|
Draga braco i sestre u nasoj lijepoj vjeri islamu. Danas je 04. Zul-hidze po nasem islamskom kalendaru.
Ulazimo u sveti mjesec u kojem se obavljaju obredi petog islamskog sarta
tj. hadzdza. Allah je odabrao i blagoslovio prvih deset dana i noci ovog
mjeseca dajuci im poseban znacaj, cak stavise spominje ove dane i noci u
suri El-Fedzr gdje kaze:
“Tako
mi zore i deset noci”(El-Fedzr:1-2) Svi mufessiri kazu da se izraz i deset noci odnosi
na prvih deset dana i noci mjeseca Zul-hidzeta, zato je Boziji poslanik
podsticao ashabe da pojacaju ibadet u tim danima i nocima. Pitamo se kakve su nase duznosti ovdje u ovim mubarek
danima?
Nasa duznost je da ove dane provodimo sto je moguce vise u ibadetu,
u dovama, ucenju Kur’ana i razmisljanju. Deveti dan zul-hidzdzeta (cetvrtak)
je lijepo postiti za sve one koji ne obavljaju hadzdz. Allahov Poslanik
s.a.v.s. kaze: “Post na dan Arefata brise grijehe iz godine koja je
prosla i godine koja dolazi.” (Muslim) Tako
da onaj koji uistinu zeli da mu grijesi budu oprosteni ce ako Bog da u
postu provesti ovaj dan. Kolika je samo Allahova milost prema nama.
Zamislimo da koristimo svake godine sve prilike koje nam Allah daje. Ako
ispostimo ramazan cvrsto vjerujuci u Allaha imamo nagradu, imamo Allahovu
milost i oprost. Ako provodemo noc Kadr u ibadetu, Allah nam oprasta sve
grijehe. Ako postimo na dan Arefata, Allah nam brise grijehe za dvije
godine. Najvecu nagradu Allah daje ako obavimo hadz mebrur, hadz bez
grijeha, jer onome ko tako ucini Allah brise sve njegove grijehe i vraca
se svojoj kuci potpuno cist od grijeha kao sto je bio kada ga je majka na
svijet donijela. Koristimo braco draga i sestre ove prilike, jer svi mi
imamo grijeha pri sebi, cistimo svoja srca i svoje duse.
Za ovaj casni mjesec se veze kao sto znamo peti islamski sart,
obavljanje hadzdza. Allah Uzviseni nam porucuje: „Hodocastiti Hram
duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti“. (Alu Imran,
97)
Mi svi dobro znamo sta su temelji nase vjere, bar teoretski,
medjutim, sta je sa praksom. Islam je vjera akcije, aktivnosti i djela.
Islam nisu samo puke rijeci i zelje. U islamu nije dovoljno reci ja sam
musliman i ostati na tome. Allah od nas trazi dokaz naseg islama. Jedan od
tih dokaza je svakako i hadzdz. U prijasnjem komunistickom sistemu donekle
se moglo naci opravdanje za odgadjanje obavljanja hadzdza, ali sta nas
danas moze sprijeciti. Da li nam to neko brani? Ne. Da li smo siromasni?
Nismo. Svako od nas kada preispita svoje stanje vidjece da ce tesko naci
opravdanje za odgadjanje obavljanja hadzdza, a na kraju dragi brate i
sestro ako te doista srce vuce ka Bejtullahu neces ni traziti opravdanja
nego ces podici ruke i moliti Allaha da ti olaksa, i da ti omoguci posjetu
najcasnijim mjestima na zemlji.
Ljudi su veoma cudni. Traze razne izlaze i krivine kada se treba
nesto u ime Allaha uciniti, jer kad god covjek za necim nema volje onda
pribjegava opravdanjima. Tako ima onih koji smatraju da se hadzdz treba
obaviti tek onda kada covjek dodje u penziju kako bi ocuvao hadzdz. Ima i
onih koji misle da hadzdzija kada obavi hadzdz ne smije nista vise da radi,
jer da ne bi pokvario svoj hadzdz itd. Sva
nasa opravdanja ce biti nistavna pred Allahom. Vallahi se necemo moci
opravdati ako smo bili u stanju da hadzdz obavimo a nismo ga obavili.
Allah nas dobro zna, a kako i nece kada nas je On stvorio. Allah zna za
svaki onaj euro koji lezi na banci, zna koliko ko ima u dzepu, koliko daje
za vjeru za islam, za Allaha, a koliko ostavlja sebi. Allah zna ko je
imucan, a ko nije. Zna ko je bolestan i ko moze podnijeti put, a ko ne.
