Hutbe u I.K.C. Ulm-Imam Bilal ef. Hodzic

   |Home | O namaAktivnosti I Hutbe I Vjeronauka I Mudrosti I Kviskoteka I Fotogalerija I Lokacija I E-Mail |

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

07. MAJ, DAN DZAMIJA

Draga braco, postovane dzematlije, cijenjene sestre i majke, draga omladino.
     Danasnji dan 07. maj, je proglasen Danom dzamija. Nikada Bosnjaci u svojoj povijesti nisu imali jedan takav dan kao sto je ovaj danasnji, cak ni u doba dok su Osmanlije vladale Bosnom, niti u doba Austrougarske, a pogotovu nisu mogli imati taj dan u doba komunizma. Nije mi poznato da i jedan drugi narod mimo Bosnjaka ima ovakav dan. Da li nam je ovakav dan potreban i zasto? Koji je znacaj ovog dana?
 
    Mi svi dobro znamo kroz kakve je muke prosla nasa zemlja da bi mi danas uzivali u slobodi, da bi ponovo mogli dolaziti svojim kucama, sjediti u avliji, ispijati kahve sa komsijama i muhabetiti.
Taj put je bio veoma krvav i tezak. Na udaru zlocinaca nisu bili samo ljudi, ziva bica, nego su rusenju, unistavanju i paljenju bile izlozene i nase prelijepe dzamije. I one su dale svoj danak u odbrani nase domovine. Neki ce se mozda prisjetiti uvodnih rijeci knjizevnika Nedzada Latica koji u svojoj knjizi « Boja povijesti » opisujuci cetnicko granatiranje jedne dzamije u Gracanici kod Doboja kaze : “Dzamija i munara su bile ostecene gelerima, ali su opstale. Primjetio sam lipe u haremu dzamije skrsene : « Ovo vas je zadesila oluja » ?! komentarisao sam, sazaljivo gledajuci presamicene ovrske lipa. « Nije holuja, granate»! objasnio mi jedan dzematlija. I onda je slijedilo pojasnjenje kako su te lipe zasadjenje kao nisani sehidima koji su poginuli u boju pod Banja Lukom. Nakon okupacije Bosne krilo se da su to sehidi. Tako su im imena ostala nepoznata, a dzematlije su im ucile sapatom fatihe uz sum lipova lisca.
Lipe su svojim granama stitile dzamiju od cetnickih granata, tvrdio je dzematlija. Ja sam zamislio sehide kako sire svoje zelene ruke poput lipovih grana i zaustavljaju granate; ne daju svoju dzamiju.“
 
     La ilahe illellah, cak i drvece zna koliki znacaj ima dzamija kod Allaha pa je brani.Sve je Allahu pokorno, zna za Allaha, za Onoga koji ih je stvorio, zato lipe nisu dale granatama da padaju po dzamiji.Dzamija je Allahova kuca u kojoj se Allah spominje, u njoj meleki borave, u njoj se uce Allahove rijeci, objasnjavaju i tumace plemeniti ajeti, rijeci naseg Poslanika, u dzamiji se navraca na dobro a odvraca od zla.
 
    Koliki znacaj ima dzamija u Islamu najbolje nam govori cinjenica da nas Poslanik neka je na njega mir i spas  je dosavsi u mjesto Kuba’ prvo izgradio dzamiju. Dosavsi u Medinu cini isto. Ashabi koji osvajaju Sam, Perziju, Bizant prvu stvar koju grade jeste dzamija. Turci Osmanlije osvjajuci Balkan, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu prvo se posvecuju izgradnji dzamije. Danas u nasoj Bosni ima na hiljade dzamija. Ima ih koje su stare po nekoliko stotina godina, a i onih koje su tek nedavno sagradjene. Ima ih sa drvenim, niskim, munarama, a ima ih i sa visokim i vitkim. Ima ih koje su u toku agresije hvala Allahu ostale netaknute, a ima ih koje su u potpunosti unistene, sravnjene sa zemljom i pretvorene u parkiralista ili pijace. Danas tesko mozemo naci ijedno selo u kojem nema dzamije, i hvala Allahu sto je to tako. Dzamija ima na sve strane, pa cak i ondje gdje   ih nikada prije nije bilo. Dzamija danas ima daleko vise nego prije agresije, cak stavise one koje su bile porusene se renoviraju i dobivaju jos ljepsi i mladji izgled, a i one koje su bile stare mijenja se munara, fasada, ograda oko harema itd. Ovo ljeto koje je pred nama kako cujem ce biti u znaku dzamija. Nece proci ni jedna hevta a da ne bude neko otvorenje, jedne, dvije ili cak tri dzamije.
 
