|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Samo Njega hvalimo i od Njega pomoći i oprosta tražimo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do kijametskog dana.
Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije. Kaže Allah Uzvišeni: تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ﴿١﴾ الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ ﴿٢﴾ „Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast - On sve može! - Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; - On je Silni, Onaj koji prašta.“[1] Iz navedenih ajeta saznajemo da je Allah taj koji ima svu vlast, da je Svemoćan i da je On taj koji daje smrt i život. Svake sekunde na ovom svijetu umire na hiljade ljudi. Tako vidimo ili čujemo da su neke osobe preselile na ahiret. Neki prirodnom smrću, neki na bojnom polju, neki u saobraćajnoj nesreći, neki u avionskoj, neki izgore u požaru, neke zatrpa zemlja ili ruševine. Neko umre na nečistom mjestu, u lošem društvu ili prilikom činjenja grijeha, a neko umre na časnom mjestu, u dobrom društvu ili dok je bio zauzet Allahu ugodnim djelom. Mjesto, vrijeme ili način na koji neko umire može upućivati na njegov konačni završetak na ahiretu. Danas ću bi iznillahi teala govoriti o alametima tj. znakovima sretnog završetka. Prije nego započnem govoriti o ovoj veoma interesantnoj temi moramo definisati šta je to sretan završetak. Lijep ili sretan završetak je da Allahov rob uspije da ostavi sve ono što srdi Allaha, da učini teobu, pokaje se za svoje grijehe i da ustraje u činjenju dobrih djela sve dok mu smrt ne dođe. Na ovo nas upućuje hadis Allahova Poslanika s.a.v.s., gdje kaže: قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: (إذا أراد الله بعبده خيراً استعمله) قالوا: كيف يستعمله؟ قال: (يوفقه لعمل صالح قبل موته) „Kada Allah želi dobro svome robu iskoristi ga.“ Rekoše: „Kako ga iskoristi?“ Reče:“Na taj način što ga usmjeri ka činjenju dobrih djela prije smrti.“[2] Što se tiče lijepog završetka on ima mnogo svojih alameta (znakova), neke od njih primjeti onaj koji umire, a neke primjete ljudi koji budu kod umirućeg. Jedan od znakova lijepog završetka jeste osjećaj radosti i zadovoljstva koje osjeti umirući zbog donošenja radosne vijesti o ulasku u džennet. Kao što Allah Uzvišeni kaže: إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾ „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”[3] Ovom radosnom viješću bivaju mumini obradovani prilikom umiranja, zatim dok borave u njihovim kaburima i prilikom njihovog proživljenja iz kabura. Na ovo nas upućuje hadis kojeg prenose Imam Buharija i Muslim od majke vjernika h. Aiše r.a., koja kaže: قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: من أحب لقاء الله أحب الله لقاءه، ومن كره لقاء الله كره الله لقاءه فقلت: يا نبي الله! أكراهية الموت، فكلنا نكره الموت؟ فقال: ليس كذلك، ولكن المؤمن إذا بشر برحمة الله ورضوانه وجنته أحب لقاء الله، وإن الكافر إذا بشر بعذاب الله وسخطه كره لقاء الله وكره الله لقاءه Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,: „Onaj ko voli da se susretne sa Allahom i Allah voli da se susretne sa njim.“ Rekoh: „O Allahov Poslaniče! Da li je to prezir prema smrti, svi mi preziremo smrt?“ Reče: „Ne nije to, nego mumin kada bude obradovan Allahovom milošću, njegovim zadovoljstvom i njegovim džennetom zavoli susret sa Allahom, a kjafir kada bude obavješten o Allahovom azabu (patnji) i njegovoj ljutnji zamrzi susret sa Allahom i Allah zamrzi susret sa njim.“ U vezi značenja ovog hadisa rekao je Imam Ebu Ubejd El-Kasim ibn Selam: „Ovdje se ne misli na prezir prema smrti i smrtnim bolovima zato što nema nikoga a da to ne prezire, nego ono što je prezreno ovdje jeste pretjerana ljubav prema dunjaluku i vezanost za njega te mržnja da se vrati Allahu i ahiretu. Ovo nam pojašnjavaju Allahove riječi upućene onima koji su pretjerano voljeli dunjaluk gdje im Allah kaže: إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَ أُولٰئِكَ مَأْوَاهُمُ النَّارُ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ „Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni - prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili.“[4] Rekao je El-Hattabi: „Čovjekova ljubav za susretom sa Allahom znači davanje prednosti ahiretu nad dunjalukom tako da ne voli stalno na njemu da ostane nego se priprema za odlazak sa njega.“ Rekli smo da ima mnogo alameta koji upućuju na lijep i sretan završetak pa ćemo ako Bog da spomenuti neke od njih: Prvi alamet jeste izgovaranje šehadeta prilikom smrti. Dokaz za ovo je hadis Allahova Poslanika s.a.v.s., kojeg prenosi El-Hakim i drugi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: من كان آخر كلامه لا إله إلا الله دخل الجنة „Onaj čije posljednje riječi budu nema drugog boga osima Allaha ući će u Džennet.“ Drugi alamet je znojno čelo. Tj. da mu na čelu bude znoja prilikom umiranja. Burejde bin El-Husajb prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: موت المؤمن بعرق الجبين „Smrt vjernika je znojno čelo.“[5] Ovo su bili neki od znakova lijepog završetka o kojima ćemo ako Bog da nastaviti govoriti na sljedećoj hutbi.
