USPOSTAVA RAVNOTEZE U NASIM ZIVOTIMA

Draga i po{tovana bra}o.

    U dana{njoj hutbi }u vam ako Bog da govoriti o jednoj veoma zna~ajnoj osobini uspje{nog vjernika, koja ga krasi i koja govori da je veoma dobro shvatio svoju vjeru. Danas }emo govoriti o uspostavi ravnote`e u na{im `ivotima, jer smo mi kao ljudi prije svega stvoreni od materije i duha, od fizi~kog i apstraktnog, imamo du`nosti i obaveze, `elje i prohtjeve, naredbe i zabrane, ono {to je poku|eno kao i ono {to je pohvaljeno, ono {to je dobro, {to je bolje, ali ujedno i ono {to je lo{e i {to je gore.

Kako i na koji na~in uspostaviti ravnote`u izme|u materije i duha, izme|u du`nosti i obaveza, izme|u dobrog i lo{eg. Onaj ko uspije da uspostavi ravnote`u izme|u svih ovih stvari }e zasigurno uspjeti na svakom polju. Bi}e dobar vjernik, dobar mu`, dobar otac, vrijedan ~lan svog dru{tva, bi}e moralan i uzor svima. Uzor za ovo imamo u na{em Poslaniku s.a.v.s., koji je bio u prvom redu poslanik, vjerski vo|a, zatim politi~ar, zatim dobar mu`, zatim dobar roditelj i dobar prijatelj.

Jedne prilike su do{li Resulullahu tri ~ovjeka, te jedan re~e da se ne}e nikako `eniti, drugi da }e svaki dan da posti i tre}i da }e no}i probdjeti u klanjanju. Poslanik s.a.v.s., kada je ~uo za te stvari se naljutio, jer ova trojica nisu shavtili {ta islam od njih tra`i i da je taj na~in `ivota opre~an duhu islama, zato im re~e: “Ja se `enim, i klanjam i spavam, pa ko ne bude slijedio moj sunnet taj nije moj.”

Resulullah je od njih tra`io da uspostave ravnote`u u svojim `ivotima da klanjaju, ali i da se odmaraju, da se `ene i da budu i mu`evi i o~evi, da poste ali i da iftare.

    Prva stvar kod koje smo mi izgubili ravnote`u jeste gubljenje straha od Allaha d`.{., i gubljenje bogobojaznosti. Sve vi{e smo po~eli da se bojimo svega drugog osim od Allaha Uzvi{enog. Tako }emo na}i ljudi koji dok slu{aju obi~nu pjesmu suze im po~nu te}i iz o~iju,  a malo }emo na}i koga da pla~e dok se Kur’an u~i. Malo }emo koga na}i da pla~e u namazu, dok razmi{lja o Allahu d`.{., To zna~i da smo izgubili tu ravnote`u, jer obi~ni ljudski govor je po~eo ja~e na nas da djeluje od govora Stvoritelja sedam nebesa i zemlje i cijelog svemira. Kada u~i{ Kur’an priberi se malo, jer u~i{ Allahove rije~i, kad si u namazu gledaj i pazi da li }e tvoj namaz biti ispravan, ne {araj po d`amiji da vidi{ koliko se ko raskora~io, kako je ruke svezao, ~uvaj svoj namaz, jer }e{ za njega biti odgovoran, a ne za tu|i. Osami se ponekad, ako mo`e{, razmi{ljaj o Allahu, o sebi o prolaznosti ovog dunjaluka, o d`ennetu i d`ehennemu, pa }e{ onda vidjeti kako }e na tebe druga~ije djelovati Allahove rije~i. Ebu Bekr r.a., je nai{ao pored ~ovjeka koji je u~io Kur’an i plakao, te re~e svojim drugovima: “Ovako smo i mi plakali za vrijeme Bo`ijeg Poslanika s.a.v.s., sve dok nam srca nisu otvrdla.” Pazimo ovo je doba Ebu Bekra, doba odmah poslije smrti Resulullaha s.a.v.s., a ve} se ta bogobojaznost bila po~ela da gubi. [ta re}i onda za nas i za na{e doba, hem ne razumimo Kur’an s jedne strane hem nemamo strahopo{tovanja spram Allahovih rije~i.

