može u vjerskim stvarima nešto da učini halalom ili haramom te da oni koji zabranjuju halal stvari ili dozvoljavaju haram stvari na taj način čine jednu vrstu širka, a širk je grijeh koji Allah ne oprašta. Isto tako smo mogli čuti da je naša dobra ulema pazila sa upotrebom termina halal i haram bojeći se da ne pogriješi. Danas ćemo ako Bog da govoriti o još jednom od principa na kojima počivaju propisi o halalu i haramu. Treći princip jeste: Zabranjivanje halala i dopuštanje harama je blisko činjenju širka. Islam strogo osuđuje one koji prema svome nahođenju dozvoljavaju određene stvari ali je mnogo striktniji i žešći kada je riječ o onima koji uvode zabrane, jer tendencija uvođenja zabrana stvara poteškoće ljudima i nepravedno skučuje ono u čemu je Allah bio darežljiv prema Svojim stvorenjima. Ova tendencija preovladava među onima koji idu u krajnosti, koji na istu ravan stavljaju male i velike grijehe, koji bojeći se da ne upadnu u grijeh zabranjuju i ono što je halal. Resulullah s.a.v.s., se žestoko borio protiv svih onih koji su bili skloni ekstremizmu i pretjerivanju te ih upozorava govoreći: „Propasti će oni koji pretjeruju, propasti će oni koji pretjeruju, propasti će oni koji pretjeruju.“ (Muslim, Ahmed, i Ebu Davud) Svaki onaj koji se ekstremno odnosi prema svojoj vjeri će zasigurno propasti, međutim, šta je mjerilo nečije ekstremnosti, ko su ekstremi ili drugim riječima oni koji pretjeruju. Za neke su ekstremni svi oni koji klanjaju pet vakat namaza, za njih kažu da pretjeruju. Za neke su ekstremi oni koji zahtijevaju da im žene, majke ili sestre nose islamsku nošnju, da budu pokrivene. Za neke su ekstremi oni koji se ne uklapaju u društvo pa gdje se pije on ne pije, a gdje se treba haram jesti on ne jede. Svi ovi nabrojani ne spadaju u ekstreme, jer se oni pridržavaju jasnih islamskih načela. Ostaje pitanje ko su ti ekstremi kojima Poslanik s.a.v.s., prijeti propašću. Ekstremi su oni koji se bave stvarima koje nisu od suštinskog značaja, stvarima koje su neznatne, ali u njihovim očima su krupne i po njima vjera ne bi mogla opstati ako se tim stvarima ne posveti maksimalna pažnja. Dr. Jusuf El-Karadavi je govoreći o onima koji pretjeruju u vjeri naveo u čemu se ogleda ta ekstremnost, i veoma je bitno pridržavati se navedenog kako ne bi svako po sebi donosio zaključke i određivao šta je ekstremno a šta ne, ti vidovi su sljedeći:
1.Pristranost u mišljenju, 2.Trajno obavezivanje sebe i drugih onim čime
Allah ljude nije obavezao, 3.Strogost gdje joj nije mjesto, 4.Surovost i
grubost, 5.Sumnjičenje ljudi, 6.Padanje u provaliju nevjerstva. Poslanik s.a.v.s., kaže: Poslan sam sa nečim što je pravovjerno, nepatvoreno, velikodušno i lahko. Protiv ovih dviju stvari, protiv širka i zabranjivanja onoga što je dozvoljeno Allah dž.š, putem svog Poslanika u hadisu kudsiju kaže: إني خلقت عبادي حنفاء فجاءتهم الشياطين فاجتلتهم عن دينهم و حرمت عليهم ما أحللت لهم و أمرتهم أن يشركوا بي ما لم أنزل به سلطاناً. „Zaista, Ja sam stvorio ljude u nepatvorenoj, čistoj prirodi i prirodnoj vjeri, ali su nekima od njih došli šejtani i odvratili ih od njihove vjere, i zabranili im ono što sam im ja dozvolio i naredili su im da Mi pripisuju druga, o čemu Ja nikakav dokaz nisam objavio.“(Muslim) Zabraniti nešto što je halal gotovo je isto kao počiniti širk, zato Kur'an žestoko kritizira arapske idolopoklonike zbog njihovog višebožstva i zbog toga što su mimo Allahova dopuštenja sebi zabranjivali konzumiranje određene hrane i upotrebu određenih životinja. Tako su kod njih postojale posebne vrste deva i ovaca koje nisu jeli, neke nisu jahali niti koristili za vuču itd. Allah dž.š., odgovara i njima a i svima onima koji zabranjuju određene stvari samima sebi ili drugima a Allah ih nije učinio zabranjenim govoreći: قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللَّهِ الَّتِي أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَالطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ قُلْ هِيَ لِلَّذِينَ آمَنُوا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا خَالِصَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ كَذٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate." Iz ovih ajeta i hadisa zaključujemo da je najbolje držati se jasnih Allahovih naredbi i zabrana, a kloniti se proizvoljnog mišljenja i zaključivanja pogotovo ako za to nemamo nikakvog dokaza ni iz Kurana ni iz Sunneta. Molim Allaha da nam se smiluje, da nas pouči propisima naše vjere, da nas pouči halalu te da ga se pridržavamo kao i haramu pa da ga se klonimo. Amin. Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoći, oprosta i upute tražimo. Koga Allah uputi na pravi put on je doista upućen, a koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik koji je svojim svijetlim primjerom pokazao kakvi mi trebamo biti. Neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe kao i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre u imanu i islamu.Danas ćemo govoriti o četvrtom principu, a to je:Zabrana stvari potiče od njihove nečistoće i štete. Kada govorimo o dozvoljenim i zabranjenim stvarima bitno je znati zbog čega je Allah nešto dozvolio a nešto zabranio. U islamu postoji jedno opće pravilo kada su ove stvari u pitanju a to je: ono što je definitivno štetno, to je onda haram, a ako je nešto neopozivo korisno, to je onda halal; ako u nečemu ima više štete nego koristi, onda je haram, a ako u nečemu ima više koristi nego štete onda je halal. Primjer za stvari koje su definitivno štetne jesu droge koje izazivaju takvu vrstu ovisnosti čije posljedice su sigurna smrt. Primjer gdje je šteta veća od koristi je primjer koji Allah navodi u Kurani Kerimu govoreći o alkoholu gdje kaže: يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ قُلْ فِيهِمَا إِثْمٌ كَبِيرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ وَإِثْمُهُمَا أَكْبَرُ مِن نَّفْعِهِمَا „Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." (El-Bekare, 219) Vidjeli smo iz datih primjera šta je haram, međutim ostaje pitanje šta je halal? Halal je kako Allah Uzvišeni kaže sve ono što je lijepo „et-tajjibat“, što znači dobra, ugodna jela, tj. ona jela koja svi ljudi smatraju dobrim i lijepim. Od nas se ne zahtijeva da znamo u detalje zboga čega je nešto zabranjeno, mada je daleko bolje kada znamo razlog tome. Ono što se zahtijeva od muslimaa jeste da kada im dođe zapovijed od Allaha da kažu „semi‘na ve eta'na“ – čuli smo i pokoravamo se. A ne da budu kao narod Musa a.s., kada im je Allah naredio da zakolju bilo koju kravu umjesto da su rekli „čuli smo i pokoravamo se“, oni su počeli sa pitanjima, kakva je to krava, kakve je boje, kako izgleda itd. Jedan od najboljih primjera jeste zabrana svinjetinje za koju Allah dž.š., u Kuranu kaže: إِنَّمَا حَرَّمَ عَلَيْكُمُ الْمَيْتَةَ وَالدَّمَ وَلَحْمَ الْخِنزِيرِ وَمَا أُهِلَّ بِهِ لِغَيْرِ اللَّهِ فَمَنِ اضْطُرَّ غَيْرَ بَاغٍ وَلَا عَادٍ فَلَا إِثْمَ عَلَيْهِ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ „On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je.“ (El-Bekare, 173) Jedino objašnjenje u vrijeme kada su objavljeni ovi ajeti koji zabranjuju konzumiranje svinjskog mesa jeste da je ono nedžis-prljavo, nečisto. Od tada su protekla mnoga stoljeća da bi naučnici ustanovili prisustvo parazita i smrtonosnih bakterija u svinjskom mesu. Imajući u vidu da se mnogima od nas često postavlja pitanje zbog čega je svinjsko meso zabranjeno navešćemo razloge kao i naučne dokaze koji to pojašnjavaju potvrđujući time mudrost i milost Allaha prema nama.
Od svih domaćih
životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a
meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u
ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu
se s uživanjem izležava. Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad
i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi
raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je
mnogih zaraznih bolesti. Trihinoza je bolest koju uzrokuje crvić trihine,
a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa
pacovima, poznata je ljudima hiljadama godina. Na ovu bolest niko nije
imun. Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm.
Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste
sićušne kapsule između mišićnih vlakana. Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela. Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj. Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom. Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića. Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve. Jedan od parazita koji se nalazi u svinjskim crijevima jeste Balantidium coli. Ovaj parazit je normalan stanovnik svinjskih crijeva i biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje ovaj parazit Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Paragonimus. Ovaj parazit živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica. Clonorsis sinesis. Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis. Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem - može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su obrazovanje kamenca i rak. Jedna od bakterija zvana Erysipelas može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće. Pored navedenih, svinja je nosilac i mnogih drugih parazita koje je nauka do sada otkrila . Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije. Iz ovog primjera najbolje možemo vidjeti kolika je Allahova mudrost i da je najbolje za nas odmah ostaviti sve što Allah zabranjuje, jer vallahi u tome je šteta po nas iako to mi možda i ne znamo niti osjećamo. Molim Allaha da nam se smiluje, da nas pouči propisima naše vjere, da nas pouči halalu te da ga se pridržavamo kao i haramu pa da ga se klonimo. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