Molim Allaha da učini najljepši dio našeg života njegov kraj, a najljepši dan onaj kada se susretnemo sa Allahom. Amin. [1] Suretul-Mulk, 1-2 [2] Ahmed i Tirmizi [3] Suretul-Fussilet, 30 [4] Suretu Junus, 7-8 [5] Ahmed i Tirmizi
Znakovi lijepog završetka 2 dio
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Samo Njega hvalimo i od Njega pomoći i oprosta tražimo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do kijametskog dana.
Draga moja braćo u imanu i islamu. Na prethodnoj hutbi sam govorio o nekim od znakova lijepog završetka gdje sam spomenuo da je jedan od znakova koji upućuje na lijep završetak izgovaranje šehadeta prije smrti. Nekima se čini da je ovo jednostavno, ali nije tako. Jedan prijatelj mi je pričao da dok su se vozili autom začuo se zvuk ispaljivanja granate, strah ga je toliko paralisao da uopšte nije mogao ništa da kaže. Kada je granata eksplodirala nedaleko od njih odahnuli su, te onda ovaj moj prijatelj reče: A gdje ti bi šehadet? Šta da je granata eksplodirala i da te je ubila, umro bi bez šehadeta. Zato da bi neko lahko izgovorio šehadet na samrti mora stalno da spominje Allaha i da ga moli da smrt dočeka pri punoj svijesti. Imao sam priliku vidjeti, a vjerovatno i vi ljude koji umiru u nesvjesnom stanju, ili ljudi koji umiru a ne mogu ni riječi da kažu. Da nas Allah toga sačuva. Spomenuo sam isto tako da od znakova lijepog završetka je i da onaj koji umire, umre sa znojnim čelom. Danas ću spomenuti još neke od znakova kao i uzroke koji vode ka sretnom i lijepom završetku i nekoliko primjera lijepog završetka.
