Allahu najdraza mjesta

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najcasnijeg, najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana.

Mnogi od nas znaju da je 01. maja bio praznik rada koji se obiljezio sirom svijeta. Taj praznik nema nikakve veze sa bilo kojom religijom, dakle to nije vjerski praznik. Jedina dva vjerska praznika koje islam poznaje su Bajrami. Zalosna je cinjenica da mnogi oni koji su se odlucili da obiljeze ovaj dan uz okretanje janjadi obiljezavaju ga i sa alkoholom. Ovo je samo jedna od bolesti koja je u nekima ostala jos od doba komunizma. Interesantno je da takvi kada trebaju zaklati kurban pitaju koliko kosta, da li se bas mora itd. Ali kada treba to janje okrenuti na raznju za prvi maj onda se ne pita ni za cijenu, niti mora li se ili ne.

Oni stariji se sjecaju i 25. maja, jer je tada rodjen Josip Broz Tito, tada su se priredjivali sletovi, nosena je stafeta mladosti itd., ali vjerovatno mnogi ne znaju za 07. maj i sta se za njega veze. Ovom hutbom zelim da se podsjetimo tog znacajnog momenta za nas Bosnjake. Taj dan tj. 07. maj je u Bosni i Hercegovini proglasen Danom dzamija. To nije nikakav praznik, nego je to dan kada se prisjecamo svih onih dzamija koje su nastradale od agresorske ruke, koje su bile devastirane, sa porusenim munarama, razbijenim staklima, srusenim mimberom ili mihrabom. To je dakle dan koji simbolizuje nasu borbu za slobodu, dan kada se okrecemo samima sebi i pitamo se sta cinimo da se te dzamije obnove, da se nove sagrade i sto je najbitnije to je vrijeme kada treba da preispitamo svoj odnos spram Allahovih kuca.

U hadisu kojeg biljezi Ibn ebi Sejbe Poslanik s.a.v.s., kaze: “Gradite dzamije u sto vecem broju.”

Prvi muslimani su ovo doslovno shvatili te su se nadmetali u ovom hairli poslu nastojeci uloziti sto vise truda i imanja kako bi gradnjom dzamija omogucili sirenje islama. U prvo vrijeme, dzamije su bile prije svega mjesta za klanjanje, ucenje Kur’ana, spominjanje Allaha, ali isto tako su bile i skole, i mjesta za sva hairli dogovaranja. Nekada su dzamije bile centri oko kojih su se vrtjele sve aktivnosti. Zalosno je sto su nase dzamije jedno vrijeme bile zapostavljene. Ljudi, uglavnom penzioneri koji nisu imali kud drugdje otici su dolazili u dzamije i obavljali namaze. Razloge i opravdanja mozemo traziti u sistemu u kojem smo zivjeli, ali je tu bilo i mnogo do nas samih. Nama se nije tako strogo branilo obavljanje namaza u dzamiji, jeste da nije bilo pozeljno, ali onaj ko je htio mogao je namaz da obavi.

Danas, Allahu hvala nicu islamski centri sirom svijeta koji imaju visestruku namjenu tako da se dzamijama vraca prvobitna svrha. Svaka dzamija treba da se pretvori u centar. Centar vjerske aktivnosti, drustvene, socijalne, kulturne i dr. Dzamija treba da igra centralnu ulogu u nasim zivotima i nasim aktivnostima. Nadam se da smo shvatili da bez dzamija nama nema opstanka u nasoj lijepoj vjeri islamu.

Koliko su dzamije znacajne govori i cinjenica da su to Allahu najdraza mjesta. U hadisu kojeg biljezi Muslim Poslanik s.a.v.s., kaze: “Allahu najdraza mjesta su dzamije, a najmrza mjesta su Mu pijace.”

Braco moja draga i sestre, pitam se je li i kod nas ovako? Jesu li i nama dzamije najdraza mjesta? Da li volimo da se u njima zadrzavamo? Da sjedimo? Da u dzamiji sacekamo vrijeme drugog namaza itd.?

Nase pojedinacne aktivnosti su se svele na samo jednu stvar, a to je obavljanje namaza. Mnogi cim obave namaz izlaze iz nje smatrajuci da nema vise sta da radi u njoj. A gdje je ucenje Kur’ana? Ako ne znamo uciti na arapskom gdje je citanje prijevoda ? Gdje je citanje islamske literature? Gdje je zikr? Gdje je razmisljanje? Sve su ovo stvari koje svaki od nas moze da radi sam i za sto mu ne treba niko.