|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najčasnijeg, najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. “I oglasi ljudima hadž! - dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! „ Namaz, post, zekat i hadždž su temeljni obredi Islama. Postom se čisti duša, a zekatom imovina stečena na halal način. Bez posta čovjek ne može biti čist iznutra, a bez zekata izvana. Preko namaza, kao primarnog obreda Islama, uspostavlja se pravilan odnos veza između čovjeka kao stvorenja i Allaha kao Stvoritelja.
Kroz namaz, čovjek izravno, bez ikakvih posrednika (svešćenika i ustanova crkve) uspostavljaju vezu sa Stvoriteljem. Klanjajući namaz ljudi neposredno spominju, veličaju, i slave Allahovo ime. Kao što je namaz jedino primjerena, od Allaha naređena, Njegovoj veličini i čovjekovom dostojanstvu, adekvatna veza i odnos između Stvoritelja i čovjeka, stvorenja, tako je i hadždž u osnovnom određenju odzov na Allahov poziv (“I oglasi ljudima hadž!“).
Na ovaj Allahov poziv, svjedoči to Kur'an i potvrđuje povjest, odazivaju se svi pravi, čestiti, iskreni i Allahu odani robovi. U tom odzivu oni nadilaze nacionalne, etničke, plemske, rasne, kastinske, i staleške barijere. Da bi obavili hadždž ljudi su stoljećima putovali pješice, na konjima i kamilama, a danas putujumodernim prevoznim srestvima. Svijest u njima, sjećanje i misao na Allaha, kao i želja da se odazovu Njegovu pozivu, uvjek je bila jača od vremensko – prostornih zapreka i ljudskih prerasuda.
Kao univerzalni, Allahov poziv svim ljudima, hadždž u temelju razara etnocentrizam, nacionalizam, šovinizam, rasizam, i aparthejd, neumitne rane visokorazvijenih, laiciziranih, materijaliziranih i ateiziranih civilizacija. Unutar tewhida, jedinstvene svjeske zajednice, hadždž je njeno zorna i praktična impementacija. Hadždžu kao Allahovom pozivu ili petom islamskom šartu, odzivaju se ljudi svih boja i jezika koji su muslimani. U odnosu na Allaha, haždž je odziv na Njegov poziv, a u odnosu na muslimane, on je mjesto najvećeg zborišta, upoznavanja, približavanja, dogovaranja i udruživanja muslimana u ime Allaha na korist ljudi. Kao odziv na allahov poziv i peti obred Islama, hadždž je individualni čin, ali je sa stajališta ummeta ili zajednice muslimana, istovremeno i godišnji, sveislamski kongres na kojemu se razmatraju sva globalna i fundamentalna pitanja, problemi, i izazovi muslimana i muslimanskih zemalja. Kao što je Muhammed as na Oprosnom hadždžu 632.godine održao svoj najznačajniji govor u kojem je izložio temelje, strategiju, i taktiku Islama i muslimana, tako i mi, sadađnje generacije, na temelju Kur'ana, Sunneta, naših saznanja, iskustava, potreba i situacije u svijetu, moramo donositi za sve muslimane svijeta neka obavezujuća upustva, deklaracije i fetve. Te dekleracije moraju sadržavati godišnju analizu stanja i upustvo muslimanima kako na nivou svjeske zajednice da ostvare ekonomsku solidarnost, zatim sveislamsko brastvo i zajedništvo u vjersko – duhovnoj, moralno – etičkoj, kulturnoj i organizaciono – praktičnoj ravni života. To su praktične, društveno – političke i internacionalne koristi hadža.
Ne postoji ni jedno fudamentalno ni globalno pitanje koje se tiče muslimanskih naroda i zemalja, a da se o njemu muslimani, kada se sastanu na arefatu 9. zul-hidžeta, ne mogu dogovoriti i zauzeti sveobavezujući stav za sve muslimanske zemlje. Kao što je Poslanik Istine na Oprosnom hadžu odmah riješio pitanje kamate, tako bi i sadašnje generacije mu slimana, svake godine u toku hadždža, na Arefatu, trebale pristupiti rješavanju problema našeg vremena. Arefat je brdo Allahove milosti, mjesto koje najsličnije liči slici Sudnjeg dana, jer na istom mjestu, u istom danu, u istoj odjeći, po istoj odredbi i po istom nijjetu, isključivo u ime Allaha, okupljeni i kralj, i trgovac, i diplomat. i ljekar, i ekonomist, i glumac, i hamal koji je uštedio novac da obavi hadždž. Hadždž je ustvari mikrokosmos ljudske zajednice utemeljen na ideji odziva Allahovu pozivu.
