Gazi Husrevbeg i njegovi vakufi

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

20006023

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je izveo iz tmine na svjetlo, koji nam je ukazao pravi put. Hvala Allahu koji nam daje oči da vidimo njima, uši da čujemo, jezik da istinu govorimo, razum da njime razmišljamo. Neka je Allahova milost, mir i spas na najčasnijeg poslanika, Allahova miljenika koji nam je svojim svijetlim primjerom pokazao kako treba da živimo. Molim Allaha da mu podari najljepše mjesto u Džennetu, a i mi da budemo u njegovom društvu na budućem svijetu. Amin.

Draga braćo i sestre u imanu, cijenjeni džematu.

Mi muslimani u svojoj lijepoj vjeri imamo najljepši i najbolji uzor na kojeg se trebamo ugledati, a to je Resulullah, Allahov Poslanik, neka je na njega mir i spas. Nakon njega na koje se ugledamo jesu zasigurno ashabi koji su pratili svaki njegov pokret, svaku njegovu riječ i trudili se da ga vjerno oponašaju. Čak je bilo ashaba koji su doslovno pratili Poslanika u stopu, kao što je bio Abdullah ibn Omer koji bi išao za Poslanikom i stavljao svoju nogu na mjesto na kojem je ostao otisak Poslanikove stope. Pored njih imamo još mnogo svijetlih primjera što od alima, vojskovođa, pobožnjaka i dobročinitelja koji su svojim načinom života i svojim svijetlim primjerom slijedili Časni Kur‘an i Sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s. Jedan od velikih dobročinitelja, jedan od najvećih vakifa koji je sav svoj imetak uvakufio za islam i koji bi i nama trebao biti uzor jeste svakako čovjek koji je živio u šeher Sarajevu čije ime se i dan danas spominje, kome se svakog dana uče hatme i dove, jeste veliki dobročinitelj Gazi Husrevbeg.

O njemu znamo veoma malo. U narodu je poznat po džamiji koju zovu Begova džamija, zatim po medresi i biblioteci, ali to je samo mali dio onoga što znamo o njemu. Zbog tog razloga u narednim hutbama ću ako Bog da govoriti o ovom velikom dobrotvoru, o njegovom vakufu kao i funkcijama koje imaju, te o aktivnostima koje se u njima sprovode, nakon čega će nam biti jasnije o kako velikoj i značajnoj ličnosti se radi i ne bi li i mi slijedili njegov svijetli primjer i bili Gazi Husrevbezi današnjeg doba.

Gazi Husrev-beg je rođen 1480. godine u Serezu (Egejska Makedonija) gdje mu se otac nalazio kao sandžak-beg, namjesnik. Otac mu, Ferhat-beg Hercegović bio je rodom iz Trebinja, dok mu je majka bila turska princeza Seldžuka, kćerka sultana Bajazida drugog, pa je Gazi Husrev-beg po ocu porijeklom iz ovih krajeva. Gazi Husrev-begov dolazak na stolicu bosanskog sandžak-bega (1521. godine i uz dva kraća prekida tu je ostao sve do smrti 1541. godine) donosi Sarajevu brz uspon i napredak.

On je ličnost koja sjedinjuje vrline talentovanog vojnika i građanina; emira, humaniste i graditelja. Naziv gazija, odnosno heroj, koji se je davao istaknutim turskim vojnicima i junacima zbog vojničkih uspjeha i hrabrosti, stekao je prije dolaska u Bosnu. U isto vrijeme on je i zahvalan sin svoje domovine kojoj poklanja i svoje srce i svoj imetak. Gazi Husrev-beg je svojim vakufnamama iz 1531. za džamiju, hanikah, imare i musafirhanu i iz 1537. za medresu i biblioteku uvakufio sav svoj imetak. Za period od dvadeset godina, koliko je kao turski namjesnik upravljao Bosnom, Gazi Husrev-beg je udario čvrste temelje budućem, velikom Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji uskoro, nakon njegove smrti, izrasta u tada najveći grad evropskog dijela Osmanllijskog carstva sa oko 50.000 stanovnika.

Gazi Husrev-begovo djelo, gledano ne samo u vremenu kada ga je ovaj čovjek dizao i gradio, zaista je impozantno, kako po svome obimu, tako, još više po svojoj namjeni. Jer, Gazijine zadužbine i duh koji je kroz njih strujao, davali su pečat i impuls ovome gradu i ovim krajevima čitava stoljeća.