Mnoge od nas Allah ocekuje da mu se odazovemo, i mozda si ti brate ili
sestro kod Allaha vec stekao uvjete za hadzdz. Zato preispitajmo se jos
jednom. Razmislimo o sljedecoj godini. Hocemo li dozvoliti da i sljedeca
godina prodje bez nas. Da ne budemo dio dvomilionske povorke, da ne budemo
dio najveceg muslimanskog kongresa. Borimo se za ono svoje mjesto u
dzennetu, borimo se za sevape i za Allahovu nagradu.
Hadzdz je jedna posebna skola. Skola koja nas uci, koja nas
opominje, savjetuje, koja obiluje mnogim porukama i mudrostima koje treba
da dokucimo. Pogledajmo
samo bijele ihrame koje hadzdzije oblace, na sta nas podsjecaju?
Oni
nas podsjecaju da cemo i mi jednoga dana biti umotani u bijele cefine i
zauvijek otici sa ovog prolaznog svijeta, zato se treba pripremati za taj
cas i odbaciti od sebe oholost, licemjerstvo, umisljenost, prepustanje
dunjaluku, jer vec sutra ce nas necije ruke ogasuliti i zamotati u bijele
cefine.
Pogledajmo samo kruzenje hadzdzija oko kjabe, pogledajmo taj tavaf.
Kjaba, to centar i pravac prema kojem usmjeravamo svoj zivot, ideje, misli,
zelje i teznje. Vallahi onaj ko se ne okrece pet puta na dan u pravcu
Bejtullaha nije usmjerio svoj zivot kako treba, on ide ka cilju sa kojim
Uzviseni Allah nije zadovoljan.
Trcanje izmedju Saffe i Merve nas podjseca na neprekidnu trku,
covjekovu zurbu, stremljenje i borbu. U toj trci ne smijemo zaboraviti da
se na Allaha oslonemo, da ga za pomoc zamolimo, kao sto se Hadzera na
Allaha oslonila pa je Allah nije ostavio niti napustio. Braco draga i
sestre, na zapadu se govori vrijeme je novac, a imam i sehid Hasan El-Bena
je govorio: „Vrijeme je zivot, pa ko traci vrijeme, traci svoj zivot“.
Hadzije bacaju kamencice na Mini i time simbolicno otjeruju sejtana.
Ovo bacanje bi nas trebalo ponukati na odlucniju borbu sa tim nasim
neprijateljem koji nas prati cijelog zivota. Treba nam biti jasno da ne
mozemo istovremeno slusati sejtana i pokoravati se Allahu. Ako ga je
Uzviseni Allah nazavao „ocitim neprijateljem“, onda se prema njemu
moramo odnositi kao prema neprijatelju, a nikako balansirati i
uspostavljati prisne odnose. Kako drugacije okarakterisati sto pojedini
muslimani ostavljaju namaz, zapostavljaju Kur’an, koriste alkohol,
nepravedno postupaju i cine druge harame. Oni zele u prvom redu da
udovolje sejtanu pa tek onda Allahu.
Mnogi muslimani kolju kurbane i time se prisjecaju Ibrahima a.s., i
njegove spremnosti na zrtvu, zato bi i mi trebali izvuci pouku iz toga i
vise se zrtvovati na putu istine. Sto se tice ovog Bajrama sunet je da se
nista ne jede sve dok se ne klanja Bajram, da se lijepo obuce, namirise,
krene jednim putem, a vrati se drugim, da se daruje porodica, posjeti
rodbina i prijatelji, izmire zavadjeni, obidju bolesni i nemocni, posjeti
mezarje i obidju umrli itd. Za
ovaj Bajram se veze jos jedan propis, koji je vadzib za sve one koji
klanjaju u dzematu, a to je ucenje Tekbir-i-tesrik koji se uci od sabaha
9.dana zul-hidzdzeta tj. od cetvrtka pa do ikindije 4.dan Bajrama
tj. Ponedjeljka, s tim da se na ikindiji namazu prouci posljednji tekbir.
Po nasem mezhebu da se taj tekbir donosi jedanput poslije
farz-namaza, odmah poslije selama, i duzan je da ga donese onaj ko klanja
u dzematu. Ako covjek klanja sam ili je putnik sa njega spada duznost, a
ako ga donese nece biti grijesan. Taj tekbir glasi: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER. LA
ILAHE ILLELLAH, VALLAHU EKBER. ALLAHU EKBER VE LILLAHIL HAMD.
Ja Rabb, Ti nam olaksaj a ne otezaj. Ti nam pomozi da Ti se nase
duse odazovu i da zijarete Mekku i Medinu, da zijarete Bejtullah, dzamiju
Allahova Poslanika, dzamiju u Kubau, Mesdzid kibletejni i dr. casna i
sveta mjesta. Amin.
|
||||||||||||||||||||||||
