Nakon sto su se muslimani sukobili sa musricima koji nisu mogli nikako uci u Medinu, odlucise da  nagovore Zidove iz plemena Benu Kurejza da prekinu ugovor sa Resulullahom s.a.v.s., sto ovi i ucinise. Muslimani saznadose za izdaju Jevreja i odlucise da ih napadnu. I pored toga sto se Resulullah trudio da prikrije ovu informaciju ona je ipak dospjela do ljudi sto je izazvalo komesanje u redovima muslimana. Kurejsije i ostali musrici su bili ispred njih, a Zidovi iza ledja, a sa te strane muslimani nisu imali zastite. Kur’an opisuje ovu situaciju sljedecim rijecima: “Kada su vam dosle i odozgo i odozdo vojske, a dusa dosla do grkljana, i kad ste o Allahu svasta pomisljali- tada su vjernici bili u iskusenja stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni.”

    Jedan od munafika poce smutnju plesti govoreci: “Muhammed nam obeca da cemo se opskrbiti blagom Kisre i Kajsara (Perzije i Vizantije), a danas nam niko ne garantuje da mozemo sigurno otici u nuznik.” Drugi zatrazise da se vrate svojim kucama kako bi ih zastitili, a one nisu bile nezasticene, vec su oni htjeli da se izvuku i pobjegnu od borbe kako Kur’an kaze.

     Resulullah je razmisljao sta da ucini te odluci da sklopi primirje sa plemenom Gatafan te da im da trecinu medinske ljetine, a da oni sa svojim narodom napuste ostala plemena. Posavjetova se sa ashabima te mu oni rekose: “O Allahov poslanice, ako ti je tako Allah naredio mi se pokoravamo tome, a ako hoces da uradis tako radi nas, nama to ne treba. I mi i oni smo ljudi, zivjeli smo u nevjerstvu, cinili smo sirk i vjerovali u kipove. Oni se ni ranije nisu nikada hranili nasim plodovima, osim u gostoprimstvu, ili kada bi ih kupili. A sada, kada nas je Allah, dz.s., pocastio islamom i uputio nas u vjeru, kada nas je s tobom nagradio, zar da im sada damo od nase imovine? Tako nam Allaha, ne! Mi cemo njima dati samo ono sto im sablje nase pruze.”

     Resulullah prihvati njihove misljenje i rece:”Zelio sam to uraditi radi vas, posto sam vidio da su svi arapi stali pod jednu zastavu protiv vas.”

      Iz ovog primjera vidimo kakav su odnos ashabi imali prema Poslaniku da su mu se pokoravali cak iako im nije bilo po volji, zato su pitali da li je Allah tako naredio, ako je to Allahova naredba mi se tome pokoravamo. Takvi i mi trebamo biti kada su Allahove naredbe ili zabrane u pitanju,  moramo ih sprovoditi voljeli mi to ili ne.

     Ubrzo se desi jedan dogadjaj koji zavadi saveznike, razjedini ih i oslabi. Kod Resulullaha s.a.v.s., dodje jedan covjek zvani Nuajm ibn Mesu’d i rece da je primio islam, ali to niko iz njegovog naroda ne zna te upita Allahovog Poslanika sta da cini. Poslanik mu rece: “Pomozimo nam koliko mozes. Rat je vjestina, taktika i varka.“

On ode kod plemena Benu Kurejze, kod Zidova i predlozi im da se ne bore zajedno sa Kurejsijama i Gatafancima sve dok im ne dadnu svojih deset ljudi kao garanciju. Zatim Nuajm ode  do Kurejsija te ime rece da su se Jevreji pokajali sto su prekinuli savez sa Muhammedom s.a.v.s., te ce uzeti od vas taoce i poslati ih Muhammedu kao taoce, a zatim ce ga potpomoci protiv vas. Ako kojim slucajem zatraze od vas taoce nemojte im ih dati.“

Nakon toga ode Gatafancima i njima isprica isto.

     Kada dodje subota vece; mjeseca sevvala, 5. g.h. Kurejsije poslase poruku Jevrejima: “Mi nismo na svojoj zemlji, propasce nam konji i deve, osiromasicemo. Dignite se s nama da se zajedno borimo protiv Muhammeda.”

Jevreji im odgovorise da je danas subota, a i kad prodje subota necemo se boriti s vama sve dok nam ne dadnete svoje ljude koji ce nam biti garancija za kasnije.” Kad Kurejsije i Gatafanci cuse ovu vijest rekose: “Bog ti dao Nuajme sto si nas posavjetovao. Istinu si rekao. Poslase odgovor Jevrejima: “Mi tako nam Boga necemo nikoga dati, bolje vam je da idete sa nama da se borimo protiv Muhammeda.” Kurejze tada povikase: “Istinu je rekao Nuajm!”

Oni se spremise i medjusobno sukobise. Izbi krvoprolice izmedju Jevreja i idolopoklonika.

Nakon sto se saveznice posvadise, nakon sto sablje sjevnuse medju njima Allah posla tako strasan vjetar koji je nosio njihove satore, opremu, drvece pa cak i ljude. Odjednom uz taj strasni vjetar zemlja se tako silno zatrese i od tog zemljotresa musrici osjetise strah u svojim srcima. Pokupise nabrzinu ono sto su mogli pokupiti i pobjegose prema Mekki.

     Ovako je Allah dao svoju pobjedu muslimanima koji su poslije ovog boja poceli jos vise da siju strah u srca nevjernika i poslije ove bitke Resulullah s.a.v.s. je rekao: “Od sada cemo mi njih napadati, a ne oni nas. Mi cemo ici na njih.”

   Ova grupa muslimana je dobila i ostvarila pobjedu, medjutim mi se pitamo zasto Allah ne daje svoju pobjedu danasnjim muslimanima, zasto ne dolazi Allahova  pomoc muslimanima u Palestini protiv Jevreja, ili muslimanima u Ceceniji protiv Rusa, ili muslimanima u Iraku protiv udruzenih saveznika?

Sta je razlog nasem ponizenju? Sta je razlog pa Allahova pomoc ne dolazi? Da li smo mi zasluzili Allahovu pomoc?

Da bi Allah pomogao jedan narod prvo taj narod treba pomoci Allaha i Njegovog Posalnika. A kako da pomognemo Allaha, na koji nacin? Allaha cemo pomoci time sto cemo cinit sve ono sto je naredjeno, a kloniti se svega onog sto je zabranjeno. Islamski ummet u gobalu to ne cini. Jedan mali broj islamskog ummeta su redovni klanjaci, mali broj ummeta daje zekjat, mali broj naredjuje dobro a odvraca od zla. Jedan dio ummeta naseg Pejgambera s.a.v.s., se ne cuva Allahovih zabrana, pije se u muslimanskim kucama strogo zabranjeni alkohol, zinaluk se ne smatra nekim velikim grijehom, ne bjezi se od lazi, ogovaranje je postalo glavna poslastica na nasim sijelima, zene se cak i u muslimanski zemljama ne nose po islamskim propisima, cine se harami, a ostavljaju farzovi, pa kako onda Allahova pomoc da nam dodje??? Allahova pomoc ce zasigurno doci pravim, iskrenim i saburli vjernicima.

Molim Allaha Uzvisenog da nam pomogne, i da pomogne nasoj braci i sestrama gdje god  je Allahova pomoc potrebna. Amin.