Tu je njegova veleljepna džamija, podignuta u slavu Onoga u čijoj je ljubavi živio i radio; preko puta nje podiže svoju čuvenu Medresu, koja je tada i dugo nakon toga po svome rangu bila jedinstvena na Balkanu, a uporedo s tim osniva i svoju čuvenu biblioteku, danas jednu od najbogatijih riznica orijentalnog pisanog blaga. Istovremeno, svuda po tadašnjem Sarajevu, niču i mnoge druge njegove ustanove i zadužbine vjersko-prosvjetnog, socijalno-humanog i sanitarno-utilitarnog karaktera.

No, veliki graditelj i dobrotvor ne zaboravlja ni vodu, pa izgrađuje vodovod i dovodi vodu sa izvora udaljenog sedam kilometara od Sarajeva i razvodi je u 40 javnih česama. Bio je to jedan od prvih vodovoda u tadašnjoj Evropi.

Impozantan je i Gazi Husrev-begov hamam iz prve polovine XVI stoljeća koji je posljednji u cijelosti sačuvani hamam u ovom gradu. Imao je dva paralelna pogona i u svakom po više odjeljenja; ulazne prostore sa čekaonicom (tzv. šadrvane - pod velikim kupolama), prostorije za kupanje i preznojavanje, prostore za loženje i pripremu tople vode, te grijanje ispod podova na način grijanja toplim zrakom.

Gazija ide i dalje. Svjestan je da je privreda srce i krvotok jednog grada i kraja. Što to srce bude jače udaralo i grad će brže cvasti i napredovati. Zato mu Gazija daje nove impulse. Gradi čuveni sarajevski Tašlihan, ogromni karavansaraj, stjecište bogatih trgovačkih karavana koji stoljećima s Istoka i Zapada stižu u ovaj grad; podiže bezistan, natkriveno tržište najraznovrsnije tekstilne robe; podiže brojne dućane u kojima stotine vještih ruku kuju, šiju, vezu i trguju. Sarajevo se time pretvara u bučnu trgovačko-zanatsku košnicu i čuveno tržište, u koje svakodnevno stižu bogate trgovačke karavane koje odnose i donose robu, sirovine i gotove proizvode.

No, Gazija kao da još nije zadovoljan. U njegovoj čuvenoj medresi, osim vjerskih predmeta, slobodno se raspravljalo o filozofiji, poeziji i etici. Zahvaljujući tome, mnogi na oko sitni i nepoznati ljudi čitaju, proučavaju i prepisuju najčuvenija filozofska i ostala djela. Na te njihove prepise, dnevnike, pjesme i putopise, nailazimo danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Takvo je bilo staro Sarajevo, kojem je Gazija udario privredne i duhovne temelje. Čovjek takvog formata i duha, kakvog je bio Gazi Husrev-beg, nije mogao biti drugačiji nego što je bio i prema pripadnicima drugih vjera.

Njegova tolerancija i širina najbolje se ogleda u njegovim postupcima. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, nekoliko stotina koraka udaljena od njegove monumentalne džamije, gradi se u njegovo vrijeme. U isto se vrijeme obnavljaju franjevački samostani u Visokom i Fojnici, nadomak Sarajevu, a u sarajevskom kvartu Latinluk, takođe u neposrednoj blizini ove džamije, postoji i katolička bogomolja. Najslavnije doba povijesti Sarajeva za vrijeme osmanlijske uprave je bilo u periodu stolovanja Gazi Husrev-bega na dužnosti bosanskog sandžak-bega(1521.-1541.). Ako se izuzmu vojni pohodi koje je poduzimao, Gazi Husrev-beg je sav svoj život posvetio podizanju i urbanizaciji Sarajeva. Pun plemenite ljubavi za opšte dobro i napredak povjerenog mu naroda iz kojeg je i sam nikao, on nesebično žrtvuje svoje ogromno bogatstvo na izgradnju veleljepnih građevina različite namjene koje tadašnje Sarajevo pretvaraju u najveći trgovački, zanatski, kulturno-prosvjetni i vojni centar na razmeđu Istoka i Zapada. Svojim neimarskim poduhvatima stekao je Gazi Husrev-beg neprocjenljive zasluge za razvitak grada Sarajeva, kulturni napredak muslimana i razvoj materijalne kulture svih stanovnika ovih krajeva. Znajući da bi njegove zasluge na bojnom polju sačuvala samo historija i da je jedini trajni hajrat (dobro djelo) ono što se ponavlja u budućnosti, Husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretna dobra uvakufio, jer je dobro znao da je uvakufljenje jedan od puteva kojim se približava Bogu!

