Draga braco i sestre  u imanu i islamu.

     Covjek je stalno u borbi sa svojim nefsom, sve dok ga ne pobijedi ili dok on nadvlada njega. Ta borba je trajna, sve dok je smrt ne prekine. Allah je stvorio nase duse pa im je put dobra i put zla shvatljivim ucinio,-uspjece samo onaj ko je ocisti, ko dodje pred Allaha sa cistom dusom, a bice izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede.

Allahov Poslanik s.a.v.s., kaze: “Srce bude iskusavano raznim grijesima, pa ako srce prihvati jedan grijeh-zadobice crnu mrlju, a ako ga odbaci-zadobice bijelu mrlju. Sve tako bude dok se srca ne svrstaju u dvije grupe: bijelo srce, kome iskusenja ne mogu nista nauditi, i crno-sivo, koje ne priznaje dobro, niti negira zlo.”

     Kada bi kojim slucajem mogli zaviriti u ljudska srca sta bi tamo nasli? Da li je nase srce postalo crno kao katran ili je bijelo kao snijeg? Svako od nas moze samog sebe ocijeniti, jer bilo koji pocinjen grijeh je crna tacka, a svako dobro djelo je bijela. Znaj ako lahko padas pred prohtjevima svoje duse da tvoje srce nije cisto, a ako odolijevas iskusenjima tvoje srce je jako i na njemu nema crnih tacaka.

     Ljudi koji se bore protiv svog nefsa ima tri vrste:

1.Vrsta ljudi koja je pokleknula pred svojom pozudom. Ovakvi ljudi su naklonjeni iskljucivo dunjaluku, to su nevjernici i njima slicni, koji su zaboravili na Allaha, pa su time zaboravili i same sebe. Allah takvima kaze sljedece: “Reci ti Meni ko ce uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah znajuci ga u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapecatio, a pred oci njegove koprenu stavio? Ko ce mu ako ne Allah, na pravi put ukazati? Zasto se ne urazumite?” (El-Dzasije,23)

2.Vrsta ljudi koji se bore protiv svojih pozuda, pa pobijede jednom, a drugi put budu porazeni, pogrijese, pa se poprave i zatraze oprosta za svoje grijehe. Kaze Allah Uzviseni: “I za one koji se, kada grijeh pocine, ili kada se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Ali Imran, 135)

Na ovo je ukazao Allahov Poslanik s.a.v.s., kada je rekao: “Svaki covjek pogrijesi, a najbolji su oni koji se pokaju kada pogrijese.” (Ahmed i Tirmizi)

U tom smislu prenosi se od Vehb ibn Munbiha kada se sejtan sastao sa Jahja a.s., pa ga je Jahja upitao: “Obavijesti me kako vi sejtani svrstavate ljude?” Iblis je rekao: Sto se tice ljudi, ima ih tri vrste. Jedni su slicni tebi, sacuvani su od grijeha i mi im ne mozemo nista. Druga vrsta ljudi su oni u nasim rukama, kao sto je lopta u rukama vase djece, takvi su nam ustedili svaki trud oko njih. Treca grupa ljudi je najzesca po nas, jednog od njih zavodimo ali se on trzne i pribjegne istigfaru (zatrazi oprosta) i teobi, i time nam pomrsi racune, od takvih mi ne odustajemo, niti ih mozemo pokoriti.”

Iz ovog hadisa vidimo da je treca skupina ona kojima sejtan ne moze nista kao sto su bili Allahovi poslanici. Nasuprot ove skupine je skupina onih sa kojima je sejtan zavrsio svoj posao, cak stavise takvi odradjuju jedan dio sejtanskog posla, jer oni umjesto sejtana pozivaju nemoralu, bludu, alkoholu, drogi i svemu sto je lose. Tako kada vidite nekog da poziva ka haramu znajte da je sejtan njim ovladao i da se on nalazi u sejtanskoj vojsci.

I treca skupina je ona koja grijesi, ali se ponovo vraca pravom putu i cija borba ce trajati dok su zivi.

     Da bi covjek savladao svoj nefs, da bi pobijedio samog sebe, njegovo srce prije svega treba da bude zivo, cisto, jako, svijetlo i vitalno. Danas nasa srca umiru, nasa srca su bolesna, a kako i ne bi bila kada ne cujemo glas ezana, nema klanjanja namaza u dzematu niti ima kod kuce, ne ucimo Kur’an, ne slusamo predavanja, ne spominje se Allahovo ime i kako jedno takvo oslabljeno srce da se bori protiv svog nefsa.

     Pored cistog srca covjek mora voditi racuna o svom razumu, jer Allah nije nista vrednije kod covjeka stvorio nego sto je razum. Nas Poslanik s.a.v.s., kaze: “Najvece dobro koje covjek moze zaraditi je zdrav razum. On ga upucuje na pravi put, i odvraca ga od propasti.” (El Muhbir) Razum jednog vjernika je svjestan i sposoban da razlikuje dobro od zla, zabranjeno od dozvoljenog, jer razum vjernika na sve gleda sa Allahovim nurom. Svjetlost razuma se gasi grijesenjem, tako je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: “Ko se primakne grijehu, oduzima mu se dio razuma, i ne vraca mu se nikada.”

Kada covjeku umre srce i ugasi se razum, kada gubi bitku sa sejtanom, tada se mnoze zla u njemu, jer sejtan kola po covjeku kao krv.

     Najucinkovitiji nacin putem kojeg se covjek moze ocuvati od sejtanske vesvese i nagovaranja jeste spominjanje Allahovog imena na pocetku svakog posla.

     Prenosi se od Ebu Hurejre r.a., sljedeca predaja: “Susreli se jednog dana sejtan vjernika i sejtan nevjernika. Sejtan nevjernika je bio debeo i namirisan, a sejtan vjernika je bio mrsav, blijed i rascupan. Potom je sejtan nevjernika rekao: Sta je tebi? Sto si tako mrsav? Ovaj mu odgovori: Ja sam sa covjekom koji kada jede, spomene Allahovo ime, pa ja ostanem gladan, kada pije spomene Allahovo ime, pa ja ostanem zedan, kada oblaci odjecu, spomene Allahovo ime,  pa ja ostanem go, kada se ceslja i uredjuje spomene Allahovo ime, pa ja ostanem neuredan. Onda je sejtan nevjernika rekao: Ja sam sa covjekom koji nista od toga ne radi, pa ja dijelim sa njim njegovu hranu, pice i odjecu.”

     Zatim jedan od nacina borbe protiv svojih strasti jeste izbjegavanje prejedanja pa makar i bilo cisto i halal. Allah kaze: “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte.”

Zatim ucenje Kur’ana, trazenje oprosta, neishitrenost i provjeravanje svake stvari.      Sve ove metode i njihova primjena ovisi o nama. Mi smo ti koji dozvoljavamo sejtanu da manipulise nama, zato moramo sebe savladati kako sejtan ne bi imao moci nada nama.

Molim Allaha da ojaca iman u nasim srcima, da budemo jaki vjernici, da pobijedimo svoj nefs i da budemo od onih nad kojim sejtan nece imati svoje moci. Amin.