VJERONAUKA U  I.K.C. ULM

Vjeronauka se odvija u prostorijama I.K.C.  u zimskom periodu  

subotom

 u Memmingenu  od 09:30 do 10:30

u I.K.C. Ulm od 11:30 do 12:15

nedjeljom

 od 09:30 do 12:30 i to u tri grupe.

Prva grupa od 09:30 do 10:30

Trenutno imamo osamdeset upisanih polaznika, mada njih oko pedesetoro dolazi redovno, dok ostali dolaze povremeno. Najveci broj polaznika predstavlja kindergarten generacija koji uce o osnovama islama, dok imamo 15 polaznika koji uce u sufari i isto toliko koji uce u Kur'anu. Kao sto imamo 20 odraslih polaznika vjeronauke koji uce u Kur'anu.

VJERONAUKA U PRAKSI I TRAGANJE ZA NAJBOLJIM METODAMA U NASTAVI  

Nijaz ef. Salkic

Islamska vjeronauka, ilmuddin, sistematska je edukativna aktivnost posvecena poucavanju vjernika o islamu s ciljem primjene tog učenja u prakticni zivot. Osnovni zadatak islamske pouke je da mu’minima saopsti i pojasni osnovna ucenja Kur’ana, Hadisa i druhih islamskih znanosti.
Vjeronauka se najcesce predaje zivom rjecju imama-muallima, a moguca je i primjena savremenih sredstava u nastavi. Veoma je vazno da vjeronauka bude organizirana sistematski i da se izvodi na metodican nacin, po pravilima didaktike.Odgoj i poucavanje u vjeri idu zajedno i nerazdvojni su. Znanje samo po sebi nije dovoljno, jer ga nuzno treba da prati primjena. Nemoguce je nesto kvalitetno i korisno raditi bez odgovarajuceg znanja i poznavanja onoga sto se zeli. Ta dva elementa su neodvojiva u procesu islamske edukacije svakog muslimana pojedinacno. To znaci da porodica i muallim moraju ujediniti i sinhronizirati sve svoje znanje, umijece, volju i snagu da bi jedno mlado bice poducili i odgojili. Pravi rezultati ce izostati ako zakaze porodica ili muallim.

Islamski opredijeljena porodica ce svoje dijete sigurno usmjeriti na vjersku pouku od onog momenta kad sa imamom-muallimom uspostavi tijesnu saradnju i kad skupa postanu udruzeni cinilac u procesu odgajanja, poducavanja i opredjeljivanja. Najvaznija stvar koja mora biti na umu svakom imamu-muallimu jest da polaznika vjerske pouke ne treba samo poduciti odredjenom znanju, vec ga u duhu tog stanja treba usmjeriti u duhu islama i da to steceno znanje postane njegova ljubav, nacin vladanja i ponasanja, da bude ponosan na ono sto zna, sto radi i cemu zivi. Da bude ponosan sto je musliman! Da je sretan sto je Resulullahov sljedbenik! Da to bude smisao njegova zivljenja! Inače, ako to ne bude, trud je uzaludan.
Uloga imama-muallima je veoma delikatna, teska i odgovorna, ali zato zahvalna i casna, kao sto veli Muhammed a.s.: “ Poducavajte i olaksavajte! “ Posebno je danas odgovorno i znacajno nasu djecu poduciti islamu; nacinu i ljepoti islamskog zivljenja, oplemeniti ih islamskim istinama, jer im se vrlo cesto nude sasvim oprecna stanovnistva od njih koja zastupa nasa vjera islam.

Samim tim imamsko-muallimski rad je daleko najodgovorniji rad.
Djetinjstvo je nekad bilo doba u toku kojeg se mlado bice jos u domu njegovih roditelja, pripremalo, bolje reci bilo pripremljeno da sasvim samostalno uspjesno i suvereno stupi u drustvo odraslih, da preuzme duznosti i odgovornosti zivota. U toku tog razdoblja djemat, zajedno sa roditeljima, stititili su mladi narastaj od svega onoga sto je moglo raniti njihovu osjetljivu dusu.

Skoro svi faktori utjecali su na odgoj i razvitak mlade licnosti. Bilo je niz tabua, opravdanih, i u rjecima i u ponasanju. Danas vec to nije slucaj. Djetinjstvo postaje opsti izraz, ali u mnogim stvarima i elementima to vise nije, bar onako kako se do sada zamisljalo.

