Stid je plemenita vrlina koja odvra}a njenog vlasnika od svega onog {to mu ne prili~i i ne dolikuje. Bo`iji poslanik s.a.v.s., je rekao:”
Stid donosi samo dobro”. Rekav{i da je stid jedan od sedamdeset i nekoliko ogranaka imana. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik a.s., rekao:”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili {esdeset I nekoliko ogranaka, najbolji od njih jeste izgovaranje kelimei-{ehadeta (la ilahe illellah), a najni`i je uklanjanje sa puta onoga {to smeta ljudima, a stid je jedan od ogranaka imana.”Jednom je Poslanik s.a.v.s., pro{ao pored jednog ~ovjeka koji je kritikovao svoga brata zbog stida, pa mu je rekao:
”Ostavi ga, jer stid je, uistinu, sastavni dio vjerovanja.”Stid se ispoljava izme|u roba (~ovjeka) i Njegovog Gospodara, pa se tako rob stidi da ga Gospodar njegov vidi u stanju neposlu{nosti, grije{enju i suprostavljanja njemu. Bo`iji poslanik s.a.v.s., je pojasnio zna~enje stida izme|u roba i Allaha u hadisu kojeg prenosi Tirmizi, u kojem on ka`e:”
Istinski ispoljavajte stid prema Allahu.” Mi se stidimo, o Allahov poslani~e”, odgovori{e ashabi, a on re~e:”Nisam mislio na to, nego, ko se istinski Allaha stidi neka ~uvaju glavu i ono {to je u njoj (pamet), neka pazi na stomak i ono {to se u njemu nalazi, neka se prisje}a smrti i ku{nje, i ko za ahiretom te`i neka dunjalu~ke ukrase ostavi. Onaj ko sve ovo ispuni istinski se Allaha, d`.{., stidi.”U ovom hadisu Bo`iji poslanik poja{njava da je stid ~uvanje svojih tjelesnih organa od svega onog {to je zabranjeno, zatim prisje}anje na smrt, te nezapostavljanje ahireta i prepu{tanje isklju~ivo dunjaluku i njegovim ukrasima.
Stid se ispoljava izme|u ~ovjeka i ostalih ljudi, to je stid koji spre~ava roba da radi i ~ini ono {to mu ne dolikuje, jer on ne voli da ljudi otkriju kod njega kakvu mahanu ili nedostatak, zbog ~ega ga njegov stid spre~ava da ~ini ru`na i nemoralna djela. Danas se ljudi vi{e stide drugih ljudi nego Allaha, mada je stid od Allaha na prvom mjestu, a stid od ljudi na drugom. Danas, oni koji se istinski ne stide Allaha, olahko po~ine grijehe kada se osame znaju}i da ih niko od ljudi ne vidi, ali zaboravljaju da Allah zna i za poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i ono {to na{e du{e kriju.
Onaj ko se stidi ljudi neophodno je da se dr`i podaleko od ru`nih i poku|enih svojstava, kao i od hr|avih djela i lo{eg govora. Takav nije od onih koji grde, psuju ili koji ogovaraju i potvaraju, kao ni od onih koji se javno grijesima odaju, a ni od onih koji ne{to {to je ru`no ispoljavaju. Njogov stid od Allaha ga spre~ava da u du{i pokvaren bude, dok mu stid od ljudi ne dozvoljava da pokvarenost javno iskazuje. Zbog svega ovoga stid je postao jednim od sastavnih dijelova imana, jer onaj ko nema stida ni{ta ga ne mo`e sprije~iti da ~ini hr|ava djela. Vjerovjesnik s.a.v.s., ka`e:”
Od izreka prija{njih poslanika ljudi su zapamtili:’Ako se ne stidi{, ~ini {ta ho}e{“.Od Selman El-Farisije se prenosi da je rekao:”Kada Allah `eli Svome robu propast, oduzme mu stid, a kada mu se stid oduzme, vidi{ ga isklju~ivo odvratnim i omra`enim”.
A od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao:”Stid i iman su uzajamno povezani, pa kada se izgubi stid izgubi se i iman”.
Iz svih ovih izreka vidimo koliko je stid povezan sa imanom, jer gdje ima stida ima i imana, ima i namaza, ima i ramazana, a gdje ga nema, nema ni{ta od navedenog, ali zato ima grijeha svih vrsta i boja.
Stid je {to mo`emo svi zajedno konstatovati u dana{njem vremenu osjetno opao, a kod pojedinih ljudi u potpunosti i{~eznuo, zato su se namno`ili grijesi i zlodjela i na vidjelo iza{Ii avreti - ono ~ega se, ina~e, treba stidjeti i od drugih skrivati. Sramote i sramotna djela su postali javni prizori, ljudi su ono {to je ru`no i odvratno po~eli smatrati lijepim i privla~nim. Mi govorimo o stidu me|u nama muslimanima, jer zapad je ve} davno svoj stid izgubio. Danas se homoseksualci nao~igled ~itavog svijeta, pred kamerama, vjen~avaju, momak i djevojka `ive nevjen~ani u bludu i zinaluku, ~itava porodica, otac, majka i njihova djeca bez imalo stida odlaze na more, na nudist~ke pla`e smatraju}i to sasvim moralnim i sasvim normalnim. A {ta je sa nama?Gdje je na{ stid? Jesmo li mi imalo bolji od njih? Gdje je stid kod na{ih majki i sestara koje poluodjevene hodaju ulicama, namirisane i dotjerane izazivaju}i tu|e po`udne poglede. Gdje je stid kod na{ih ljudi pa da obore glavu, kako ne bi u haram gledali? Kako se ne stide Allaha gledaju}i besramne prizore na TV, ili se ~ak i video kasete iznajmljuju. Gdje je tu stid?
Gdje je stid onih koji su svoju djecu prepustili ulici da se susre}u s kim `ele i da se dru`e sa svakim koga sretnu, bez obzira na kom nivou morala je doti~ni. Gdje je stid onih koji dopu{taju da se njegovo dijete pijano vra}a ku}i vode}i ponekad i svoju “prijateljicu” na konak???
Gdje je stid kod slu`benika koji se nemarno odnosi prema svojoj slu`bi i koji bespotrebno zamara one koji mu se obra}aju?
I na kraju gdje je stid kod trgovca koji obmanjuje mu{terije, koji vara prilikom prodaje robe i koji la`e ljudima?
Uzrok svemu ovome je odsustvo imana, a sa njim i odsustvo stida koje donosi slabost u srce pa ~ovjek nema hrabrosti da se susprostavi zlu i odvra}a druge a i samoga sebe od grijeha.
Stid je pohvalan kada spre~ava ~ovjeka od ~injenja lo{ih i ru`nih djela, ali on mo`e biti i poku|en, a to je u situacijama kada spre~ava onoga koji ga posjeduje da se anga`uje na planu onoga {to }e mu koristiti, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Jer pravi vjernik se ne stidi da ka`e rije~ istine i da zapovijeda ono {to je dobro a odvra}a od onoga {to je zlo, kao {to se ne stidi da postvlja pitanja i da se interesuje o stvarima vezanim za njegovu vjeru. Stid koji spre~ava da se ~ini hajr, dobro ili da se ka`e hakk, istina, nije ni{ta drugo do li {ejtansko obeshrabrivanje, pa stoga bojmo se Allaha i uvijek govorimo istinu. Amin.