Na hadždžu, u mubarek danima Kurban – bajrama, na časnim, Allahu najdražim mjestima, Mini, Muzdelifi, Arefatu i Haremu Ka'be, muslimani svijeta međusobno se moraju upoznavati i razmjenjivati iskustva, mišljenja i saznanja na nivou islamskog svjeta kao cjeline. Lokalna pitanja muslimani rješavaju kroz džemmat.a pitanja ummeta rješavaju dogovorima na Arefatu. ukoliko pravilno shvate i iskoriste obrede hadždža, boravak na Arefatu posebno, muslimani postaju građani i politička bića koja iz pozicije tewhida, kao univerzalne slike jedinstva svijeta i ljudskog roda dosežu do ummeta. Tada neumitno prihvataju istinu da su muslimani svjeta jedinstvena zajednica, ustvari jedno tijelo sa milijardu djelova i da su njihove sudbine, boli i patnje, briga i odgovornost svih muslimana svijeta. Na Arefatu, u toku hadždž, mora se saznati i dati odgovor ummetu zašto je muslimanska krv, bilo gdje u svjetu jeftinija od nafte? Također se danas više nego ikad nameće potreba za odgovorom, zašto muslimani svijeta sačinjavaju više od 90% svjeske izbjegličke populacije, invalida i sirotinje? Neminovno se postavlja i pitanje, zašto se naveći broj regionalnih ratova vodi na tlu muslimanskih zemalja, o njihovom trošku i prolijevanjem njigove krvi? Ako ne odgovorimo na ta urgentna pitanja na Arefatu, u toku hadždža, mi ćemo, kao i neke druge obrede, svesti na golu formu, transparent i liturgiju. Tada hadždž gubi sveopću, sveislmsku i društveno – političku dimenziju. Od takvog hadždža u najboljem slučaju imaju fajde muslimani, pojedinci, koji ga obavljaju i trgovci, dok zajednica muslimana nema.
Na hadždžu treba da preovladavaju ideali, opće dobro, kolektivna svijest i zajedničke vrijednosti, a ne samo individualna pobožnost. Iako je hadždž po svojoj formi individualni čin, on se prema smislu i porukama, tiče kolektivne egzistencije i sudbine islamskog svijeta. Zato su na hadždžu muslimani najpozvaniji da razmatraju pitanja koja su aktuelna kao sudbina Iraka, palstine, Libana, a sutra za one kojima se ukaže potreba.
Mjesto, vrijeme i svrhu hadždža, kaoo i drugih obreda u Islamu, određuje Allah, a kako će izvršavati pokazuje Muhammed a.s.: I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati.
Dakle, mjesta gdje se obavljaju obredi hadždža, da bi se svjedočio Tewhid i Šehadet, a negirao širk i kufr, po Allahovoj odredbi, jesu Kaba, Saffa, Merva, Mina, Muzdeliva i arefat. Vrijeme obavljajnja hadždža, također po Allahovoj odredbi, jesu dani uoči i u toku Kurban – bajrama: 9,10,11,12 i 13. dan zul-hidždžeta kako Kur'an ističe: Hadždž se obavlja u poznatim mjesecima! Hadždž se obavlja. to Allah izričito naređuje, u Njegovo ime: Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. Ko je u mogućnosti, a svjesno i namjerno neće da obavi hadždž, on čini grijeh, ne izvršava Allahov farz i ne odaziva se Allahovom pozivu. U odnosu na Allaha, hadždž je potvrda šehadeta. On je i sjećanje – zikr, veličanje – tekbir, slavljenje – tesbih, zahvaljivanje – temhid. Sa stajališta čovjeka hadždž je odziv na Allahov poziv, kao što sam spomenuo, au odnosu na muslimane hadždž je uspostava, održanje i proširenje islamskog jeinstva u društvenom životu.
Milostivi Bože, uputi nas da razumijemo prve vrjednosti i obaveze hadždža i učini da budemo od onih koji će ga ako Bog da učiniti na tvoje zadovoljstvo. AMIN
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