Sredstva javne komunikacije ne stite i ne stede mlade od losih utjecaja, vec ih izlazu pritisku slobodnih i liberalnih ideja o savremenom moralu i odnosima u drustvu. Mnogi televizijski problematicni programi, sund literatura, pornografski casopisi su svakodnevno i podjednako distupni i mladima i odraslima.

Roditelji, vecinom oba zaposlena, obuzeti vlastitim krizama, pa i medjusobnim nesporazumima i neslaganjima, nerijetko razvedeni, prepustaju djecu samima sebi nemajuci vremena za vlastite potomke. Mnogi ocevi danima ne stizu vidjeti svoju djecu. U takvim medjusobnim odnosima roditelja i djece gdje je mjesto vjeroucitelju? Da li on moze dati svoj doprinos i pomoci tim mladim stvorenjima koja traze svoj mir i pokusavaju naci svoje mjesto u svijetu.

Nesumnjivo, njegov doprinos je velik i vrlo odgovoran, naravno ukoliko se i sam moze snaci u takvim okolnostima.
Periodi proslih sistema i zaostalosti medju muslimanima ostavili su duboke tragove.

To osjecaju današnji imami i muallimi u radu sa onim djematlijama koji nisu pohadjali vjersku pouku, kao i sa onima koji su isli na vjersku pouku, koja je u to vrijeme imala neprimjerene programe stvarnim potrebama, vladala je stereotipnost, prioriet i paznja posvecivala se memorisanju sureta i dova, vladao je diktatorski odnos prema polaznicima, ukupni mektebski inventar bili su sipka i falake, pa danas jedan tadasnji učenik, kada me se samo i spomene vjerska pouka, vec pred sobom ima prizor namrgodjenog hodje sa stapom, punog nervoze i nestrpljenja.

Mesa Selimovic u svojim “ Sjecanjima “ veli da najvise za svoj ateizam ima zahvaliti svome vjeroucitelju. Kada je dosao do prijevoda Ku’ana ostao je zapitan zasto je tako divan tekst njegov vjeroucitelj krio od njih.
Na pocetku razmisljanja o djelotvirnijem pristupu preblemu vjeronauke, postavlja se pitanje:  

KAKO POCETI SA ISLAMSKOM POUKOM?

Postoje u pedagogiji razlicita shvatanja o pocetku odgoja prema dobi i psihickoj zrelosti djeteta. Mnoga islamska pedagoska shvatanja zastupaju misljenje da sa islamskom poukom i odgojem, treba pocesti u sljedecim fazama:
1. U najranijoj mladosti, vec od pete godine zivota djeteta, prvo u roditeljskom domu. Majka i otac duzni su da strogo po islamskim propisima odgoje svoje dijete u islamu i da ga pouce osnovnim islamskim propisima.

Evo sta kaze Allah dz.s. u Kur’anu a.s.: “ Kad Lukman rece sinu svome, poucavajuci ga ; O sine moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobostvo je zaista, velika nepravda “. “ O moj sinko, obavljaj namaz i trazi da se cine dobra djela, a odvracaj od hrdjavih djela i strpljivo podnosi ono sto te zadesi “. U suri TAHA Allah dz.s. zapovjeda: “ Naredi celjadi svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome “.

Najbolji muallim i vjeroucitelj bio je Muhammed a.s. i evo njegovih rijeci; “ Roditelji su obavezni prema djetetu: Da mu dadnu lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoje, da ga pouce pismenosti i da ga poduce obavljanju islamskih duznosti “. “ Kada dijete pocne raspoznavati koja mu je desna, a koja lijeva ruka, pocnite ga privikavati da klanja namaz.

Jasno se vidi da prvi i osnovni oblici islamskog odgoja i vjeronauke pocinju od roditelja i oni su duzni da taj vid odgoja pocnu u najranijoj fazi djecijeg zivota.
2. Svakako da na svijest djece puno utice i vjerski zivot njihovog okruzenja, tj. njihova najbliza okolina. Djecu treba ukljuciti u vjerski zivot za vrijeme ramazana; pripreme iftara, odlasci na teraviju, ramazanska sijela itd.
Djeca se raduju proslavama Bajrama, klanju kurbana, jer tada djeca dobijaju razne poklone od roditelja, rodbine i komsija. Jedno od najvaznijih , a mogao bi reci i najglavnije pitanje glasi:

KAKO PRIDOBITI DJECU NA VJERONAUKU I KAKO IH ZADRZATI U MEKTEBU?

