|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je izveo iz tmine na svjetlo, koji nam je ukazao pravi put. Hvala Allahu koji nam je omogućio da dočekamo i da ispostimo i ovaj mjesec ramazan, koji nam se smilovao i kojeg molimo naše ibadete da nam ukabuli i u sevap ih upiše. Neka je Allahova milost, mir i spas na najčasnijeg poslanika, Allahova miljenika koji nam je svojim svijetlim primjerom pokazao kako treba da živimo. Molim Allaha da mu podari najljepše mjesto u Džennetu, a i mi da budemo u njegovom društvu na budućem svijetu. Amin. Draga braćo i sestre u imanu, cijenjeni džematu. U ovom današnjem danu muslimani se širom svijeta vesele, ali ujedno su i tužni. Juče smo se rastali od našeg dragog gosta koji je spremio svoje kofere i otišao svojim putem. Obećao nam je da će se ponovo vratiti, na nama je hoćemo li i kako ćemo ga ponovo dočekati. To je bio musafir koji je naše domove ispunio rahmetom, berićetom i magfiretom. Zbog tog musafira naši domovi su mirisali sehurskim i iftarskim soframa. Dovoljno je samo da čovjek porđe pokraj muslimanskih kuća i stanova pa da osjeti mirise raznih jela koje su naše vrijedne hanume tako brižno pripremale. To je bio mjesec duhovne obnove, uzdizanja, promjena, mjesec ibadeta, Kur’ana, druženja, samilosti, pomaganja, mjesec svih pozitivnih aktivnosti. Svaki onaj koji je osjetio slasti ovog mjeseca osjetiće tugu u svom srcu zbog njegovog odlaska pa će s nestrpljenjem čekati dolazak sljedećeg. U ramazanu smo bili zasigurno bliži Allahu nego što smo to sada u ovim danima, jer postač je u ibadetu čak i onda kada spava, a kamoli kada se posveti učenju Kur’ana, namazu i drugim dobrim djelima. Ramazan nas je napunio imanskom energijom, osnažio naša srca, i učinio nas boljim i jačim. Ako je to tako onda je ramazan ispunio svoju misiju kod nas, a i mi smo položili ramazanski ispit. Međutim, ako je naše stanje ostalo nepromjenjeno, ako je naš iman ostao na istom, ili ako se nije popravio i osnažio onda je to znak da ramazanu nismo prišli onako kako treba, to je znak da nismo bili dovoljni aktivni i da smo možda postili od jela, pića i pušenja, ali nismo od gibeta, laži i nemimeta. Razmislimo o sebi!!! Kakvi izlazimo iz ramazana, jači sa imanom ili slabiji? Da li smo proveli ramazanske dani i noći u ibadetu? Da li smo dovoljno učinili, treba li nešto da mijenjamo? Zapitajmo se koliko smo dnevnih namaza klanjali u džematu? Koliko teravija, koliko noćnih namaza? Koliko smo dana prisustvovali mukabeli, koliko smo mi Kur’ana proučili? Zapitajmo se koliko smo ovog mjeseca dali od sebe na Allahovom putu kako bi pomogli sve one kojima je naša pomoć potrebna? Jesmo li očistili svoj imetak zekjatom, da li se naš post nakon što smo dali sadekatul-fitr uzdigao ka Allahu? Nađimo malo vremena i odgovorimo sami sebi, proanalizirajmo naš odnos prema ramazanu u svijetlu ovih i sličnih pitanja kako bi mogli sve što treba sabrati ili oduzeti pa podvući liniju kako bi znali na čemu smo. Braćo draga i sestre dolaze nam duge i gladne godine. Zasigurno nam je pozata priča o Jusufu a.s., kada je boraveći u zatvoru njegov vladar usnio čudan san. Sanjao je kako u svom snu vidi 7 debelih krava i poslije njih dolaze sedam mršavih krava i jedu one debele. Jusuf a.s., mu je protumačio da će doći 7 plodnih godina, a nakon toga 7 neplodnih i sušnih godina koje će “pojesti” sve ono što su imali u toku tih 7 plodnih. Ovaj primjer navodim zbog jedne činjenice koja je manje više prisutna i primjetna u svakom džematu, a to je da se broj džematlija koji dolaze na teraviju postepeno smanjuje i ovo je samo početak onih takozvanih gladnih godina. Sa svakom narednom godinom ramazan ulazi sve više u ljetnji period tako da će već za četiri godine ramazan biti početkom mjeseca avgusta, a to je doba kada su kod nas školske ferije a ujedno i mnogi kolektivni odmori. Koliko će nas tada biti na teravijama koja će se klanjati oko 22:30, mnogi će biti na odmoru, a drugima će biti isuviše kasno tako da htjeli mi to ili ne proći ćemo kroz težak period što se ramazana tiče. Kada je u pitanju dolazak na teraviju mogli bi se podijeliti na nekoliko grupa. Prva i najbolja je ona koja je svaku noć bila tu. Druga grupa onih koji bi isto tako bili na teraviji, ali zbog rada u smjenama nije mogla. Svim onima koji su imali nijjet, iskreni nijjet da prisustvuju svakoj teraviji, a bili su spriječeni pripada nagrada kao da su je i obavili. Treća grupa su oni koji su dolazili povremeno, nekad dođu nekad ne dođu. Četvrta grupa su bili oni koji su dolazili samo vikendom, neki sa razlogom kao što je udaljenost, radne obaveze, porodične obaveze itd., a neki bez razloga. Peta grupa su oni koji su došli sa poslom (uplata zekjata ili vitara), a poslije toga više ne dolaze. Svako od nas može pronaći samog sebe i kojoj grupi pripada. Blago onima koji su uspjeli svaku noć da budu u Allahovoj kući i da svaku noć ramazana završe namazom u džematu. Oni koji su dolazili povremeno naše nije nikome da sudimo, ali se trebamo preispitati ako ne dolazimo u džamiju da li je to sa opravdanim razlogom ili je to naš nemar, lijenost ili nešto drugo.