     Ove cinjenice nam govore da volimo da gradimo dzamije. Da volimo da cujemo u svom selu glas ezana. Da panoramu naseg sela krasi bijela, vitka i do 30 ili 40 metara visoka munara. Nekako svako ono selo ili mjesto kada dobije munaru kao da dobije svoj transparentni, svima vidljiv i dobro prepoznatljiv znak koji govori da u doticnom selu zive muslimani, i da se u tom mjestu moze namaz obaviti.
 
    Medjutim, ima nesto sto neki muslimani ne shvataju. Nisu shvatili kakvu ulogu dzamija mora da ima u njihovom zivotu. Ima mnogo onih kojima je cilj izgraditi dzamiju, postaviti sto vecu munaru, urediti je spolja i iznutra, i na kraju je otvoriti, smatrajuci da su time izvrsili svoju duznost prema dzamiji. Ali, tek poslije otvorenja dzamije dolazi najveca i najpreca duznost, a to je obavljanje namaza u dzematu. Mujezinova duznost je da pozove na ezan, i on ce biti pitan pred Allahom da li je ucio ezan, kao sto ce svaki alim biti pitan za ono sto je govorio, ali ce isto tako svaki od nas biti pitan za ono sto je cuo da li je to u praksi primjenio, da li se odazvao mujezinovu pozivu ili ne.
Tesko onima koji cuju ezan, a ne odazovu mu se, jer neodazivanje i nedolazak u dzamiju na namaz udaljava covjeka od Allahove milosti, cini mu srce grubim, izaziva Allahovu srdzbu i dovodi u pitanje namaz koji obavi sam mimo dzemata, a sta je tek s onima koji namaz nikako ne obave. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,:“Za komsiju dzamije nema drugog namaza osim u dzamiji“.
 
     Prije agresije na nasu domovinu mogli smo da vidimo kako pojedine nase dzamije vise obilaze turisti nego li klanjaci. U dzamijama su bili samo stariji ljudi, penzioneri, a omladina je shvatala da je vjera samo za stare i da ce i oni kad ostare posvetiti se vjeri. Hvala Allahu pa danas nije tako. Imamo omladine koja je dobro shvatila znacaj dzamije u zivotu vjernika tako da nam te slike ulivaju dodatni optimizam.
     Dzamije treba graditi, ali ih treba posjecivati. Sa munare treba da se cuje ezan, ali mu se treba odazvati. Najljepsi ukras jedne dzamije jesu klanjaci, zato natjecimo se da i mi budemo taj dzamijski ukras. Ucestvujmo u izgradnji dzamija, borimo se da gdje god to mozemo ugradimo i mi makar jednu ciglu u dzamiju, makar jednu saku cimenta, makar grumen kreca, jer ce nam svaki taj sevap itekako zatrebati na Sudnjem danu kada su budu vagala nasa djela.
 
     Allah Uzviseni kaze: « Allahove dzamije grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su nadati se je, na pravom putu. »(Et-tevbe, 18)
 
    Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s. : »Onaj ko sagradi dzamiju zeleci Allahovo zadovoljstvo, Allah ce mu sagraditi istu takvu dzamiju u dzennetu. »(Buhari br.431) Ili u drugom hadisu : « Onaj ko sagradi dzamiju u kojoj ce se Allah spominjati, Allah ce mu sagraditi kucu u dzennetu. » (En-Nesai, br.681). A Ibn Madze prenosi : « Ko sagradi dzamiju Allaha radi kao pticje gnijezdo ili jos manje, Allah ce mu sagraditi kucu u dzennetu. » (Ibn Madze, br.730)
    Subhanallah, razmislimo samo koliko li se ljudi bore da imaju kucu na ovom svijetu a znaju da u njoj nece vjecno ostati, a koliko se trude da imaju kucu u dzennetu koja je vjecna i ne prolazi.
     Gospodaru nas, ucini nas od onih cija srca ce biti vezana za tvoje kuce, koje cemo graditi, obilaziti i u njima kako Tebi dolikuje te obozavati. Amin.

03. maj. 2004 - I.K.C. Ulm

 

 

 

 

 

 

 

 

Posebne rubrike

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?

Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.

Kliknite na ovaj link

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

02.09.2004