Ovo pitanje treba da postavi sebi svaki Odbor islamske zajednice i svaki imam-muallim.
1. Svi pedagozi se slazu u jednom; da se djeca mogu pridobiti za skolu i  mekteb jedino velikom ljubavlju prema djeci. Ko zna da pridobije djeciju naklonost s ljubavlju, taj ce sigurno i uspjeti kod djece. Za ilustraciju mogu navesti primjer jednog direktora osnovne skole koji je svakog jutra na ulaznim vratima skole docekuje svoje djake i svakome se obrati sa ponekom rijeci i svima podari osmijeh na licu. Imami-muallimi moraju imati veliku sposobnost za izvodjenje vjeronauke. Moraju biti pravi strucnjaci i inovatori, pedagozi, metodicari i psiholozi, da bi poznavali djeciju dusu, njihove skolonosti i sposobnosti.
2. Muallimi su duzni da se solidno pripreme za svaki sat vjeronauke i to po ustaljenom metodickom postupku u organizaciji sata, izboru  metoda, didaktickih principa i nastavnih sredstava.
3. U radu muallima bitnu ulogu ima entuzijam i motivacija za rad koji proilaze iz njegove opredijeljenosti pozivu koji je i Muhammed a.s. sa velikom ljubavlju obavljao. Vazna karika uspjeha  muallima lezi u njegovoj disciplini u redovnom odrzavanju vjeronauke u zakazano vrijeme.
4. Prenosenje Bozije rijeci na  mlade mora biti praceno velikim odusevljenjem, s aktivnom pedagoskom i metodskom brigom svakog muallima za uspjeh vjerske pouke.
5. Pouka o vjeri  mora biti prije svega zanimljiva za najmljadje i starije slusaoce i polaznike vjeronauke. Cim  muallim primjeti znake dosade i zasicenosti kod slusalaca, mora odmah naci bolje metode u osvjezavanju nastave.
Pronalazeci interesantne vjerske teme  muallimi se moraju sluziti svim raspolozivim sredstvima, prigodnim fotografijama, crtezima, koje i sami  mogu da izradjuju, zatim raznim tabelama za namaz, geografskim kartama dijafilmovima, grafoskopom, kasetofonom, videovizuelnim sredstvima itd.
Islamski pedagozi smatraju da vjeronauke ne treba strogo tretirati kao skolski predmet, nego je vise osmisliti kao vjerski dozivljaj sa intimnim isjecajem imana u srcu, a one se najljepse dozivlja uz prijatnog i vedrog muallima na vjeronauci.
6. Da bi lakse dobili djecu na vjeronauku  muallimi moraju uspostaviti sto
cvrscu saradnju sa porodicom polaznika vjeronauke. S  roditeljima treba odrzavati sto cesce kontakte u mektebu ili u kuci polaznika vjeronauke.
Treba odrzavati roditeljske sastanke sa roditeljima i dogovoriti se o izostancima sa nastave, o problemu udjbenika, svecanostima, izletima i slicno.
7. Muallimi moraju uspostaviti i bliske i prijateljske osnose sa polaznicima vjeronauke, ali ne na stetu svog autoriteta. Sa ucenicima treba razgovarati o svemu, kako o nastavi tako i o zivotnim problemima porodice, djemata isticuci ponekad mahane, lose navike i zabrane. Muallim treba da se i poigra sa djecom na izletima - koje treba da organizira u saradnji sa svojom islamskom zajednicom bar jednom u dva mjeseca.

Veoma lijepa prilika za priblizavanje djeci je organizoranje mevlud ekskurzija sa kviz takmicenjem izmedju polaznika razlicitih mekteba uz obilazak djamije.

Pripremanje mladih narastaja prema islamskom ucenju za zivot i rad u prostorima u kojima zivimo, jedini je nacin da se nastavi ondje gdje su stariji stali, da se poveca njihovo djelo i doprinos ocuvanja islama i njegovo prenosenje na slijedece generacije.

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

17.11.2006