Žalosno je što moramo konstatirati nekoliko bolnih činjenica. Žalosno je što se islam počinje dijeliti na sezone, žalosno je što imamo muslimana koji “odrade” svoju sezonu a zatim se povuku iz vjerskog života. Žalosno je što pojedinu našu braću i sestre viđamo samo dok je ramazan, a čim ramazan prođe nema ih više u džamiji. I poslije ramazana se klanja u ovoj džamiji, ali nažalost dajemo prednost svemu drugom osim posjećivanju džamije.
Braćo draga i sestre, stekli smo u ramazanu ogromno duhovno blago zato ga brižno čuvajmo, ostanimo na vezi sa Allahom sa džamijom, sa Kur‘anom, sa dobrim djelima. Budimo uporni, jer nagrada i uspjeh pripada samo onima koji su uporni, a za upornost treba mnogo sabura. Onaj ko se strpi, koji uporno obavlja pet vakat namaza, koji redovno uči Kur’an, koji redovno dolazi u džamiju da sluša predavanja kako bi se okoristio, takvima Allah obećaje džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u kojima će oni vječno i zauvijek ostati. Htio bih ovdje posebno naglasiti da prisustvujemo nedjeljom na podne namazu poslije kojeg budu korisna i lijepa predavanja. Primjećujem da ima onih kojima je stalo da budu u Allahovoj milosti, ali ima i onih koji bukvalno čim se završi namaz skaču iz džamije kao da ih neko tjera iz nje. Ima ih koji izlaze bez ikakva razloga i onda kahvenišu, pričaju i vaze dok imam vazi. Zar ne želimo Allahovu milost? Zar mi to znamo sve o islamu? Zar ne možemo osaburiti desetak minuta i sačekati da se predavanje završi? Uzmimo ovo kao pouku i savjet i ne dozvolimo sebi da drugi za nama gledaju i vrte glavama. Najbitnije u islamu za izvršavanje dobrih djela jeste jaka volja i upornost. Dolazi Allahovom Poslaniku s.a.v.s., jedan beduin te ga pita: “O Allahov Poslaniče, šta treba da činim pa da uđem u džennet?” A Resulullah mu odgovori: “Reci LA ILAHE ILLELLAH, zatim ustraj na tome.” Prilikom činjenja dobrih djela treba biti ustrajan, treba biti uporan, bezobzira radilo se o velikim ili malim djelima. A šta je naš namaz nego li samo jedan vid upornosti. Šta je post u ramazanu nego jedan vid upornosti. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,: “Allahu su najdraža ona djela koja se rade konstantno, makar ih ne bilo mnogo.” Razlog je taj što djelo koje se radi konstantno, makar bilo malo, na kraju postaje veliko. Problem je u djelu koje se jedno vrijeme radi često, a zatim se prekine. Taj prekid je nazadovanje koje zna pogoditi čovjeka. Čovjek se ne bi smio vraćati nazad nakon što je bio naprijed, nakon što je bio gore ne bi smjelo biti povratka dolje. Poslanik s.a.v.s., nam je preporučio da poslije ramazana postimo još šest dana mjeseca ševala, kako bi učinili još jedan dodatni napor, kako bi zaradili još više sevapa kod Uzvišenog Allaha. Tako Resulullah kaže: “Ko isposti ramazan, a nakon toga šest dana ševvala kao da je postio cijelu godinu.” Post u mjesecu ševvalu je nafila koju nisi dužan, nego ako hoćeš. Ovdje se stavlja čovjeku da sam odluči hoće li postiti ili ne. Oni koji osjećaju iskrenu žalost zbog prolaska ramazana oni će nastojati da zarade još koji sevap, jer nije mala stvar da nam se post mjeseca ramazana i šest dana mjeseca ševvala uračuna kao čitava godina. Jer Resulullah ovo pojašnjava u jednom hadisu gdje kaže da mjesec ramazan vrijedi kao deset mjeseci, a šest dana ševvala kao šezdeset dana tj. dva mjeseca što zajedno čini godinu dana. Molim Allaha da ukabuli naš post, naše namaze, naše učenje Kur‘ana, naš zekjat, naš sadekatul-fitr. Molim Allaha da popravi naše stanje, da popravi stanje i odnose između nas, da nas učini ustrajnim na putu dobra i da nas nagradi svojom nagradom. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