U nastavku naših hutbi ćemo ako Bog da govoriti o njegovim vakufima koje je ostavio iza sebe kao i o funkcijama koje ti vakufi imaju. Molim Allaha da se ugledamo na ovakve i njemu slične dobročinitelje i da i mi budemo vakifi u današnjem vremenu. Amin.

Gazi Husrevbeg i njegovi vakufi I dio

Na prethodnoj hutbi smo govorili o Gazi Husrev-begu i njegovim vakufima gdje smo vidjeli da je ovaj veliki gazija uvakufio sav svoj imetak i stavio na raspolaganje svima onima kojima je potreban. Ugledajući se na njega i mi isto tako možemo biti Husrevbezi svoga doba. Koliko ima onih kojima je Allaha dao ogroman imetak, ali ga oni zadržavaju samo za sebe i niko drugi osim njih nema koristi. Takvi će i pored silnog imetka kada presele na Ahiret brzo pasti u zaborav, čim nasljednici raskomadaju i podjele ono što je ostalo iza njega niko ga više neće spominjati. Naš gazija je dobro znao za ovo zato je u svojoj proj vakufnami iz 1531. godine između ostalog napisao;

» Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili patnje, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava «

Jedan od najpoznatijih Gazi Husrevbegovih vakufa je zasigurno njegova monumentalna i prelijepa džamija koja predstavlja vrhunac osmanlijske arhitekture. Međutim, malo ko zna za veliki broj ibadeta koji se vrši svakodnevno u ovoj džamiji pored klanjanja pet vakat namaza. Ovom prilikom ćemo spomenuti samo neke kao što su:

1. Devrihan. Svakog petka jedan sat pred džumu namaz petorica hafiza imaju učiti Kur'an. Za njih se u vakufnami pored hifza traži da budu i ugodna glasa. Od tada, pa do danas vodilo se uvijek računa, kao i u drugim slučajevima, da se postupa po vakufnami i da se ni u čemu ne odstupa od propisa navedenih u njoj.

2. Hatma. Poslije podne namaza svaki dan trideset ljudi imaju proučiti u džamiji cijeli Kur'-an (hatma) i zajednički učiniti dovu. Sevab od proučene hatme pokloniti Muhammedu a.s., njegovoj porodici, drugovima njegovim, zatim vakifu i svima ostalim muslimanima i muslimankarna.

3. Tevhid-Tesbih. Također svaki dan poslije obavljenog podne namaza petorica ljudi-musebbiha imaju proučiti tevhid i sevab od toga pokloniti vakifu i ostalim umrlim muslimanima.

4. Kadi-ašer. Pred samo podne svaki dan (osim petka) ima se učiti na mahfilu Suret-ul Mulk (Tebareke), a pred ikindiju, također na mahfilu Suret-un Nebe' (Amme).

6. Munadi salati-džuma. Pred ezan za džumu namaz u petak sa munare se objavljuje salavatima da se približava vrijeme džume-namaza.

7. Mevlud. Vakufnamom je određeno, koliko se ima utrošiti novaca za učenje Mevluda svake godine u njegovoj džamiji (300 dirhema). Pored ovoga, vakufnamom određenog Mevluda, u Begovoj džamiji dugi niz godina učio se uoči 12. rebiul-evvela i Mevlud iz evladijjet vakufa Muhameda Fadil-paše Šerifovića. I u svečanim prilikama u Begovoj džamiji se učio, a i danas se uči također Mevlud. Tako je proučen svečani Mevlud kad se 1885. godine renovirala Begova džamija. Prilikom proslave 400-godišnjice Gazi Husrev-begove džamije u oktobru 1932. godine, proučen je Mevlud posebno za muškarce, a posebno za žene. To je, koliko se zna, prvi put da je u Begovoj džamiji priređeno nešto za muslimanski ženski svijet. Od godine 1947., otkada se u Begovoj džamiji, predaje novoizabranom reis-ul-ulemi menšura, priređuje se u tom povodu i Mevlud.

