|
Neka je salavat i selam na Poslanika istine s čijim poslansvom je zaokruženo obraćanje Stvoritelja stvorenjima. Neka je Božiji mir, spas i blagoslov na vas prisutne! Poštovana braćo, Kad čujemo rječ džamija, implicira nas na ustanovu koja okuplja i zbližava ljude, dok sama relizacija- džema’at prestavlja skupinu ljudi okupljeni oko džamije i povezanim zajedničkim interesima i ciljevima. Etmološki džema’at simbolizira slogu i jedinstvo zajednice. U hadisu: Držite se džema’ata, jer vuk pojede ovcu koja se izdvoji iz stada Muhammed s.a.v.s. jasno upozorava šta znači privrženost džema’atu. Međutim, umjesto sloge i međusobne tolerancije, te uzajamnog podpomaganja, džema’at nerijetko postaje i arena oštrih sukoba , nesloga i mržnje. Kao da nam nije dovoljno što smo preživjeli od naših dojučerašnjih ”komšija”, u koje smo se toliko kleli, to brastvo i jedinstvo koje nas je koštalo 200.000 mrtvih glava, mi i dalje svjesno se između sukobljavamo, i zanimljivo uzroci su toliko ne znanatni i ne bitni tako da se vremenom i zaborave, no mržnja i dalje ostaje prisutna. Objekti koji sami po sebi reprezentuju velike hajrate i simbole islama u svakom džema’atu i čija je svrha i korist, ni u kom slučaju ne bi smjeli upotrebljavati u bilo kakvom vidu svađa te međusobnih konfrontacijama. Dobro poznati kur’anki imperativ Svi se čvrsto držite Allahova užeta i nikako se ne razjedinjujte se dobro je poznat nama svima, kao što je poznata i zabrana odvajanja i nesloge: I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli, njih čeka velika patnja. Pitam sebe i tebe dragi moj brate, kako onda može doći do nesuglasica, prepirki i svađa , posebno kad je u pitanju džamija, simbol zajedništva i općeg dobra. Svrha namaza i džamije, u duhu Kur’ana jeste ispravan čovjekov odgoj : Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje, i obavljaj namaz, jer doista namaz odvraća od razvarta i svega onoga što je ružno. Očigledno je da pojedini nemaju ovaj kur’anski cilj na umu prilikom dolazka u Allahu najdraže kuće, nego dolaze sa apsolutno suprotnim ciljevima i intencijama. Jer kako drugačije objasniti svađe u džamiji, uporedno tjeranje inata i nastojanja da se ostvari lični stav i mišljenje koliko god bilo ispravno ili ne, ne pomišljajući da bi suprotno mišljenje moglo biti ispravnije. Apsolutna isključivost, samouvjerenost i neprihvatanje suprotnih dokaza ili argumetata ne mogu biti islamska obilježija niti obilježija koja krase jednog muslimana. Naprotiv, polazište u raspravi mora biti prihvatanje moguće greške. Prenosi se od Imami Šafi’ije da je kazao: Moje mišljenje je ispravno, uz mogućnost da bude pogrešno, a mišljenje mog protivnika je porgrešno uz mogućnost da bude ispravno.Uistinu, i prve generacije muslimana su ponekad imale međusobnih neslaganja, ali njihova neslaganja su bila različitosti mišljenja, a ne razlozi ta neslogu. Oni su se razmimoilazili, ali se nisu razilazili, jer su uspjevali da da se izdignu iznad ličnih slabosti i isprave bilo koju grešku koju su počinili. Ukoliko razlike u mišljenju operiraju u zdravom okruženju, one mogu obogatiti islamsku misao i stimulirati intelektualni progres. One mogu pomoći da probleme i pitanja posmatramo u širem i dubljem smislu. Uz veću preciznost i temeljitost. Nažalost, u mnogim slučajevima to nije tako i sve pozitivne prednosti koje potencialno impliciraju iz zdravih različitosti, utru put smrtonosnom otrovu neslaganja koji uništava duhovne potencijale. Neki ljudi u nemogućnosti da sagledaju stvari na uravnoteženen način i vide različite dimenzije problema, obraćaju pažnju samo na sporedne aspekte koji se u tom slučaju enornmo uvećavaju izvan svake mjere i daju im važnost i isključivost u odnosu na bilo koji drugi problem. Ovaj sporedni aspekt postaje baza za suđenje drugima, njihovo preziranje ili prihvatanje. U takvim slučajevima egoistične motivacije prodiru duboko u psihu osobe i koče njezin um i osječanja, pa ona ignorira zajedničke ciljeve islamskog ponašanja. Ponekad diskusija može postati oštra i neprijatna s jedinom brigom diskutanta da bude bolji od svog protivnika, gdje ne postoji želja za pronalaženjem istine, što ostanjuje bilo koji oblik međusobnog shvatanja ili slaganja. Osim egoizmom neslaganje može biti pokrenuto i željom za pokazivanjem nečijeg znanja, razumjevanja ili pameti, a u toj situaciji guši se svaka briga za istinom. Bilo kako bilo, treba biti na oprezu od agresivnog neznanja, arogantnih tvrdnji fanatika i nametljive prirode onih koji su trvdoglavi i nefleksibilni. Opskrbljivanje muslimana, naročito mladih, jasnim zanjem i osjećajima za islamsku etiku i pravila ponašanja, preduslov je i garancija postizanja tolerancije, sloge i saradnje. U interesu očuvanja sloge i zajedništva, što je neprikosnovena islamska dužnost, muslimani su dužni međusobno se uvažavati, praštati jedan drugom i imati razumjevanja i osjećaja za suprotne stavove i mišljenja. Opći interes, sloga i tolerancija moraju biti važniji od ličnih stavova i prohtjeva, jer Muhammed a.s.u jednom hadisu kaže: Ja garaniram kuću u Džennetu onome ko napusti raspravu, pa makar bio pravu. Musliman se treba ponositi onim što učini na putu zbijanja ljudi i učvršćivanju bratske ljubavi i solidarnosti, a nikako svojim doprinosom cjepanju džema’ata i zajednice, jer je to zlo koje se ničim ne može opravdati i iza toga zla mogu stajati samo loše, a nikako dobre i iskrene namjere. Muhammed a.s. je naredio da se sruši džamija poznata kao Mesdžidu Dirar jer je bila podignuta s ciljem izazivanja nesloge i razbijanja džema’ata. To je jasna poruka svim muslimanima do Sudnjeg dana šta zapravo znači sijanje nesloge i razdora u džema’atu i široj zajednici. Molim Uzvišenog da budemo od onih koji će doprinjeti izgradnji, jačanju i očuvanju džema’ata a nikako od odnih koji će ga opstruirati i rušiti. Allahu Milostivi, uputi nas na Tvoj put, jedini pravi put, učvrsti naše jedinstvo,oprosti nam naše grijehe i uvedi nas u Džennet. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