Jedan od lijepih završetaka je da čovjek umre uoči petka ili u petak. Shodno hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s., koji kaže: ما من مسلم يموت يوم الجمعة أو ليلة الجمعة إلا وقاه الله فتنة القبر „Musliman koji umre u petak ili uoči petka Allah će ga sačuvati fitneta u kaburu.“ Zatim od znakova lijepog završetka jeste i svaki onaj koji preseli kao šehid bilo to kao borac na Allahovom putu, ili ako preseli od teške i zarazne bolesti kao što je kuga, ili od tifusa, ili se utopi ili izgori u vatri ili pogine pod ruševinama. Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao:“Koga vi smatrate šehidom?“ Rekoše:“Onaj ko pogine na Allahovom putu, on je šehid.“ „Onda ima malo šehida iz mog ummeta.“-reče Allahov Poslanik. „A ko su oni o Allahov Poslaniče?“ Reče:“Onaj ko bude ubijen na Allahovom putu on je šehid. Onaj ko umre na Allahovom putu on je šehid. Onaj ko umre od kuge on je šehid. Onaj ko umre od tifusa on je šehid. Onaj ko se utopi on je šehid.“[1] Interesantno je da i onaj ko izgori u požaru ili bude ubijen na pravdi Boga i on se računa šehidom. Kada Poslanik a.s., govori o šehidima vidimo da ih ima više vrste i da svaka od njih upućuje na lijep završetak na Ahiretu. Od lijepih završetaka a koji se veže samo za žene je smrt prilikom porođaja. U hadisu kojeg prenosi Ubadeh bin Samit se navodi da je Poslanik a.s., nakon što je upitan o šehidima spomenuo i ženu koja umre na porođaju i da će je njeno dijete pupčanicom vući u Džennet. Pogotovo je lijepo svoj život završiti činjenjem dobrih djela. Poslanik s.a.v.s., je rekao: من قال لا إله إلا الله ابتغاء وجه الله ختم له بها دخل الجنة، ومن تصدق بصدقة ختم له بها دخل الجنة „Onaj ko kaže nema drugog boga osim Allaha želeći time Allahovo zadovoljstvo i time okonča svoj život ući će u Džennet. Onaj ko udijeli sadaku i time okonča svoj život ući će u Džennet.“[2] Ovo su bili neki od znakova lijepog završetka koji ne garantuju nikome da će doista završiti kao džennetlija, nego samo upućuju na lijep završetak. A da li će neko biti džennetlija ili džehennemlija to samo Allah zna. Normalno je da svako od nas želi da njegov ovodunjalučki život se okonča na najljepši način. Da umre sa osjećajem da je Allah zadovoljan sa njim. Svi mi želimo da uživamo u Džennetu i njegovim ljepotama, ako je to tako šta moramo učiniti da bi naš život završio dobrim. Prva stvar koja je ujedno i najveća jeste da čovjek stalno bude u pokornosti i bogobojaznosti od Allaha. Zatim da čovjek iz dubine svoje duše moli Allaha u svojim dovama da ga Allah usmrti na imanu i takvaluku. Zatim da čovjek radi na popravljanju svoje vanjštine kao i svoje duše i da njegov nijjet bude ka tome usmjeren, jer onaj ko nešto traži njemu se i daje. Poslušajmo nekoliko kazivanja o tome kako su ashabi drugovi Allahova Poslanika s.a.v.a., dočekivali smrt. Jedan od ashaba zvani Ebu Derda' koji je bio izuzetno pobožan i bogobojazan kada mu se primakla smrt pitali su ga: „Šta želiš?“, odgovorio je: „Oprost moga Gospodara.“ A zatim se obratio prisutnima riječima: „Podstičite me na izgovor (talkina) La ilahe illellah Muhammedun resulullah“, a stalno je ponavljao šehadet sve dok nije ispustio svoju plemenitu dušu i napustio ovaj prolazni svijet. Nekada vjernik osjeti kako mu se smrt primiče isto kao da dobije neki išaret. Tako je bilo i sa ashabom zvanim Ebu Sufjanom koji je u periodu dok je Omer el-Faruk bio halifa osjetio da mu se primakao edžel, pa je sam sebi iskopao kabur. Iza toga nije prošlo ni tri dana a smrt mu dođe kao da je između njih bio dogovoren susret. Kada je umirao pogleda svoju ženu i djecu te im reče: „Nemojte za mnom plakati, jer tako mi Allaha, od kako sam primio islam nisam učinio nikakav grijeh.“ Ne prođe malo vremena i ispusti svoju dušu. Ashab zvani Ebu Ubejde ibn Džerrah je umro od kuge i dok je bio na samrti oporučivao je svojim borcima sljedeće: „Ja vam oporučujem sljedeće i ako se toga budete pridržavali stalno ćete biti na hajru i selametu: Klanjajte namaz, postite ramazan, dajite zekat i sadaku, obavljajte hadž i umru, jedni drugima pomažite, naredbe starješina vjerno izvršavajte i nemojte ih varati ni izdavati. Ne žudite za dunjalukom, jer, zaista, čovjek kada bi hiljadu godina živio, opet mora doći u ovaj položaj u kome vidite mene sada, i neka je na vas Allahov mir i milost.“ Iz svega navedenog smo vidjeli koliko je bitno svoj ovozemaljski život uskladiti sa principima islama kako bi naš završetak bio na imanu i islamu. Molim Allaha da završetak našeg života bude na dobru i da naš najljepši dan bude onaj dan kada ćemo se susresti sa Allahom. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