8. Vaz. Begova džamija je imala stalnog vaiza, koji je petkom iza džume-namaza i prije bajram-namaza redovno održavao vaz. Tokom ramazana u ovoj džamiji vaz je držan svaki dan. Dugi niz godina i poslije ikindije-namaza u obje tetimme džamije »kazivan« je vaz. To je trajalo sve do iza oslobođenja 1945. godine. I tako su u Begovoj džamiji tokom cijelog ramazana održavana po tri vaza dnevno. Uz ramazan su često bili angažirani posebni vaizi, pa su oni vazili svaki dan poslije podne namaza osim petka, kad je vaz držao stalni džamijski vaiz.Za vaize su birani ponajviše najistaknutiji alimi toga vremena. Među vaizima Begove džamije u zadnjih stotinu godina bili su Hadži hafiz Šakir ef. Pandža, Hafiz Sulejman ef. Šarac, Hadži Mehmed Džemaluddin ef. Čausević, Hafiz Hamdi ef. Berberović, Hafiz Muhamed ef. Pandža, Hadži Mehmed ef. Handžić, Hadži Kasim ef. Dobrača i dr.

10. Mudževvid. Uprava Gazi Husrevbegova vakufa kreirala je 1868. godine mjesto rnudževvida - učitelja za pravilno učenje Kur'ana. Mudževvid je svoja predavanja držao u Begovoj džamiji, a kojima su uz učenike medresa mogli prisustvovati i drugi zainteresirani. Mnogi su to koristili i otuda je u Sarajevu ranije bilo dosta ljudi, koji su potpuno pravilno i po svim tedžvidskim pravilima učili Kur'an.

12. Mukabele. Uz ramazan se, kao što je poznato, u mnogim džamijama uče mukabele u razno vrijeme preko cijelog dana. U Begovoj džamiji nekada su se učile i po četiri mukabele: na sehur, pred podne, pred ikindiju i iza ikindije. Uz to učila se mukabela i u Gazi Husrev-begovu turbetu jedan sat pred iftar. Bilo je godina kad se mukabela učila i u Muradbegovu turbetu u vrijeme između mukabele iza ikindije u džamiji i mukabele u Husrev-begovu turbetu. Mukabelu pred ikindiju učio je obično jedan, eventualno dva hafiza, dok je mukabela iza ikindije bila, da tako kažemo, najsvečanija. Tu su mukabelu učila gotovo redovno sedmorica, nekad osam, a bilo je godina i devetorica hafiza. Danas se u ovoj džamiji uče dvije mukabele: na sehur i pred ikindiju.

13. Zijareti ša'ri se'adet. Godine 1876. tadašnji sultan Abdul-Aziz podario je Sarajevu amanet, koji se sastojao od jedne navodne dlake iz brade Muhameda a. s. i komada vezenog zastora, kojim se oblažu zidovi sobe u kojoj se nalazi kabur Muhameda a. s. Ovaj amanet dopremljen je u Sarajevo sa velikom ceremonijom, a u Sarajevu je primljen sa velikim poštovanjem i pažnjom. Amanet je donesen u Begovu džamiju. Kasnije je smješten i čuva se u Gazi Husrev-begovu turbetu.Nalazi se u posebnoj zastakljenoj škrinji, koja je pričvršćena na istočnom zidu turbeta. Amanet je stigao u Sarajevo 26. augusta, a sutradan, 27., obavljen je prvi zijaret ovoga amaneta.

14. Učenje salle (obavještavanje da je neko preselio na Ahiret), Ikrar dove, hafiske dove, instalacija reisul-uleme i predavanje menšure, takmičenje u učenju Kurana, privatne hatme i tevhidi i dr.

Ovo je samo jedan mali dio onoga što je učinio ovaj veliki vakif kojem i dan danas teku sevapi, uče se i poklanjaju hatme, upućuju dove i poklanjaju sevapi. Razmislimo o sebi, ostavljamo li i mi kakav vakuf, činimo li hajrate, po čemu će nas spominjati oni koji dolaze poslije nas, koliko dugo će se nas sjećati? Zar ne možemo makar jednu njivu uvakufiti, česmu podići, most napraviti, učenika stipendirati i druge hajrate činiti.

Molim Allaha Uzvišenog, neizmjernog dobročinitelja da nas obaspe svojom milošću, svojom nafakom i berićetom i da nas učini korisnim članovima našeg društva, koji će pored svih ostalih ibadeta i svojim imetkom Džennet zarađivati. Amin.

Jesi li spreman za Hadž