|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Samo Njega hvalimo i od Njega pomoći i oprosta tražimo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do kijametskog dana. Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije. Na prethodne dvije hutbe sam govorio o znakovima lijepog završetka, a danas ću ako Bog da spomenuti zakove lošeg završetka da nas Allah toga sačuva. Prije svega šta je to loš završetak? Koji su to znaci koji nas na to upućuju? Loš završetak je da čovjek umre u stanju griješenja i nepokornosti prema Allahu, da čovjek umre a Allah je srdit na njega ili da umre zanemarujući ono čime ga je Allah obavezao. Nema sumnje da smrt u takvom stanju predstavlja ružan završetak kojeg su se bojali bogobojazni i molili Allaha da ih spasi od toga. Ponekad možemo uočiti kod onih koji umiru određene zakove koji ukazuju na loš završetak kao npr. Da čovjek odbija da izgovori šehadet ili da čovjek prilikom ispuštanja duše priča o lošim stvarima ili o haramima i da se ponosi lošim stvarima koje je uradio. Navešću nekoliko primjera koji nam to pojašnjavaju. Imam Ibnul Kajjim rahimehullah je spomenuo u svojoj knjizi „El-Dževab el-kafi“ da je jednom čovjeku u času smrti govoreno da kaže LA ILAHE ILLELLAH a on reče: To mi ništa neće koristiti, jer ja ne znam da sam ikada i jedan namaz obavio, ispustio je dušu a da nije šehadet izgovorio. A hafiz Ibn Redžeb rahimehullah nam prenosi u svojoj knjizi „Džamiul ulumi vel hikem“ da mu je prenešeno kako je jednom čovjeku govoreno da izgovori šehadet, ali je on to odbijao, te mu jedan reče on ne vjeruje u ono što mu ti govoriš i ispusti dušu na tome. Kaže Ibn Redžeb: Posije toga sam se raspitivao o ovom čovjeku te mi bi rečeno da je on bio notorni alkoholičar. Doista ima ljudi koji nažalost ne vjeruje u osnove svoje vjere. Svi vjeruju u smrt, jer je svakog dana viđaju i o njoj slušaju ali ima onih koji ne vjeruje da naša duša nakon što napusti svoje tijelo ide na uvid Allahu. Ne vjeruju da ta duša čeka svog vlasnika i da će se ponovo spojiti sa njim na dan proživljenja. Ne vjeruju da ćemo ponovo da živimo. Oni koji čvrsto u to vjeruju koji se nadaju susretu sa Allahom njima je osnovna želja da sa šehadetom na usnama ispuste svoju dušu. Ali oni koji u to sumnjaju oni će sve drugo govoriti ali ne i šehadet. Hafiz Ez-Zehebi nam prenosi da je bio jedan čovjek koji je stalno sjedio u društvu jednog teškog pijanice i kada mu se smrt primakla jedan čovjek ga je podsticao da izgovori šehadet te mu reče: Pij a i meni nalij-te ispusti dušu. Imam Ibnul Kajjim nam navodi u svojoj knjizi „El-Kebair“ da je jedan čovjek stalno, dan i noć igrao šaha i da zbog toga nije ni klanjao i druge obaveze je propuštao. Kada je došlo vrijeme smrti rečeno mu je: Reci LA ILAHE ILLELLAH, a on reče: Šah-mat. Ovaj mu ponovo reče da kaže šehadet a on ponovo odgovori: Šah-mat. A Ibnul Kajjim navodi da je bio jedan čovjek koji je mnogo slušao muziku i pjesme pa kada mu je došla smrt i kada mu je bilo rečeno da izgovori šehadet on je počeo da pjeva i pjevajući je ispustio svoju dušu. Ili kaže kada je jedan trgovac umirao te mu je govoreno da kaže šehadet on je počeo da se cjenka za robu govoreći: Ovo platno je dobro, ovo je veoma jeftino itd. sve dok mu duša nije izašla iz tijela. Veoma je interesantno spomenuti kako i na koji način Allah uzima dušu vjernika a kako nevjernika. Pošto ovdje govorimo o lošem završetku spomenuću samo drugi dio hadisa kojeg prenosi Bera'e b. Azib o načinu na koji nevjernik napušta ovaj svijet:
"A nevjernik (u drugom hadisu kaže se grješnik), kada napušta ovaj svijet i putuje za budući, dođu mu s neba meleki, grubi i strašni, crnog izgleda; sa sobom nose platno od kostrijeti. Približe mu se tako da ih može vidjeti. A zatim će doći melek smrti i sjesti kod njegove glave i reći: 'O prljava dušo, izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut.' Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajući vene i živce. Proklinju ga meleki i stanovnici neba. Njemu se zatvaraju nebeska vrata, a čuvari tih vrata mole Allaha, dž.š., da im ne šalje takvu dušu. Zatim je prihvaćaju ona dva meleka u svoje ruke i ne puštaju je ni jednog trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Tada se osjeti smrad kakvog nema na Zemlji, i zatim se dižu u visine. Kada prođu pored grupe meleka svaki od njih pita: 'Kakva li je ovo pokvarena duša?' Njima se odgovara: 'To je taj i taj' - i spomenu njegovo najružnije ime kojim su ga zvali na Zemlji. Tako se događa sve dok ne dođu do kapije prvog neba i zatraže dozvolu, ali vrata im se neće otvoriti.' Zatim je Poslanik proučio: 'Njima se nebeska vrata neće otvoriti i prije će uže kroz iglene uši proći nego će oni u Džennet ući.'
Allah
će tada reći: 'Pišite ga u knjigu poniženih, a zatim ga vratite na Zemlju,
jer Ja sam rekao da Sam Ijude od zemlje stvorio, da ih u zemlju vraćam i
da ću ih ponovo iz zemlje oživiti." Ovako na ovaj način Poslanik s.a.v., nam opisuje kako će završiti nevjernici, griješnici i munafici, da nas Allah sačuva takvog završetka. Ono što je sigurno jeste da čovjekov ovodunjalučki život utiče na to kakav će biti njegov kraj. Onaj ko radi dobro može se dobru i nadati, ali onaj ko radi zlo može se samo zlu nadati Molim Allaha Milostivog Samilosnog da najbolja naša djela budu njihovi završeci, a najbolji dio našeg života njegov kraj, a najbolji dan onaj dan kada se susretnemo sa našim Gospodarom. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
