U dana{njoj hutbi }u vam govoriti o jednom lijeku za na{a srca, o lijeku koji nas lije~i od zaokupiranosti Dunjalukom, lije~i nas od vezanosti i ovisnosti o bilo ~emu drugom te nas ve`e samo za Allaha. Taj lijek se ne kupuje ni u kakvoj apoteci, ne mo`e se dobiti ni u kakvoj bolnici i ni jedan doktor vam ga ne}e propisati. Taj lijek se ne nalazi u medicinskim knjigama i enciklopedijama, taj lijek se nalazi u mudroj Knjizi najve}eg doktora ljudskih srca, taj lijek se nalazi kod Allaha u njegovoj ~asnoj knjizi Kur’anu. Pitate se sigurno kako li se zove taj lijek, kakav je, kako ga treba koristiti i dr. Taj lijek se zove gubitak nade u dug `ivot, pa }emo stoga na{u dana{nju hutbu posvetiti ovoj temi.

   Gubitak nade u dug `ivot je spoznaja da se pribli`ila smrt i da je `ivot na izmaku. To je za srce jedna od najkorisnijih spoznaja, jer mu ona ulijeva dodatni motiv da iskoristi jedinstvenu priliku `ivota koji, poput oblaka, brzo pro|e. Ona ~ovjeka opominje da po~ne sa pakovanjem knjiga svojih djela, da se priprema za put i za onaj vje~ni svijet, da od ovog svijeta uzme samo ono {to je najpotrebnije i da jedva ~eka preseljenje na onaj svijet.

Uzvi{eni Allah ka`e:“Pusti ih neka jedu i nasla|uju se, i neka ih zavarava nada, -zna}e oni- (El-Hid`r, 3) tj. pusti ih neka `ive kao stoka ne misle}i ni na {to drugo do {ta }e pojesti i popiti!

   Allah nam poru~uje da ima ljudi koje }e Iblis zavaravati daju}i im la`nu nadu da }e dugo `ivjeti, da }e imati vremena i za teobu i za istigfar, da }e se mo}i vratiti na pravi put, da ima jo{ mnogo godina da `ive, da su jo{ mladi da imaju vremena da se poprave i da }e sve to sti}i prije nego smrt do|e po njih.

   El-Hafiz u svome djelu El-Feth ka`e:”Ovo je upozorenje da u`ivanje i nasla|ivanje u ovosvjetskim blagodatima koji ulijevaju nadu u dug `ivot, nisu osobine pravih vjernika.”

   Uzvi{eni Allah dalje ka`e:”I od onog ~ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt do|e, pa da onda rekne:”Gospodaru moj, da me jo{ samo kratko vrijeme zadr`i{, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” Allah sigurno ne}e ostaviti u `ivotu nikog kome smrtni ~as njegov do|e, a Allah dobro zna ono {to vi radite. (El-Munafikun:10.-11.)

   Subhanallah. Kako je ~ovjek lakomislen. ^itav `ivot prema Allahu grije{i, oglu{ava sa o njegove naredbe, a kada mu Azrail po~ne svojim lednim dahom za vratom da pu{e, onda tra`i od Allaha da ga jo{ malo u `ivotu ostavi, jer ko biva po{to je uvidio istinu, i da mu je smrt zaista do{la on bi sada bio dobar, ne bi grije{io, teobu bi u~inio, dijelio bi milostinju-sadaku, ~inio hajrate, klanjao, postio i sve {to Allah od njega tra`i, ali... Allah sigurno ne}e ostaviti u `ivotu nikog kome smrtni ~as njegov do|e.

  U drugom ajetu ka`e na{ Uzvi{eni Gospodar:”I pokoravajte se Gospodaru svome i pokorite  Mu se prije nego {to vam kazna do|e – poslije vam niko ne}e u pomo} prisko~iti. I slijedite ono najljep{e, ono {to vam Gospodar va{ objavljuje, prije nego {to vam iznenada kazna do|e, za ~iji dolazak ne}ete znati. Da ~ovjek ne bi uzviknuo: “Te{ko meni, koliko sam samo du`nosti prema Allahu propustio, ~ak sam se i izrugivao!” ili da ne bi rekao: “Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sa~uvao.” Ili da ne bi rekao kada do`ivi patnju: “Da mi se samo vratiti- dobra djela bih ~inio!” (Ez-Zumer,54.-58.)

  Povratka vi{e na ovaj dunjaluk nema. Ono {to smo u~inili u toku svog ovodunjalu~kog `ivota je kod Allaha pobilje`eno, dobra djela su u jednoj a lo{a djela u drugoj knjizi. Iskoristimo ovaj dunjaluk i radimo za ahiret da se ne bi kasnije kajali jer to kajanje nam ne}e ama ba{ nimalo koristiti.

   Od Enesa r.a., se prenosi da je rekao:”Allahov Poslanik, s.a.v.s., je povukao jednu crtu i rekao: ‘Ovo je ~ovjek.’ Zatim je pored nje povukao drugu crtu i rekao: ‘Ovo je njegova smrt.’ Zatim je povukao jo{ jednu crtu daleko od prethodne i rekao:’Ovo je nada, pa dok se nada (u dug `ivot) do|e mu ona najbli`a.”

  Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik s.a.v.s., rekao: “Kome Allah podari `ivot dug {ezdest godina, a ne bude se pokajao, ne}e imati opravdanja kod Allaha.”

   Do`ivjeti {ezdeset godina i nije neka velika starost, ali je {ezdeset godina prosje~na `ivotna dob ummeta Muhammeda a.s., pa ko do`ivi {ezdesetu zasigurno da se ~e{}e sjeti smrti negoli mladi} od dvadeset godina. Kada bi ~ovjek izra~unao tih {ezdeset godina pa ih preto~io u dane to bi bilo 21900 dana, a ra~unato satima to bi bilo 525600 sati, a da ne govorimo o minutama ili sekundama na{eg `ivota. Provesti toliki broj sati na ovom svijetu, a ne pokajati se za svoje grijehe, ne sjetiti se od tih 525600 sati niti jedan sat odvojiti za Allaha, onda shvatamo za{to takva osoba ne}e imati kod Allaha opravdanja. Satovi na{eg `ivota se uklju~e onog momenta kada do|emo na ovaj svijet, zatim zapo~inje odbrojavanje, i niko od nas ne zna koliko mu je jo{ dana, sati, minuta ili sekundi ostalo.

   Od Ebu Hurejre r.a., se tako|er prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: “Neka niko od vas nipo{to ne pri`eljkuje smrt, jer, ako je dobro~initelj, mo`e u~initi jo{ koje dobro djelo, a ako je grije{nik, mo`da }e se pokajati.”

A Ibn Omer r.a., je imao obi~aj re}i: “Kada osvane{, ne o~ekuj da }e{ do~eakti ve~er, a kada zano}i{, nemoj o~ekivati da }e{ do~ekati jutro. Uzmi od svog zdravlja i ostavi za bolest, a od svoga `ivota ostavi za smrt!”

  Molim Allah d`.{., da izlije~i na{a srca od svih njegovih bolesti, da se ~esto prisje}amo momenta rastanka sa ovim svijetom i da spremno do~ekamo taj momenat. Amin!