   Druga stvar kod koje smo izgubili ravnote`u jeste pretjerana besposlenost i neiskori{tavanje na{eg slobodnog vremena u hairli svrhe. Mi danas veoma dosta vremena posve}ujemo jalovim raspravama, a danas je to postalo moderno, i to pogotovo me|u onima koji nemaju dovoljno znanja i koji nisu kompetentni da se upu{taju u rasprave za koje nisu spremni. Ima ljudi koji raspravljaju o stvarima vjere a iznutra su prazni kao vre}a. Nema u njemu Kur’ana, nema hadisa, nema poznavanja islamskih nauka, islamske terminologije, zikra, ibadeta i dr. Ima ljudi koji raspravljaju `ele}i da drugima nametnu svoje mi{ljenje ili onih koji nemaju pre~eg posla, a malo je onih koji `ele time ne{to novo da usvoje. I od takvih rasprava, jalovih rasprava, na{a srca samo jo{ vi{e otvrdnu, pogotovu ako u tim raspravama se ne vra}amo Kur’anu i sunnetu Bo`ijeg Poslanika s.a.v.s. Danas je najlak{e raspravljati, jer ti ne treba nikakva priprema, ne treba ti ni{ta osim jezika i teme, a danas je tu temu veoma lahko na}i, po~ev{i od politike, biv{ih predsjednika i sada{njih, vjere po~ev{i od reisa pa do hod`a, ekonomije, industrije itd. Koliko se mi samo gubimo u tim raspravama, a kada bi pozvali one koji vole da raspravljaju hajde da nau~imo nekoliko hadisa napamet, ili nekoliko kur’anskih ajeta  ili hajde da ~itamo Buhariju ili prijevod Kur’ana, takav bi od nas odmah pobjegao i vi{e nam ne bi dolazio. Jer njemu nije stalo do nauke, njemu je stalo do pri~e, do {ale i do razonode.

   Tre}a stvar kod koje je ravnote`a kod nas poreme}ena jeste u tra`enju znanja, jer me|u nama ima velik broj onih koji znanje uop{te i ne tra`e pravdaju}i se uvijek da nema vremena ili da je zauzet ne~im mnogo va`nijim od toga. Koliko samo vremena provodimo uz televiziju, uz internet, uz chat uz novine, koliko vremena provodimo u besposlici, i na kraju se opet pravdamo da nemamo vremena. Jeste da se gubi beri}et u vremenu, ali ipak to vrijeme treba pravilno koristiti kako bi ga bilo dovoljno za na{e dnevne obaveze. Zatim veoma malo posve}ujemo pa`nje predavanjima i veoma malo se trudimo da im prisustvujemo, jer opet vrijeme koje nismo isplanirali kako treba, gdje je ravnote`a poreme}ena, nam remeti na{e planove. A tra`iti znanje i to u prvom redu vjersko znanje je du`nost svih nas, ne samo hod`a nego svih ljudi i `ena. Ashabi su se natjecali ko }e vi{e biti uz Bo`ijeg Poslanika s.a.v.s., ko }e vi{e hadisa ~uti, pa bi nastojali da budu na svakom njegovom predavanju, a onaj ko ne bi mogao zamolio bi svog brata koji je bio na predavanju da mu prenese i ispri~a {ta je ~uo od Resulullaha. Takvi su bili ashabi, a na nama je da se u njih ugledamo.

   Na{a ravnote`a u obi~nom `ivotu. ^esto ne znamo uspostaviti ravnote`u izme|u na{ih `elja i `ivotnih potreba. Tako npr. `ena tra`i od ~ovjeka da malo sa njom sjedne da popri~a, a on ka`e ja sam zauzet, imam pre~eg posla, djeca ga tra`e da se sa njima malo poigra on je opet zauzet, gosti ho}e da mu do|u on je opet ne~im drugim okupiran. Da li je to doista tako ili su to samo izgovori. O~igledno da i tu ravnote`a fali, jer smo rekli da je Resulullah s.a.v.s., bio i dobar vo|a, i dobar mu` i dobar otac, a on nam je bio najbolji uzor. Tako ima ljudi koji se pretjerano dru`e jedni sa drugima pa nema vremena ni za svoje roditelje niti `enu niti djecu. Ka`e Resulullah s.a.v.s.,: “Voli svoga brata umjereno, jer ti mo`e jednog dana postati neprijatelj, a kada mrzi{ svog neprijatelja mrzi ga umjereno, jer ti mo`e jednog dana postati prijateljem.” Pogledajmo ~ak i kada voli{ ili mrzi{ mora{ imati ravnote`u, i ta ravnote`a mora biti u cjelokupnom na{em `ivotu. Onaj ko zna dobro svoje du`nosti i obaveze, koji svemu daje njegovo pravo i pazi na ta prava, on je od onih koji }e uspjeti na oba svijeta.

    Molim Allah d`.{., da nam podari jak iman i dobro poznavanje vjere, da uspostavimo ravnote`u u na{im `ivotima. Amin.